Jezici Azerbejdžana
Azerbejdžanski jezik jest jedini službeni jezik Azerbejdžana i njime govori većina stanovništva. Međutim, u zemlji postoji i nekoliko manjinskih jezika, uključujući lezgijski, tališki, avarski, ruski i tat jezik. Uz to, jezike kao što su tsašurski i khinalugski govori mali procenat stanovništva.
Opšte uredi
Primarni i službeni jezik Azerbejdžana je azerbejdžanski,[1][2] turkijski jezik koji je blisko povezan i djelimično razumljiv sa modernim turskim.[3] Zajedno sa turskim, turkmenskim i gagauzskim jezikom, azerbejdžanski je član oguskog ogranka jugozapadne grupe turkijskih jezika.[4]
Trenutno uredi
Prema popisu stanovništva iz 2009. godine, azerbejdžanski kao maternji jezik govori 92,5% stanovništva,[5] dok ruski i engleski imaju značajnu ulogu kao jezici obrazovanja i komunikacije. Više od polovine govornika azerbejdžanskog je jednojezično.[6] Brojna populacija Nagorno-Karabaha koja govori armenski više nije pod kontrolom vlade. lezgijski, tališski, avarski, gruzijski, buduhski,[7] juhuriski,[7] khinalugski,[7] kritski,[7] jek,[8] rutulski,[7] tsakhurski,[7] tat,[7] i udi [7] svi govore manjine. Svi ovi [9] (sa izuzetkom armenskog, lezgijskog, tališkog, avarskog i gruzijskog, koji imaju mnogo veći broj govornika izvan Azerbejdžana, ali se ipak u stalnom opadanju unutar Azerbejdžana) gore navedeni jezici su ugroženi jezici koji su ugroženi izumiranjem, jer ih govori malo (manje od 10.000) ili vrlo malo (manje od 1.000) ljudi i njihova upotreba stalno opada sa emigracijom i modernizacijom.
Prema istraživanju iz 2019. godine, znanje engleskog jezika u Azerbejdžanu bilo je najniže među ispitanim evropskim zemljama.[10]
Čitav broj Međunarodnog časopisa za sociologiju jezika, koji je uređivala Jala Garibova, bio je posvećen pitanju jezika i jezičkog izbora u Azerbejdžanu, vol. 198 u 2009.[11]
Azerbejdžan nije ratifikovao Evropsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima koju je 1992. godine potpisala stranka Narodni front. Godine 2001. tadašnji predsjednik Azerbejdžana Hejdar Alijev dao je izjavu u kojoj "Republika Azerbejdžan nije u moći da garantuje implementaciju propisa Povelje dok se njena teritorija koju je okupirala Republika Armenija ne oslobodi".[12]
Historija uredi
Srednjovekovni pisac Ibn al-Nadim u svojoj knjizi Al-Fihrist spominje da su svi persijski krajevi antike (uključujući i ono što je danas Azerbejdžan) govorili jedan jezik. Tamo citira velikog učenjaka Abdulaha Ibn al-Mukafa: "Iranski jezici su Fahlavi (Srednjopersijski), Dari, Kuzi, Persijski i Serijani. Srednjopersijski jezik dolazi od reči Fahleh. A Fahleh je ime koje se odnosi na 5 regiona: Isfahan, Rai, Hamedan, Mah-Nahavand i Azerbejdžan ." Zatim izveštava da je Dari službeni jezik kraljevskih sudova i da je iz Horasana i Balka i istočnog Irana; Parsi je jezik Zoroastrijskih Moobeda i potiče iz Farsa; Huzi je nezvanični jezik kraljevske porodice i iz Huzestana; i Serijani potiče iz Mesopotamije.
Neki azerbejdžanski pjesnici, kao što je Katran Tabrizi, koristili su riječ "persijski" i "pahlavi" naizmenično da bi opisali svoj maternji jezik.
Historičar Hamdolah Mostovfi čak ide i do opisivanja varijanti "Pahlavija" u različitim delovima Azerbejdžana. U svojoj knjizi Tarik Gozide opisuje osam pjesnika iz Azerbejdžana koji govore persijskim jezikom. Naravno, Dari i Pahlavi su se do sada spajali u jedan, pošto su se naredne dinastije kretale od istoka ka zapadu, donoseći sa sobom Dari verziju iranskog jezika.
Dovoljno je reći da je broj zapisa i dokumenata iz Azerbejdžana na pahlavskom (srednjopersijskom) jeziku toliko brno da nema sumnje da je to zaista bio maternji jezik Azerbejdžana prije dolaska Turaka. Mnoge riječi u aktuelnom azerbejdžanskom rječniku su zapravo pahlavskog poreklo.
