John Higgins (snuker)

škotski snukeraš

John Higgins, MBE, profesionalni je škotski snukeraš. Sa četiri titule svjetskog prvaka na četvrtom je mjestu najuspješnijih snukeraša u modernoj eri; ispred njega su Stephen Hendry i Ronnie O'Sullivan (sedam) te Steve Davis i Ray Reardon (šest). Osvojio je 25 rangirnih turnira i postigao gotovo 900 trocifrenih brejkova, uključujući 12 maksimalnih.

John Higgins
Rođenje (1975-05-18) 18. maj 1975 (49 godina),
Wishaw, Sjeverni Lanarkshire
Država Škotska
NadimakČarobnjak iz Wishawa
Profesionalni početak1992.
Najbolje mjesto na listi1.
5.
Najveći brejk147 (12 puta)
Trocifreni brejkovi897
Pobjede na turnirima
Rangirne titule31
Manje titule3
Ostale titule20
Svjetski prvak1998, 2007, 2009, 2011.
Ažurirano: 30. 5. 2022.

Prešavši u profesionalce 1992, do sezone 1994/95. postao je prvi tinejdžer koji je osvojio tri rangirna turnira u sezoni. U svojoj tek trećoj sezoni popeo se do 11. mjesta WPBSA-liste. Na UK Championshipu 1996. izgubio je 9–10 u finalu od tada šestostrukog svjetskog prvaka i svog zemljaka, Hendryja. Dvije godine kasnije, nakon postignutih 14 trocifrenih brejkova na turniru (što je tada bio rekord), osvojio je svoje prvo Svjetsko prvenstvo, pobijedivši branioca titule, Kena Dohertyja. Tom pobjedom došao je i do prvog mjesta WPBSA-liste, čime je prekinuo Hendryjevu osmogodišnju vladavinu. Naredne sezone osvojio je i UK Championship i Masters, postavši tek treći igrač u historiji (nakon Hendryja i Stevea Davisa) koji je istovremeno držao titulu svjetskog prvaka te pobjednika UK Championshipa i Mastersa (tzv. trostruka kruna).

Za razliku od prijašnje dominacije Davisa i Hendryja, Higgins se na prvom mjestu zadržao samo dvije godine; na njega se vratio tek 2007, naslijedivši opet Hendryja, koji se nakratko bio vratio na vrh, a nakon perioda u kojem su se po dvaput na njemu izmijenjali Mark Williams i O'Sullivan. Povratak na broj 1 desio se nakon što je osvojio svoje drugo SP (devet godina nakon prvog), pobijedivši u finalu Marka Selbyja 18-13. To je drugi najveći razmak između titula svjetskog prvaka; prvi iznosi 10 godina, a "vlasnik" je Higginsov prezimenjak Alex (1972. i 1982). Dvije godine kasnije osvojio je i 3. titulu svjetskog prvaka, pobijedivši u finalu Shauna Murphyja 18-9, čime je postao 9. igrač koji je bio svjetski prvak 3 ili više puta.

Završivši 2009/10. povratkom na broj 1 (treći put), postao je meta tabloida, koji su pisali da je Higgins umiješan u klađenje na snukerske mečeve. Istraga je pokazala da Higgins nije prijavio poziv na kršenje pravila o klađenju i da je odavao utisak da se slagao s njim, što je rezultiralo šestomjesečnom suspenzijom. Higgins se vratio u vrh sredinom iduće sezone osvojivši svoj treći UK Championship i došavši po četvrti put do broja 1. Nakon što mu je preminuo otac, pod jakim emocijama osvojio je i svoje četvrto SP, pobijedivši u finalu Judda Trumpa 18–15.

Karijera

uredi

Rane godine

uredi

U profesionalce je prešao 1992, a prvi turnir osvojio je 1994. pobijedivši Davea Harolda 9–6 u finalu Grand Prixa.[1] Uslijedile su titule na British Openu[2] i International Openu[3] 1995, što ga je učinilo prvim tinejdžerom koji je osvojio tri rangirna turnira u jednoj sezoni (1994/95). U finalu UK Championshipa 1996. nakon zaostatka 4–8 uspio je doći do 9–8, ali je ipak popustio i izgubio 9–10 od Hendryja.[4]

Godine 1998. osvojio je svoju prvu titulu svjetskog prvaka pobijedivši (redom) Jasona Fergusona, Anthonyja Hamiltona, Johna Parrotta i O'Sullivana te u finalu branioca titule, Kena Dohertyja (18–12).[5] Na putu do titule ostvario je 14 trocifrenih brejkova, što je bio rekord za jedan turnir (Hendry je popravio ovaj rekord na 16 na SP-u 2002). Ovaj uspjeh doveo ga je na prvo mjesto WPBSA-liste[6] prvi put u karijeri, okončavši tako Hendryjevu osmogodišnju vladavinu na broju 1.

