Josefine Swoboda

austrijska slikarica portreta

Josefine Swoboda (29. januara 1861. u Beču – 27. oktobra 1924. u Beču) bila je austrijska slikarka portreta, te jedna od najaktivnijih bečkih portretista.

Život uredi

 
Kraljica Viktorija, Josefine Swoboda (akvarel, 1893.)
 
Kraljica Aleksandra kada je bila princeza od Velsa,Josefine Swoboda(akvarel, 1895.)

Josefine Swoboda bila je kćerka portretista Eduarda Swobode (1814-1902) i njegove druge žene Josefine (rođene Müller; 1839-1906), te sestra slikara Rudolfa Swobode mlađeg (1859). -1914). Njeni ujaci bili su slikar pejzaža i životinja Rudolf Swoboda (1819-1859) i orijentalist Leopold Carl Müller (1834-1892). Nakon prvih časova slikanja kod oca, studirala je od 1878. do 1886. kao slušateljica na k.k. Kunstgewerbeschule koja je bila blisko povezana s Österreichisches Museum für Kunst und Industrie (Carski kraljevski austrijski muzej umjetnosti i industrije) .

Constantin von Wurzbach je u svojoj Biografskoj enciklopediji Austrijskog carstva 1880. godine o njoj je napisao: „Njeno izvrsno djelo brzo se prodaje i samo 19-godišnja umjetnica ima pravo na najljepše nade“.[1]

Radovi Josefine Swobode su uglavnom bili akvareli, najčešće portreti, te (manje) žanrovske scene i mrtve prirode. Od 1886. redovno je bila zastupljena u bečkom Künstlerhausu i učestvovala je na izložbama u Hamburgu (1887), Minhenu i Berlinu (1888). Njene slike su također bile izložene na Svjetskoj izložbi u Čikagu 1893. godine . Vjerovatno je po preporuci svog brata i Heinrich von Angelija, koji je radio za britansku kraljevsku kuću kao slikar, dobila titulu dvorskog slikara kraljice Viktorije 1890. godine. Sa prekidima i obično samo tokom ljeta bila je u Engleskoj sve do 1899. godine, prikazujući kraljevsku porodicu i osobe sa dvora kroz brojne akvarele. Njene slike se i danas nalaze u Kraljevskoj kolekciji u zamku Windsor .

Josefine Swoboda je također dobila brojne narudžbe od austrijske carske kuće Franza Josepha I [2] i drugih plemićkih kuća, što ju je učinilo jednom od najaktivnijih bečkih portretista. Od 1902. godine predstavila se u "Salonu Pisko" sa grupom "Gruppe der 8 Künstlerinnen" na njihovim izložbama "Acht Künstlerinnen und ihre Gäste" (Osam umjetnica i njihovi gosti).[3] Neki od njenih radova nalaze se u Bečkom muzeju, kao i u grafičkoj zbirci Albertine u Beču. Od 1886. postala je članica "Künstlerhausa", "Društva austrijskih ( likovnih ) umjetnika".[4]

Dalje čitanje uredi

  • Zemen, Herbert (2004): Die Porträtmalerin Josefine Swoboda. 1861–1924. Leben und Werk. Vienna. (na Njemačkom)
  • Ulrich Thieme, Felix Becker at all (1938). Allgemeines Lexikon der Bildenden Künstler von der Antike bis zur Gegenwart (jezik: njemački). 32. E. A. Seemann, Leipzig. str. 355.
  • Constantin von Wurzbach (1880). Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich [Biographical dictionary of the Austrian Empire] (jezik: njemački). Theil. 41. Kaiserlich-königliche Hof- und Staatsdruckerei, Wien. str. 84. (Direct link to "p. 84" Arhivirano 1. 10. 2020. na Wayback Machine)
  • Constantin von Wurzbach (1880). Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich [Biographical dictionary of the Austrian Empire] (jezik: njemački). Theil. 41. Kaiserlich-königliche Hof- und Staatsdruckerei, Wien. str. 84. (Direct link to "p. 84" Arhivirano 1. 10. 2020. na Wayback Machine)
  • Ilse Korotin, ured. (2016). Swoboda Josefine. biografiA. Lexikon österreichischer Frauen [Lexicon of Austrian Women] (jezik: njemački). 3: P–Z. Wien: Böhlau. str. 3246. ISBN 978-3-205-79590-2. Arhivirano s originala, 4. 10. 2022. Pristupljeno 5. 5. 2022.
  • 978-3-205-79590-2

Reference uredi

  1. ^ Constantin von Wurzbach: Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich. vol. 41, p. 84 (See further reading) "Ihre trefflichen Arbeiten finden rasche Abnahme und die erst 19jährige Künstlerin berechtigt zu den schönsten Hoffnungen."
  2. ^ Srnka, Elise (23. 8. 1930). "Kaiser Franz Josefs letzte Porträt-Sitzung". ANNO - Austrian newspaper online (jezik: njemački). Baden/Vienna: Badener Zeitung. str. 1. Pristupljeno 20. 10. 2016. PDF ("Emperor Franz Josef's last portrait session")
  3. ^ "Acht Künstlerinnen und ihre Gäste". ANNO - Austrian newspaper online (jezik: njemački). Vienna: Neues Frauenleben. januar 1902. str. 15. Pristupljeno 20. 10. 2016. PDF
  4. ^ "Das Künstlerhaus – 6. Mitglieder – Mitglieder-Gesamtverzeichnis" (jezik: njemački). Wladimir-Aichelburg.at. Pristupljeno 20. 10. 2016.

Vanjski linkovi uredi