Sadašnji turski oblik azerbejdžanskog jezika zamijenio je srednjopersijski jezik u Azerbejdžanu prije dinastije Safavid, počevši od dolaska Seldžuka Turaka. Međutim, neki historičari izvještavaju da se srednjopersijski jezik govori u Tabrizu još u 17. vijeku. Čak i turski turski istraživač Evlija Čelebija spominje ovo u svom putopisu. On također izvještava da su elite i učeni ljudi govorili tim jezikom prilikom njegovih putovanja po regionu.
Razvoj jezika uredi
Prva pojava upotrebe azerbejdžanskog jezika usko je povezana sa prvim pojavljivanjem turskih plemena u ranom prvom milenijumu. Naseljavanjem turskih plemena na njih je uticala ne samo na ekonomiju, već i kulturu i jezik koji se koriste za komunikaciju. Razvoj azerbejdžanskog jezika kao sredstva komunikacije prošao je dug put koji obuhvata vjekove. Azerbejdžanski jezik ima najmanje 1300 godina historije kao medij komunikacije na teritoriji sada Azerbejdžana, istočne Turske, jugoistočne Gruzije , severozapadnog Irana, istočna Armenije i južna Rusije. Neki izvori ističu da pisani književni primjeri upotrebe jezika datiraju iz 13. vijeka. Azerbejdžanski jezik je imao dva glavna perioda razvoja - antički period od 13. do 18. vijeka i današnji period, počevši od kraja 18. vijeka i traje do današnjih dana.
Antički period pokriva ne samo glavnu razvojnu fazu jezika, već pokriva i renesansnu literaturu Azerbejdžana. Tokom antičkog perioda, vladom i vojskom vladali su dinastije Safavidi, Agoiunlus, Karakoiunlus i Delairidi, koji se preklapaju sa periodom književnog razvoja teritorije i zemlje.
Azerbejdžani su tokom čitave historije bili pod uticajem mnogih kultura, jer su ih okupirale različite zemlje. Najčvršći i najduži od ovih spoljnih uticaja su persijski, arapski, ruski. Zahvaljujući okupaciji i naseljavanju gorepomenutih zemalja, azerbejdžanski jezik je također korišten u skladu sa njihovim jezicima, omogućavajući mu da pozajmi preveliki broj riječi iz njihove kulture i zauzvrat da pozajmljuje riječi. To bi mogao biti razlog zašto je, bez obzira na to što je gotovo tri decenije nezavisan, uticaj drugih jezika i dalje izuzetno jak, posebno nakon 70 godina pod sovjetskom okupacijom, ruski jezik se i dalje široko koristi u zemlji.
Također pogledajte uredi
Reference uredi
- ^ "Azerbaijan". www.ethnologue.com. Pristupljeno 14. 9. 2013.
- ^ "Constitution of the Republic of Azerbaijan" (PDF). President of the Republic of Azerbaijan. Official Website of the President of the Republic of Azerbaijan. Pristupljeno 31. 8. 2020.
- ^ Sinor, Denis (1969). Inner Asia. History-Civilization-Languages. A syllabus. Bloomington. str. 71–96. ISBN 0-87750-081-9.
- ^ Keith, Brown; Ogilvie, Sarah (2008). Concise Encyclopedia of Languages of the World 1st Edition. Elsevier Science. str. 110. ISBN 9780080877754.
- ^ "UNdata | record view | Population by language, sex and urban/rural residence". Data.un.org. 24. 12. 2015. Pristupljeno 29. 1. 2016.
- ^ Keith, Brown; Ogilvie, Sarah (2008). Concise Encyclopedia of Languages of the World 1st Edition. Elsevier Science. str. 110. ISBN 9780080877754.Keith, Brown; Ogilvie, Sarah (2008). Concise Encyclopedia of Languages of the World 1st Edition. Elsevier Science. p. 110. ISBN 9780080877754.
- ^ a b c d e f g h "Published in: Encyclopedia of the World's Endangered Languages. Edited by Christopher Moseley. London & New York: Routledge, 2007. 211–280".
- ^ "Н. МАРР : "Яфетические языки", Большая сов. энциклопедия, 1-е изд., т. 65, Москва : Сов. Энц., 1931, стр. 841". Arhivirano s originala, 28. 10. 2012.
- ^ "Atlas of the World's Languages in Danger". UNESCO.
- ^ "EF EPI 2019 – Europe". www.ef.com (jezik: engleski). Pristupljeno 8. 11. 2019.
- ^ International Journal of the Sociology of Language, Volume 2009, Issue 198 (Jul 2009), http://www.degruyter.com/view/j/ijsl.2009.2009.issue-198/issue-files/ijsl.2009.2009.issue-198.xml
- ^ Azərbaycan Respublikasının Regional dillər və ya azlıqların dilləri haqqında Avropa Xartiyasına dair bəyanatı Arhivirano 4. 5. 2023. na Wayback Machine. 20 December 2001. Retrieved 17 February 2017.
Vanjski linkovi uredi
Literatura uredi
jez