Nakon prve titule svjetskog prvaka

uredi

U sezoni 1998/99. osvojio je UK Championship[7] i Masters[8] pobjedama 10-6 protiv Matthewa Stevensa i 10-8 protiv Dohertyja, čime je postao tek treći igrač u historiji koji je istovremeno držao titule svjetskog prvaka, UK Championshipa i Mastersa (prije njega su to postigli Hendry i Steve Davis, a kasnije im se pridružio Mark Williams). Također je jedan od petorice koji su osvojili SP i UK Championship u istoj kalendarskoj godini (ostala četvorica jesu S. Davis, Hendry, Parrott i O'Sullivan).

Na broju 1 ostao je 2 godine,[9], tj. do kraja sezone 1999/2000, kad ga je naslijedio M. Williams.[10] Njih dvojica susrela su se u finalu Grand Prixa 1999. u kojem je Higgins nadoknadio zaostatak 2-6 i dobio meč 9-8[11], zatim u polufinalu SP-a 2000, u kojem je slavio Williams 15-17, iako je Higgins imao 14-10[12], te u finalu UK Championshipa 2000, gdje je Higgins dobio 10-4 i tako osvojio svoju drugu titulu na tom turniru.[13][14]

Higgins je došao do finala SP-a 2001, ali ga je tu porazio O'Sullivan 14-18.[15][16] U sezoni 2001/02. postao je prvi igrač koji je osvojio prva 3 turnira u sezoni: Champions Cup[17], Scottish Masters[18] (oba turnira bili su pozivni) i British Open[19]. Nakon toga nije uspio osvojiti značajniju titulu sve do British Opena 2004.[20]

U finalu Grand Prixa 2005. pobijedio je O'Sullivana 9-2.[21][22] Na putu do pobjede postao je prvi igrač koji je ostvario 4 uzastopna trocifrena brejka na rangirnom turniru (brejkovi od 103, 104, 138 i 128 poena od 7. do 10. frejma). Postigao je 494 uzastopna poena (tj. bez odgovora protivnika), što je tada bio rekord (Ding Junhui uspio je postići 495 poena protiv Hendryja u Premijer ligi 2007).[23] Higgins i O'Sullivan zatim su se susreli u finalima Mastersa 2005. i 2006. Prvo finale O'Sullivan je lahko dobio 10-3.[24][25] Godinu kasnije Higgins je izgubio prva 3 frejma, ali je zatim dobio ostalih 5 u prvoj sesiji. O'Sullivan je izjednačio u drugoj sesiji i meč je otišao u odlučujući frejm. Nakon brejka od 60 poena O'Sullivan nije uspio ubaciti crvenu u baulk-rupu i Higgins je zatim počistio stol brejkom od 64 poena, osvojivši tako svoj drugi Masters.[26][27]

Druga i treća titula svjetskog prvaka

uredi
 
Higgins s trofejem sa SP-a 2007.

Na putu do finala SP-a 2007. pobijedio je Holta, O'Briena, O'Sullivana i Maguirea. Njegov brejk od 122 poena u 29. frejmu meča protiv Maguirea, kojim je započeo povratak u meč nakon zaostatka 10-14 (na kraju dobio 17-15), bio je 1000. trocifreni brejk u Crucible Theatreu otkad se SP održava tu (od 1977). U finalu protiv Selbyja nakon prvog dana imao je prednost 12-4, ali se Selby sutradan primakao na samo frejm zaostatka. Ipak, pri rezultatu 14-13 Higgins se vratio u meč, osvojio 4 frejma zaredom i došao do svoje druge titule svjetskog prvaka.[28][29] Meč je završen u 00:54 po lokalnom vremenu, što je najkasniji završetak finala SP-a (rekord su izjednačili Neil Robertson i Graeme Dott 2010). Nakon ove pobjede Higgins se vratio na broj 1 WPBSA-liste.[30]

