K2
K2 (poznata i kao: Chhogori/Qogir, Ketu/Kechu i Mount Godwin-Austen) je planina na granici Pakistana i Kine,[1][2] u lancu Karakorum na Himalaji. S nadmorskom visinom od 8611 metara druga je najviša planina na planeti poslije Mount Everesta. Nalazi se na granici između pakistanske regije Baltistan i kineske regije Xinjiang.[2] Najviši je vrh lanca Karakorum i ujedno najviši vrh u Pakistanu. Smatra se jednom od najtežih i najopasnijih planina za alpinističke discipline, te je poznata i kao "Divlja planina" (Savage Mountain) radi druge po redu najviše stope smrtnosti među penjačima na planinama višim od 8000 metara. Od svaka četiri alpinista koji su se uspjeli popeti na vrh, jedan je poginuo.[3] Za razliku od Annapurne, planine s najvećom stopom pogibija, K2 nije nikada bila osvojena zimi.
K2 | |
---|---|
Najviša tačka | |
Visina | 8.611 m |
Koordinate | 35°52′57″N 76°30′48″E / 35.88250°N 76.51333°E |
Geografija | |
Država | Pakistan Kina |
Lanac | Karakorum |
Penjanje | |
Prvi uspon | Šablon:ZD-I Achille Compagnoni (31. juli 1954) |
Geografija
urediPlanina K2 se rasprostire u sjeverozapadnom dijelu lanca Karakorum. Tarimska sedimentna zavala sjeverni je rub lanca, dok na jugu planina graniči s Malom Himalajom. Lanac Karakorum leži duž južnog kraja Evroazijske ploče i sastoji se od drevnih sedimentnih stijena (starih više od 390 miliona godina). Ti slojevi su se pomiješali s granitnom masom kada se Indijska ploča sudarila s Evroazijskom pločom prije oko 100 miliona godina.[4]
K2 se uzdiže preko 3000 m iznad glacijalne doline koja se nalazi u dnu planine. Impozantna je činjenica da se radi o pravilno vrlo strmoj piramidi. Sve strane su strme a sjeverna strana je najstrmija i uzdiže se preko 3200 m iznad glečera K2 (Qogir) u oko samo 3000 m horizontalne udaljenosti. U većini smjerova, uzdiže se preko 2800 m visine u manje od 4000 m.[5]
Historija
urediPlaninu je prvi put detaljno osmotrio evropski tim izviđača 1856. godine. Thomas Montgomerie je bio član tima koji je vrh nazvao "K2" jer je bio drugi u nizu vrhova kojeg su vidjeli u lancu Karakoram a ostali su istom analogijon nazvani K1, K3, K4 i K5 da bi poslije preimenovani u Masherbrum, Gasherbrum IV, Gasherbrum II and Gasherbrum I, respektivno.[6]
Alpinizam
urediPrvi uspon
urediItalijanska ekspedicija, napokon je uspjela osvojiti vrh K2 31. srpnja 1954. Ekspediciju je predvodio Ardito Desio, dok su sam vrh osvojili Achille Compagnoni i Lino Lacedelli. Član tima bio je i Pakistanac, pukovnik Muhammad Ata-ullah koji je sudjelovao i u američkoj ekspediciji 1953. Uspjehu ekspediciji veliki doprinos dali su Walter Bonatti i pakistanac Hunza Mahdi, koji su kao drugi par, na visinu od 8100 m. donijeli rezervne boce sa kisikom, gdje su ih trebali čekati prva dvojica. Šta se dalje dešavalo, i njihov dramatični bivak, kada su noć između 30. i 31. jula proveli na otvorenoj litici pri temperaturi od -50 stupnjeva,posebno je i kontroverzno poglavlje u historiji himalajskog planinarenja?[7]
Prvi zimski uspon
urediPrvi uspješni uspon u zimskim uslovima na K2, posljednjeg vrha preko 8000 m. koji je osvojen, ostvarila je 16.01.2021. god. kombinovana ekspedicija iz Nepala. Uspjeh je rezultat saradnje između nepalskih penjača iz različitih ekspedicija. Na vrh se istovremeno popelo 10 alpinista, predvođenih Nirmal Purjom, čovjekom koji je 14 vrhova osvojio za 6 mjeseci i 6 dana.
Galerija slika
uredi-
Zapadna strana
-
Sjeverna strana
-
Glavne rute za penjanje
Reference
uredi- ^ "Text of border agreement between China and Pakistan" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 11. 2. 2012. Pristupljeno 3. 3. 2013.
- ^ a b "K2". Britannica.com. Pristupljeno 23. 1. 2010.
- ^ "K2 list of ascents and fatalities" (PDF). 8000ers.com. Pristupljeno 23. 1. 2010.
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 19. 11. 2011. Pristupljeno 4. 3. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ Jerzy Wala, The Eight-Thousand-Metre Peaks of the Karakoram, Orographical Sketch Map, The Climbing Company Ltd/Cordee, 1994.
- ^ Kenneth Mason (1987), Abode of Snow, str. 346.
- ^ "Zašto je K2 najveći izazov". independent.co.uk - 02.03.2020. Pristupljeno 13. 10. 2020.