Evroazijska ploča
Evroazijska ploča je tektonska ploča koja se prostire većim dijelom Evroazije (kopnene mase koja se sastoji od tradicionalnih kontinenata Evrope i Azije), sa značajnim izuzecima Indijskog i Arabijskog potkontinenta i područja istočno od Čerskog masiva u istočnom Sibiru. Također obuhvata okeansku koru, koja se širi prema zapadu do Srednjoatlantskog grebena i prema sjeveru do grebena Gakkel.
Istočna strana ove ploče graniči sa Sjevernoameričkom pločom na sjeveru i Filipinskomorskom na jugu, te mogućom Ohotskom i Amurskom pločom. Južna strana graniči s Afričkom pločom na zapadu, Arabijskom pločom u sredini i Indoaustralijskom pločom na istoku. Zapadna strana je divergentna granica sa Sjevernoameričkom pločom i čini dio Srednjoatlantskog grebena koji je urakljen Islandom. Sve vulkanske erupcije na Islandu, poput onih iz 1973, kada je eruptirao Eldfell, 1783. i erupcije Lakija (islandski: Lakagígar) ili erupcije Eyjafjallajökulla iz 2010, uzrokovale su razilaženje Sjevernoameričke i Evroazijske ploče, što je rezultat divergentnih sila koje djeluju na granicama ploča.
Geodinamikom srednje Azije dominira međudjelovanje između Evroazijske i Indijske ploče. U tom području mogu se lahko prepoznati mnoge potploče ili blokovi kore, a koje formiraju Srednjoazijsku i Istočnooazijsku tranzitnu zonu.[1]
Evroazijska ploča zauzima površinu otprilike 67.800.000 km2.[2] Kreće se relativno na jug prema Afričkoj ploči brzinom 7–14 mm godišnje.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ "Up-to-Date Geodynamics and Seismicity of Central Asia", J. Gatinski, D. Rundquist, G. Vladova, T. Prohodova
- ^ "Sizes of Tectonic or Lithospheric Plates". Geology.about.com. 5. 3. 2014. Arhivirano s originala, 5. 6. 2016. Pristupljeno 18. 9. 2019.