Kao svjetski prvak došao je do 1/4 finala Welsh Opena[31] i China Opena[32] Pomogao je u osnivanju i promociji World Series of Snooker[33][34] - turneje kojoj je namjera bila da dovede snuker na nova odredišta van tradicionalnog britanskog i nedavno uspostavljenog dalekoistočnog tržišta. Osvojio je inauguralni turnir u St. Helieru na otoku Jerseyu u junu 2008, pobijedivši u finalu Selbyja 6-3. Sa svojim menadžerom Patom Mooneyem pokrenuo je i novo udruženje snukeraša, Snooker Players Association. Te je godine 4. put osvojio Grand Prix[35], pobijedivši u finalu u Glasgowu Ryana Daya 9-7. To mu je bio prvi rangirni turnir osvojen na domaćem terenu.[36]

Na SP-u 2009. u 1. kolu savladao je Holta 10-5. U naredna 2 kola mečevi su otišli u odlučujući frejm; prvo je protiv Copea preokrenuo zaostatak 10-12[37], a zatim je nadoknadio i 11-12 protiv Selbyja u 1/4 finala.[38] U polufinalu protiv Marka Allena poveo je 13-3, ali se Allen kasnije vratio u meč. Ipak, Higgins je na kraju slavio 17-13.[39] U finalu ga je čekao prvak iz 2005, Shaun Murphy, no meč nije ponudio veliku borbu. Higgins je pobijedio 18-9[40][41], postavši deveti igrač koji je osvojio SP 3 ili više puta (prije njega su to uspjeli braća Joe i Fred Davis, te John Pulman, John Spencer, Ray Reardon, Steve Davis, Hendry i O'Sullivan). Međutim, samo su Higgins, Steve Davis, Hendry i O'Sullivan podigli ovaj pehar 3 ili više puta u Crucibleu. 2 sedmice prije 34. rođendana Higgins je postao najstariji svjetski prvak nakon Dennisa Taylora 1985, koji je tad imao 36 godina.

U sezoni 2009/10,, kao aktualni svjetski prvak, izgubio je od Robertsona 5-6 na crnoj kugli u polufinalu Grand Prixa[42][43] i 8-10 od Dinga Junhuija u finalu UK Championshipa[44][45], nakon što je u polufinalu preživio O'Sullivanov povratak (vodio je 8-2, a na kraju je završilo 9-8; prije toga je istim rezultatom savladao i Robertsona).[46] Osvojio je titulu na Welsh Openu, pobijedivši u finalu Cartera 9-4[47][48] i završio sezonu kao broj 1, uprkos porazu 11-13 od Stevea Davisa u 2. kolu SP-a 2010.[49][50]

Optužbe za namještanje mečeva i 4. titula svjetskog prvaka

uredi

Suspenzija

uredi

2. maja 2010. Higgins i njegov menadžer Pat Mooney, član upravnog odbora WPBSA, bili su predmet optužbi za namještanje mečeva nakon što su ih "na djelu" snimili novinari News of the Worlda.[51] Tajni tim News of the Worlda, koji je predvodio Mazher Mahmood, predstavljajući se kao promotori, sastao se sa Higginsom i Mooneyem 30. aprila u hotelu u Kijevu pod izgovorom da žele organizirati seriju turnira povezanu s World Series of Snooker. Novine su navele da su Higgins i Mooney pristali na to da Higgins izgubi 4 frejma na 4 različita turnira za cijenu od 300.000 te da su još diskutirali o načinu namještanja frejm(ov)a, koji turnir i kojeg protivnika odabrati i kako prebaciti novac Higginsu. Higgins je odmah suspendiran sa svih takmičenja, a Mooney je dao ostavku na svoju funkciju u WPBSA.[52][53] Higgins je istog dana izdao izjavu poričući da je ikad bio umiješan u namještanje mečeva i objasnio da se odlučio "složiti sa suspenzijom" zbog straha za vlastitu sigurnost, sumnjajući u umiješanost ruske mafije.[54]

Potpunu istragu ovog slučaja sproveo je David Douglas, bivši policijski detektiv i šef disciplinske komisije WPBSA. Nezavisno sudsko vijeće na čelu s Ianom Millom koje je zasjedalo 7. i 8. septembra složilo se da je WPBSA ispravno zaključila da je Higgins rekao istinu o svojim riječima i postupcima te da se povuku još ozbiljnije optužbe za namještanje, ali ga je proglasilo krivim za "odavanje utiska" da bi prekršio pravila o klađenju i zbog toga što nije izvijestio o akcijama tima News of the Worlda. Higgins je dobio šestomjesečnu zabranu takmičenja s početkom od datuma njegove suspenzije i novčanu kaznu od 75.000 funti.[55]

