Krij
U grčkoj mitologiji, Krij (Κρεῖος[1] ili Κριός) je bio jedan od Titana, djece Urana i Geje.[2] Kao i drugim Titanima, Kriju nedostaje mnogo karakterizacije, ne posjeduje jedinstvenu domenu ili sopstvenu mitologiju; umjesto toga, on je očigledno imao čisto genealošku funkciju u mitologiji, da obezbijedi roditeljstvo za druge važnije figure.
| Krij | |
|---|---|
| Grupe | Titani |
| Roditelji | Uran i Geja |
| Suprug(a) | Euribija |
| Braća | Titani, Centimani, Kiklopi,Giganti, Nerej, Fork, Pont, Piton, Taumant, Tifon, Uran |
| Sestre | Melijade, Erinije, Afrodita, Euribija, Keta |
| Mitologija | Grčka mitologija |
Porodica
urediPrema Hesiodu, sa Euribijom, kćerkom Geje ("Zemlje") i Pontom ("More"), rodio je Astreja, Palanta i Perzeja.[3] Spajanje Astrejasa Ejom, Zorom, donelo je Eosfora, Hespera, Astreju, druge zvijezde i vjetrove.
Mitologija
urediDodan da popuni spisak Titana kako bi formirao podudaranje sa Dvanaest Olimpijaca, Krij je neumitno bio uključen u desetogodišnji rat između olimpijskih bogova i Titana, Titanomahije, iako bez ikakve posebne uloge. Kada je rat izgubljen, Krij je zajedno sa ostalima prognan na niži nivo Hada zvan Tartar.
Kao najmanje individualizovan među Titanima,[4] on je zbačen u Titanomahiji. M. L. West je sugerisao kako je Hesiod popunio Titane iz jezgre grupe – dodajući tri figure iz arhaične tradicije Delfi i to Keja i Febe, čije je ime Apolon preuzeo sa proročištem, i Temide.[7] Među mogućim daljim interpolacijama među Titanima bio je Krij, čija je vrijednost za Hesioda bila isključivo kao otac Persa i dedo Hekate, za koje je Hesiod, prema Westu, bio "entuzijastičan evanđelista".
Reference
uredi- ^ Etymology uncertain: traditionally considered a variation of κρῑός "ram"; the word κρεῖος was also extant in Ancient Greek but only in the sense of "type of mussel" [1] Arhivirano 19. 2. 2012. na Wayback Machine[2][trajno mrtav link].
- ^ Hesiod. Theogony, 133; Brill's New Pauly, s.v. Crius; Apollodorus, 1.1.3.
- ^ Brill's New Pauly, s.v. Crius.
- ^ "About the other siblings of Kronos no close inquiry is called for," observes Friedrich Solmsen, in discussing "The Two Near Eastern Sources of Hesiod", Hermes 117.4 (1989:413–422) str. 419. "They prove useful for Hesiod to head his pedigrees of the gods", adding in a note "On Koios and Kreios we have to admit abysmal ignorance."