Karađoz-begov hamam u Blagaju

Karađoz-begov hamam nalazi se u Blagaju uz desnu obalu rijeke Bune. Desetak metara uzvodno od prvog kamenog mosta još su vidljive zidine starog hamama, koji odavno ne služi svojoj namjeni. Hadži Mehmed-beg Karađoz bio je vakuf Mostara i Hercegovine, te brat vezira Rustem-paše i hercegovačkog namjesnika Sinan-paše. Iz sredstava njegovog vakufa sagrađen je hamam u Blagaju Hamam nije bio jednostruk poput Ćejvan-ćehajinog hamama u Mostaru, nego je imao posebna odjeljenja za muškarce i za žene. Veći dio je porušen tako da nije poznato kako je izgledao nakon izgradnje. Vidljiv je samo dio kupole iznad središnje prostorije i dijelovi prizemnih zidova nekih prostorija. Voda za potrebe hamama uzimala se iz rijeke Bune pomoću kola ili naročitog žlijeba.

Hamam je sagrađen poslije 1570. godine, a prvi put se spominje 1664. godine u putopisu Evlije Čelebije. Vjerovatno je napušten nakon izbijanja kuge, koja je harala 1814. godine. Hamam nije bio zapisan u registrima blagajskog suda, a jedino se 1730. godine spominje Merjema, kćerka hamamdžije iz Blagaja, za koju se navodi da je od oca naslijedila neke nekretnine i da ima jednog brata.

Karađoz-begov hamam u Blagaju bio je popločan velikim pločama, a presvođen kupolama i bačvastim svodovima. Prema dostupnim crtežima hamama u Blagaju u njegovoj središnjoj prostoriji nije bilo vodoskoka. Osnovica prostorije šadrvana bila je kvadrat, dimenzija 4 x 4 m, sa zidovima debljine 70 cm, presvođena kupolom, koja je na sredini imala otvor za prirodno osvjetljavanje. Visina prostorije šadrvana do tjemena kupole iznosila je oko 4,5 m. Osim vrata, na bočnom zidu se nalazio i prozor. Uz bočne zidove šadrvana nalazili su se minderluci širine i do 2 m. Kapaluk je prva prostorija do šadrvana, čija osnovica je bila pravougaonik, dimenzija 1,5 x 2,1 m, sa zidovima debljine 70 cm, presvođen bačvastim svodom, visine oko 3 m. Temperatura ove prostorije bila je viša u odnosu na temperaturu u šadrvanu. Uz jedan bočni zid nalazila se široka kamena klupa. Kapaluka se u zimsko doba koristio za presvlačenje, a inače se koristio za odmaranje poslije kupanja i izlaganja pari. U prostoru za kupanje nije se nalazio mejdan. Osnova halvata bio je kvadrat, dimenzija 2,3 x 2,1 m, sa zidovima debljine 70 cm, natkriven kupolom, visine oko 3,5 m do tjemena kupole. U tri ugla halvata bile su sofe 30–40 cm visoke, oblika četvrtine kruga. Na njima se sjedilo za vrijeme kupanja i ležalo za vrijeme banjanja. Između dvije estrade nalazila se kurna, a iznad nje po dvije slavine od mjedi za toplu i hladnu vodu. U halvatu hamama u Blagaju bile su tri estrade i dvije kurne. Iza halvata nalazila se zasvođena hazna, dimenzija 1,1 x 2,1 m, visine oko 3 m. U hazni se grijala voda i kroz cijevi, položene u zidove, razvodila po prostorijama za kupanje, dok je hladna voda tekla ravno iz vodova cijevima položenim u zidove. U sredini hazne bio je bakreni kazan, ali postavljen tako da mu je dno okrenuto prema stropu hazne, a otvor prema ognjištu, tako da je plamen dodirivao njegovu unutrašnjost. U haznu se moglo ući samo kroz jedan otvor iz halvata, na kojem je bio željezni kapak koji se otvarao samo onda kad je haznu trebalo popravljati. U toku Drugog svjetskog rata bio je izravno pogođen bombom, i tom prilikom bio je poprilično uništen. Od Karađoz-begovog hamama djelimično su sačuvane prostorije šadrvana, kapaluka i halvata. Svi sačuvani zidovi objekta prekriveni su rastinjem, a unutar objekta nabacana je zemlja.