Povratak

uredi

Higgins se vratio u snuker 12. novembra 2010. na Ruhr Championshipu (EPTC5) u njemačkom Hammu i odmah osvojio turnir, pobijedivši u finalu Murphyja 4-2.[56] Niz pobjeda nastavio je na Prague Classicu (EPTC6) u Pragu, gdje je opet došao do finala, ali je izgubio 3-4 od Holta.[57]

Na UK Championshipu, njegovom prvom turniru na britanskom tlu nakon povratka, došao je do trećeg finala zaredom, u kojem ga je čekao Mark Williams. Vratio se u meč nakon zaostataka 2-7 i 5-9, te 7-9. Williams je imao 61-0 u 17. frejmu i Higginsu je bio potreban 1 snuker.[58] Higgins je uspio i to preokrenuti i odvesti meč u odlučujući frejm, u kojem je napravio brejk od 68 poena, što mu je osiguralo 3. titulu na ovom turniru.[59] Po tome je postao tek četvrti igrač u historiji koji je osvojio drugi najvažniji rangirni turnir 3 ili više puta (prije njega su to uradili Steve Davis, Hendry i O'Sullivan). Nakon ovih rezultata (18 pobjeda u 19 mečeva na 3 uzastopna turnira) Higgins je skupio dovoljno bodova da ponovo preuzme broj 1 WBPSA-liste po novom dvogodišnjem sistemu bodovanja, nakon što bio pao na 3. mjesto jer je propustio početak sezone 2010/11.[60]

Na Mastersu je izgubio u 1. kolu od Dotta[61], a povukao se sa German Mastersa nakon pobjede u 1. kolu protiv Roberta Milkinsa[62] kako bi se vratio kući i bio uz bolesnog oca, koji je nešto kasnije i preminuo nakon duge borbe protiv raka.[63] 2 i po sedmice kasnije odbranio je titulu na Welsh Openu pobijedivši u finalu Maguirea 9-6.[64] Pobjedu je posvetio svom ocu. Zatim je osvojio Hainan Classic savladavši u finalu Copea 7-2.[65] Nakon toga je došao do 1/4 finala na China Openu, gdje ga je porazio Murphy 2-5.[66] Naredni nastup imao je na Scottish Professional Championshipu, gdje je u finalu savladao Anthonyja McGilla 6-1.[67][68]

Na SP-u porazio je Stephena Leeja 10-5 u 1. kolu, Roryja McLeoda 13-7 u drugom, te O'Sullivana 13-10 u 1/4 finala.[69] Na putu do pobjede 17-14 protiv Williamsa u polufinalu Higgins je doživio neugodnost kad mu je neko iz publike dobacio: "Kako podnosiš onih 300.000, Johne? Ti si sramota za snuker."[70] Na kraju, u finalu, savladao je Trumpa 18-15 i došao do 4. titule svjetskog prvaka, što je Stevea Davisa potaklo da prokomentira: "Mislim da je John Higgins najbolji snukeraš koga sam ikad vidio u životu".[71] Uprkos pobjedi, Higgins je izgubio 1. mjesto na listi od Williamsa.[72]

Sezona 2011/12. bila je možda i najlošija u Higginsovoj karijeri, budući da se nije uspio plasirati u polufinale ni na jednom rangirnom turniru, iako je bio u polufinalu Mastersa (koji je nerangirni, ali prestižan), gdje je izgubio od Murphyja 4-6, kao i u finalu Premijer lige, gdje ga je porazio Robertson (0-3).[73] Prije početka odbrane titule svjetskog prvaka priznao je da njegova igra nije bila dovoljno dobra i da se nije dovoljno trudio, uspjevši vježbati samo dan ili dva sedmično.[74] U 1. kolu protiv Lianga Wenboa vratio se iz zaostatka 6-8 i dobio meč 10-9[75], a zatim je igrao protiv Hendryja, što je njihov prvi i jedini međusobni susret na svjetskim prvenstvima. Hendry je rezultatom 13-4 "pomeo" Higginsa, koji je rekao da mu je to bio najgori meč u Crucibleu ikada.[76] Sezonu je završio na 5. mjestu WPBSA-liste.[77]

 
John Higgins (2013).

