Nepalska zimska ekspedicija na K2 2021.

Nepalska zimska ekspedicija na K2 2021. bila je uspješna ekspedicija na K2 u zimskim uslovima i osvajanje posljednjeg vrha preko 8000 m. u zimskim uslovima.

Glavni korišteni putevi uspona na južnoj strani K2: A: zapadni greben B: zapadna strana C: jugozapadni stup D: južna strana E: jug-jugoistočni greben F: greben Abruzzi

U svijetu alpinizma na visokim planinama, dugo su dominirali zapadni penjači i ekspedicije kojima su Šerpe služili za ispomoć. Ovaj uspon sa tako velikom ekipom predstavlja značajno dostignuće nepalskog planinarstva.

Zimski usponi na K2

Pune 33 godine zimski uspon na K2 bio je najveći izazov u Himalajima. Svi pokušaji su bili neuspješni. Svi alpinisti se slažu da je nezamislivo koliko je teže penjanje na K2 zimi u poređenju sa ljetom. Tokom uspona temperatura zna da pada i do -58 stepeni C, vjetrovi dosežu snagu orkana, dok su istovremeno penjači izloženi čestim odronjavanjima kamena, leda i lavinama. Istovremeno ekstremno strme strane zahtijevaju jake tehničke vještine.

Standardni put uspona, koji se koristi daleko više nego bilo koji drugi put, je greben Abruzzi, lociran na pakistanskoj strani, kojim se prvi 1909 penjao Luigi Amedeo Savojski (Vojvoda Abruzzi). Italijanska ekspedicija i njeni članovi Achille Compagnoni i Lino Lacedellije prva je uspjela osvojiti vrh K2 31. jula 1954.

Nakon što je Everest prvi put ispenjan u zimu 1980. god, do decembra 1987. nije bilo pokušaja osvajanja K2. Tada je u Pakistan došla poljsko-kanadsko-britanska ekspedicija koju je vodio Andrzej Zawada i u kokoj su bili Krzysztof Wielicki i Leszek Cichy. U to vrijeme Poljaci su dominirali u penjanju na Himalajima. Bili su jedna izuzetno izdržljiva grupa alpinista poznata pod imenom - Zimski ratnici, specijalizovana za zimske uspone. Već su bili ostvarili nevjerovatan niz od 6 prvih uspona na vrhove preko 8.000 m. u razmaku od sedam godina. Na K2 nisu uspjeli i stigli su do Kampa III na 7.300 metara, kada ih je orkanski vjetar primorao da se vrate.

Kao vođa ekspedicija, Krzysztof Wielicki je kasnije još tri puta pokušavao uspon i uvijek neuspješno.

Šerpe na vrhu

Uspjeh je rezultat saradnje između nepalskih penjača iz različitih ekspedicija, jednu je vodio Nirmal Purja a drugu Šerpa Mingma Gyalze. Za obojicu je uspon na K2 u vrijeme zime predstavljao priliku da nepalski penjači usponom na K2 uđu u istoriju i postanu ponos Nepala. Pred uspon poslali su poruku:

Ova nepalska zimska K2 ekspedicija je za naciju.

Dan prije uspona dvije ekipe su formirale kombinovanu ekipu i odredili strategiju zajedničkog uspona, plan postavljanja fiksnih užadi i ostale bitne detalje. Ekipi se pridružio i jedan Šerpa iz treće, komercijalne ekspedicije. Na vrh je krenula novoformirana ekipa u sastavu:

• Nirmal Purja (vođa prve ekspedicije), Mingma David Šerpa, Mingma Tenzi Šerpa, Geljen Šerpa, Pem Chiri Šerpa, Dawa Temba Šerpa.
• Mingma Gyalze Šerpa (vođa druge ekspedicije), Dawa Tenjin Šerpa i Kilu Pemba Šerpa.
• Sona Sherpa iz treking agencije Seven Summits (Sedam vrhova).

Do Kampa 2 na visini 6.760m stigli su 11 januara, i bili su u velikoj neprilici jer im je jak vjetar razvalio dva šatora i uništio dio opreme. Četvorica Šerpa uspjeli su dospjeti do Kampa 4 (7,800 metres), na najveću visinu na K2 u doba zime. Zatim su se vratili u Kamp 3 na visini 7200 metara gdje su im se sa niže visine pridružila ostala šestorica. U 1,00 sati po noći krenuli su u završni uspon koji je trajao 16 sati. Na 10 metara od vrha stali su svi u jednu liniju i zajedno stupili na vrh. Purja je bio jedini koji nije koristi dodatni kiseonik.

Za nepalske penjače, najteži dio penjanja predstavljao je silazak. U 10 sati penjači su javili da je kompletna ekipa stigla u Kamp 3, gdje su ostali par sati prije nego što su nastavili manje opasni dio silaska do Baznog kampa. Tu su saznali da je istog dana poginuo španski penjač Sergi Mingote.