Nakon što je na nekoliko manjih rangirnih turnira na početku sezone opet imao malo uspjeha, Higgins je ponovo potvrdio svoj kvalitet kad je to najviše trebalo, osvojivši Shanghai Masters. U reprizi finala SP-a 2011. ponovo se desio više puta viđen scenario: Higgins je loše krenuo u meč i Trump je brzo stigao do vodstva 2-7 i trebala su mu još samo 3 frejma do titule, ali Higgins se ko zna koji put u karijeri vratio u igru i na kraju slavio 10-9.[78]

Međutim, na inauguralnom International Championshipu u Chengduu ispao je već u 1. kolu. Bolji je bio domaći igrač Cao Yupeng (3-6). Nakon toga je nastupio na 4. turniru PTC-serije (Kay Suzanne Memorial Trophy) i Bulgarian Openu. Na oba je došao do finala i oba puta protivnik mu je bio opet Trump, u razmaku od samo 4 dana. Prvo finale dobio je Higgins (4-2), a drugo Trump (0-4).

U Premijer ligi došao je do polufinala, gdje ga je zaustavio kasniji osvajač trofeja, Stuart Bingham (4-5).[79]

Uslijedio je UK Championship. U 1. kolu čekao ga je Holt; Higgins je meč riješio u svoju korist 6-3. U 2. kolu igrao je protiv Marka Davisa. U ovom meču umalo se ponovio scenarij s povratkom u meč iz izgubljene pozicije. Davis je stigao do vodstva od 5-2, tj. na frejm od pobjede, no onda je Higgins dobio 3 frejma zaredom, postigavši usput i 1 maksimalni brejk (7. u karijeri), te je i u odlučujućem frejmu bio u poziciji da dobije. U situaciji kad su na stolu ostale samo ružičasta i crna kugla (trebale su mu obje) Higginsu je popustila koncentracija i nije uspio ubaciti ne tako tešku ružičastu. Nakon razmjene nekoliko udaraca na sigurno Davis je iz dosta teže pozicije uspio ubaciti ružičastu, što mu je donijelo prolaz u četvrtfinale.[80]

Naredni turnir bio je Masters. U 1. kolu, tj. 1/8 finala igrao je protiv Cartera i pobijedio 6-3. U 1/4 finala čekao ga je Murphy. Higgins je sjajno otvorio meč i došao do prednosti od 4-1, ali Murphy je to uspio preokrenuti i na kraju dobiti meč 5-6.[81]

Lični život

uredi

Higgins je od 2000. u braku sa suprugom Denise. Imaju troje djece: sinove Piercea i Olivera te kćer Claudiju. Veliki je navijač Celtica i često ide na njihove utakmice. Uživa igrati poker.[82] Osim Celtica, navija i za Everton.[83]

Nakon poraza od Dohertyja u finalu Malta Cupa 2006. izveden je iz aviona jer je bio u alkoholiziranom stanju, ali se potpuno odrekao alkohola u pripremama za SP 2007, koje je i osvojio.[84]

2008. godine, u tradicionalnoj novogodišnjoj dodjeli plemićkih titula od strane Elizabete II, dobio je titulu člana Reda Britanskog carstva.[85]

U januaru 2010. učestvovao je u kvizu Celebrity Mastermind, u kojem je odgovarao na pitanja o seriji Dallas. Na kraju je završio na diobi 3. mjesta.

Mjesec kasnije pojavio se sa svojom suprugom u ITV-jevom kvizu Mr. and Mrs. (G. i gđa). Došao je do finala odgovorivši tačno na svih 9 pitanja i osvojio 30.000 funti. Donirali su novac The Dalziel Centreu, domu za iznemogle pacijente koji boluju od raka, baziranom u bolnici "Strathclyde" u Motherwellu, čiji je patron Higgins postao nakon što su se brinuli o njegovom neizlječivo bolesnom ocu.[86]

Uspjeh po sezonama

uredi
Turnir 1992/
93.
1993/
94.
1994/
95.
1995/
96.
1996/
97.
1997/
98.
1998/
99.
1999/
00.
2000/
01.
2001/
02.
2002/
03.
2003/
04.
2004/
05.
2005/
06.
2006/
07.
2007/
08.
2008/
09.
2009/
10.
2010/
11.
2011/
12.
2012/
13.
Karijera O/I
Rejting NR[a] 122. 51. 11. 2. 2. 1. 1. 2. 3. 4. 4. 5. 6. 4. 1. 5. 4. 1. 2. 5.
UK Championship N N N PF F 2R P PF P ČF ČF 2R 2R 3R PF 1R ČF F P 2R 2R 3/18
Masters N N F 1R 1R 1R P 1R 1R 1R ČF PF F P 1R 1R PF 1R 1R PF ČF 2/19
Svjetsko prvenstvo KV KV 1R ČF ČF P PF PF F ČF ČF 2R 2R 1R P 2R P 2R P 2R 4/18
Legenda za tabelu
P pobjeda (osvojen turnir) F finale
PF polufinale ČF četvrtfinale
#R poražen u ranijim fazama turnira KV poražen u kvalifikacijama
N nije nastupio
  1. ^ Novi igrači na Main Touru nemaju rejting.

Finala

uredi

Rangirni turniri: 39 (25-14)

uredi
Legenda
Svjetsko prvenstvo (4–1)
UK Championship (3–2)
Ostali (18–11)
Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat
Pobjednik 1. 1994. Grand Prix   Dave Harold 9–6
Finalist 1. 1995. Welsh Open   Steve Davis 3–9
Pobjednik 2. 1995. British Open   Ronnie O'Sullivan 9–6
Pobjednik 3. 1995. International Open   Steve Davis 9–5
Finalist 2. 1995. Grand Prix   Stephen Hendry 5–9
Pobjednik 4. 1995. German Open   Ken Doherty 9–3
Pobjednik 5. 1996. International Open (2)   Rod Lawler 9–3
Finalist 3. 1996. British Open   Nigel Bond 8–9
Finalist 4. 1996. UK Championship   Stephen Hendry 9–10
Pobjednik 6. 1997. European Open   John Parrott 9–5
Finalist 5. 1997. Grand Prix (2)   Dominic Dale 6–9
Pobjednik 7. 1997. German Open (2)   John Parrott 9–4
Finalist 6. 1998. Welsh Open (2)   Paul Hunter 5–9
Finalist 7. 1998. Scottish Open   Ronnie O'Sullivan 5–9
Pobjednik 8. 1998. British Open (2)   Stephen Hendry 9–8
Pobjednik 9. 1998. Svjetsko prvenstvo   Ken Doherty 18–12
Pobjednik 10. 1998. UK Championship   Matthew Stevens 10–6
Pobjednik 11. 1999. Grand Prix (2)   Mark Williams 9–8
Pobjednik 12. 1999. China International   Billy Snaddon 9–3
Pobjednik 13. 2000. Welsh Open   Stephen Lee 9–8
Pobjednik 14. 2000. UK Championship (2)   Mark Williams 10–4
Finalist 8. 2001. Svjetsko prvenstvo   Ronnie O'Sullivan 14–18
Pobjednik 15. 2001. British Open (3)   Graeme Dott 9–6
Finalist 9. 2003. Irish Masters   Ronnie O'Sullivan 9–10
Finalist 10. 2003. LG Cup (3)   Mark Williams 5–9
Pobjednik 16. 2004. British Open (4)   Stephen Maguire 9–6
Pobjednik 17. 2005. Grand Prix (3)   Ronnie O'Sullivan 9–2
Finalist 11. 2006. Malta Cup (2)   Ken Doherty 8–9
Finalist 12. 2006. China Open   Mark Williams 8–9
Pobjednik 18. 2007. Svjetsko prvenstvo (2)   Mark Selby 18–13
Pobjednik 19. 2008. Grand Prix (4)   Ryan Day 9–7
Finalist 13. 2009. China Open (2)   Peter Ebdon 8–10
Pobjednik 20. 2009. Svjetsko prvenstvo (3)   Shaun Murphy 18–9
Finalist 14. 2009. UK Championship (2)   Ding Junhui 8–10
Pobjednik 21. 2010. Welsh Open (2)   Ali Carter 9–4
Pobjednik 22. 2010. UK Championship (3)   Mark Williams 10–9
Pobjednik 23. 2011. Welsh Open (3)   Stephen Maguire 9–6
Pobjednik 24. 2011. Svjetsko prvenstvo (4)   Judd Trump 18–15
Pobjednik 25. 2012. Shanghai Masters   Judd Trump 10–9

Nerangirni turniri

uredi

Manji rangirni turniri

uredi

Pro-am turniri

uredi

Ekipna takmičenja

uredi

Amaterski turniri

uredi

Higginsovi maksimalni brejkovi (video)

uredi
Datum Protivnik Turnir Video
1. 21. januar 2000.   Dennis Taylor Kup nacija [1]
2. 24. mart 2000.   Jimmy White Irish Masters [2]
3. 12. oktobar 2003.   Mark Williams LG Cup [3]
4. 12. novembar 2003.   Michael Judge British Open [4]
5. 4. oktobar 2004.   Ricky Walden Grand Prix [5]
6. 23. septembar 2012.   Judd Trump Shanghai Masters [6]
7. 5. decembar 2012.   Mark Davis UK Championship [7]

Reference

uredi
  1. ^ Grand Prix 1994, Snooker.org
  2. ^ British Open 1995, Snooker.org
  3. ^ International Open 1995, Snooker.org
  4. ^ UK Championship 1996, Snooker.org
  5. ^ "Embassy World Championship 1998", Snooker.org
  6. ^ WPBSA-lista 1998/1999, Snooker.org
  7. ^ UK Championship 1998, Snooker.org
  8. ^ Benson & Hedges Masters 1999, Snooker.org
  9. ^ WPBSA-lista 1999/2000, Snooker.org
  10. ^ WPBSA-lista 2000/2001, Snooker.org
  11. ^ Grand Prix 1999, Snooker.org
  12. ^ SP 2000, Snooker.org
  13. ^ UK Championship 2000, Snooker.org
  14. ^ "Higgins too hot for Williams", BBC Sport, 3. decembar 2000.
  15. ^ SP 2001, Snooker.org
  16. ^ "O'Sullivan takes World title", BBC Sport, 7. maj 2001.
  17. ^ Champions Cup 2001, Snooker.org
  18. ^ Regal Scottish Masters 2001, Snooker.org
  19. ^ British Open 2001, Snooker.org
  20. ^ British Open 2004, Snooker.org
  21. ^ Grand Prix 2005, Snooker.org
  22. ^ "Superb Higgins blows Rocket away", BBC Sport, 16. oktobar 2005.
  23. ^ Clive Everton, "Century-maker Higgins overwhelms O'Sullivan", The Guardian, 17. oktobar 2005.
  24. ^ Masters 2005, Snooker.org
  25. ^ "Awesome O'Sullivan wins Masters", BBC Sport, 20. februar 2005.
  26. ^ Masters 2006, Snooker.org
  27. ^ "Higgins claims Masters thriller", BBC Sport, 23. januar 2006.
  28. ^ SP 2007, Snooker.org.
  29. ^ "Higgins beats brave Selby in epic", BBC Sport, 8. maj 2007.
  30. ^ Rejting-lista 2007/2008, Snooker.org
  31. ^ Welsh Open 2008, Snooker.org.
  32. ^ China Open 2008, Snooker.org.
  33. ^ Rod Gilmour, "Newcomers enjoy snooker resurgence" Arhivirano 4. 3. 2016. na Wayback Machine, The Telegraph, 21. april 2008.
  34. ^ Clive Everton, "Higgins backs new world series", The Guardian, 16. januar 2008.
  35. ^ Grand Prix 2008, Snooker.org.
  36. ^ "Higgins resists Day to take title", BBC Sport, 19. oktobar 2008.
  37. ^ "Higgins edges out Cope in classic", BBC Sport, 27. april 2009.
  38. ^ "Epic win sees Higgins into semis", BBC Sport, 29. april 2009.
  39. ^ "Higgins downs Allen to make final", BBC Sport, 2. maj 2009.
  40. ^ SP 2009, Snooker.org.
  41. ^ Mark Ashenden, "Higgins earns third world crown", BBC Sport, 4. maj 2009.
  42. ^ Grand Prix 2009, Snooker.org.
  43. ^ "Robertson and Ding set for final", BBC Sport, 10. oktobar 2009.
  44. ^ UK Championship 2009, Snooker.org.
  45. ^ "Ding Junhui beats John Higgins in UK Championship final", BBC Sport, 14. decembar 2009.
  46. ^ "John Higgins edges Ronnie O'Sullivan to make UK final", BBC Sport, 12. decembar 2009.
  47. ^ Welsh Open 2010, Snooker.org.
  48. ^ "John Higgins beats Ali Carter to lift Welsh Open title", BBC Sport, 31. januar 2010.
  49. ^ SP 2010, Snooker.org.
  50. ^ "Legend Steve Davis stuns John Higgins in Crucible epic", BBC Sport, 24. april 2010.
  51. ^ Roy Greenslade, "How the News of the World's fake sheikh snookered John Higgins", The Guardian, 10. maj 2010.
  52. ^ "John Higgins suspended in snooker bribe probe", BBC News, 2. maj 2010.
  53. ^ "John Higgins suspended following News of the World allegations to fix snooker matches", The Telegraph, 2. maj 2010.
  54. ^ Dave Middleton, "John Higgins: 'My conscience is 100% clear' after bribery allegations'", The Guardian, 2. maj 2010.
  55. ^ "In full: the John Higgins 'match fix' ruling by Ian Mill QC", Sporting Intelligence, 8. septembar 2010.
  56. ^ Ruhr Championship 2010, snooker.org.
  57. ^ Prague Classic 2010, snooker.org.
  58. ^ Clive Everton, "John Higgins fights back to beat Mark Williams and win UK Championship", The Guardian, 13. decembar 2010.
  59. ^ "John Higgins beats Mark Williams to win UK title", BBC Sport, 12. decembar 2010.
  60. ^ "Higgins – My Finest Hour", World Snooker, 14. decembar 2010.
  61. ^ Masters 2011, snooker.org.
  62. ^ German Masters 2011, snooker.org.
  63. ^ "Players Pay Tribute to John Higgins Senior", World Snooker, 7. februar 2011.
  64. ^ Welsh Open 2011, snooker.org.
  65. ^ "Higgins thrashes Cope to win Hainan Classic", Eurosport, 13. mart 2011.
  66. ^ China Open 2011, snooker.org.
  67. ^ Scottish Professional Championship 2011 Arhivirano 13. 8. 2012. na Wayback Machine, Global Snooker.
  68. ^ "In-form John Higgins wins Scottish title", BBC Sport, 14. april 2011.
  69. ^ Rezultati sa SP-a 2011, BBC Sport, 22. april 2011.
  70. ^ Simon Hart, "World Snooker Championship 2011: stage set for Crucible classic as John Higgins edges out old foe Mark Williams", The Telegraph, 30. april 2011.
  71. ^ Jonathan Stevenson, "Judd Trump v John Higgins as it happened", BBC Sport, 2. maj 2011.
  72. ^ Clive Everton, "Judd Trump recovers his poise to level semi-final with Ding Junhui", The Guardian, 29. april 2011.
  73. ^ Higginsovi rezultati u sezoni 2011/12, snooker.org.
  74. ^ Rick Sharma, "EXCLUSIVE: 'I've not been trying hard enough', admits struggling world champ Higgins", Daily Mail, 19. april 2012.
  75. ^ Shamoon Hafez, "World Snooker Championship 2012: Higgins beats Liang ", BBC Sport, 21. april 2012.
  76. ^ "World Snooker Championship 2012: Hendry crushes Higgins", BBC Sport, 28. april 2012.
  77. ^ WPBSA-lista za sezonu 2012/13, World Snooker.
  78. ^ "Shanghai Masters: John Higgins edges Judd Trump in final", BBC Sport, 23. septembar 2012.
  79. ^ "Bingham reigns over Higgins to reach Premier League final", Eurosport (UK), 25. novembar 2012.
  80. ^ John Skilbeck, "Higgins hits 147 but suffers agonising defeat to Davis in UK Championship", Daily Mail, 6. decembar 2012.
  81. ^ Joe Aird, "Snooker: Murphy battles back to beat Higgins" Arhivirano 30. 1. 2015. na Wayback Machine, TIBS News, 18. januar 2013.
  82. ^ John Ashdown, "Small Talk: 888.com world snooker champion John Higgins answers the hard questions", The Guardian, 11. januar 2008.
  83. ^ "Blues Are My English Team" Arhivirano 14. 6. 2011. na Wayback Machine, evertonfc.com, 11. juni 2011.
  84. ^ "Higgins off booze... 'n on baize", The Sun, 5. maj 2007.
  85. ^ "Snooker star Higgins gets honour", BBC News, 29. decembar 2007.
  86. ^ Robert Mitchell, "Wishaw Wizard John Higgins hands over £30,000 to hospice" Arhivirano 27. 7. 2011. na Wayback Machine, Wishaw Press, 13. oktobar 2010.
  87. ^ Hayton, Eric (2004). The CueSport Book of Professional Snooker. Suffolk: Rose Villa Publications. str. 165–167. ISBN 978-0-9548549-0-4.

Vanjski linkovi

uredi