Jerzy Kukuczka
Józef Jerzy Kukuczka (24 mart 1948, Katowice, Poljska – 24 oktobar 1989, Lhotse, Nepal) bio je poljski alpinista. Godine 1987, postao je drugi čovjek (poslije Reinhold Messnera), koji je ispenjao sve vrhove preko 8000 m. zašto mu je bilo potrebno manje od 8 godina. Međunarodni olimpijski komitet odlikovao ga je srebrnom medaljom za vrijeme Olimpijskih igara u Kalgariju 1988. god. Reinhold Messner je odbio primiti zlatnu medalju. Od 14 vrhova, 4 je ispenjao u zimskim uslovima, a 9 sa novim rutama. Zajedno sa Tadeusz Piotrowskim, Kukuczka se popeo na K2 novom rutom (Poljska linija), koju još niko nije ponovio.
Jerzy Kukuczka | |
|---|---|
 Na Mount Everestu 1980. | |
| Rođenje | 24.03.1948 |
| Smrt | 24.10.1989 |
| Nacionalnost | Poljak |
| Zanimanje | planinar |
| Poznat(a) po | Drugi čovjek (poslije Reinhold Messnera), koji je ispenjao sve vrhove preko 8000 m, 4 u zimskim uslovima, i sa 9 novih smjerova. |
Počeo se penjati 1965 u Planinarskom društvu u Katovicama. Slijedeće godine završio je planinarski kurs u Tatrama. U Dolomitima je sa partnerima ispenjao novi smjer (Poljski pravac). Tom prilikom pogodio ga je kamen i ležao je u bolnici. Poslije 6 dana vratio se na planinu.i ispenjao još jedan novi smjer. Ponovo je došao slijedeće zime i ispenjao prvi zimski uspon na južnoj strani Marmolada d'Ombretta.
Godine 1973. otišao je na Mon Blan gdje sa Wojciech Kurtykom i Marek Lukaszewskim penje novu rutu na Petit Jean-u. Slijedeće godine popeo se na Denali u Aljaskoj.
Član ekspedicije na Hindukush postao je 1976. god. Ispenjao je solo Kohe Awal i Kohe Tez, a dvije godine kasnije još 2 uspona. Na Novi Zeland je otišao 1981 sa Krzysztof Wielickim i Ryszard Pawłowskim.
Himalaji
urediU Himalaje je otišao prvi put 1977. god. i redovno išao dok nije poginuo 1989. na Lhotse.
- Nanga Parbat - 1977, neuspješan pokušaj
- Lhotse - 1979, klasična ruta
- Mount Everest - 1980, 17. februara Leszek Cichy i Krzysztof Wielicki izveli su prvi zimski uspon na Mount Everest.[1] Ekspediciju je vodio Andrzeja Zawade, a istovremeno je pravio plan za slijedeću ekspediciju. Nakon samo mjesec dana priprema u Poljskoj Zawada je doveo novu ekspediciju. Andrzej Czok i Jerzy Kukuczka osvojili su Everest 19. maja, 1980. penjući se novom rutom po Jugozapadnoj strani (Pillar strana). Bio je to jedini uspon da je Kukuczka koristio dodatni kisik prilikom uspona na 14 vrhova.
- Makalu - 1981, nova ruta, solo
- Broad Peak - 1982, klasična ruta, alpski stil, sa Wojciech Kurtyka
- Gasherbrum I i Gasherbrum II - 1983, nova ruta u alpskom stilu, zajedno sa Wojciech Kurtykom
- Broad Peak - 1984, nova ruta, alpski stil, zajedno sa Wojciech Kurtykom
- Dhaulagiri - 1985, 21, januar, prvi zimski uspon sa, Andrzej Czokom, na povratku je zalutao pa je imao neprijatno bivakovanje bez šatora.
- Cho Oyu - 19985, 15. februar, drugi zimski uspon, nova ruta, sa Maciej Berbeka, Maciej Pawlikowski i Andrzej Heinrich
- Nanga Parbat - 1985, nova ruta
- Kangchenjunga - 1986, klasična ruta, prvi zimski uspon, partner Krzysztof Wielicki.
- K2 - 1986, nova ruta, alpski stil
- Manaslu - 1986, nova ruta, alpski stil, sa Artur Hajzerom
- Annapurna I - 1987, prvi zimski uspon
- Shishapangma - 1987, nova ruta, alpski stil[2]
Pogibija
urediNakon što je 1987. god kompletirao uspone na sve vrhove preko 8000 m, (Himalajska ruža - kako je sam Kukuška zvao), zašta je bio proglašen za Čovjeka godine u Poljskoj, Kukuczka nije ostao da uživa u lovorikama. Slijedeće godine otišao je na Annapurnu i sa partnerom Artur Hajerom ispenjao se istočnim grebenom na vrh u alpskom stilu.[3]
Njegov glavni cilj bio je neispenjani uspon na Lhotse južnom stranom, koji su mnogi smatrali posljednjim velikim problemom u Himalajima. Ponovo je došao u Nepal 1989, ovaj put sa Ryszard Pawłowskim. Nekoliko mjeseci su čekali da se loše vrijeme smiri, nakon čega su se našli na planini i dosta brzo napredovali. Na visini 8200 m. su bivakovali i slijedećeg dana, 24. oktobra, po lijepom vremenu krenuli su ka vrhu, zašta im je trebalo par stotina metara. Vezali su se za uže od 7 mm i Kukuczka je išao prvi. U jedno trenutku izgubio je oslonac, uže se prekinulo i on se survao niz padinu dugu 2000m. Njegovo tijelo nikad nije pronađeno.[4]
Reference
uredi- ^ "Leszek Cichy i Krzysztof Wielicki - prije 35 godina osvojili Mount Everest". sport.onet.pl - 16.07.2015. Arhivirano s originala, 30. 11. 2020. Pristupljeno 13. 10. 2020.
- ^ "Jerzy Kukuczka - Autobiografija". sport.onet.pl - 16.07.2015. Pristupljeno 13. 10. 2020.
- ^ "Jerzy Kukuczka, legendarni poljski planinar". .planetmountain.com - 05.03.2013. Pristupljeno 13. 10. 2020.
- ^ "Jerzy Kukuczka (1948- 1989)" (PDF). alpinejournal.org.uk - 05.03.2013. Pristupljeno 13. 10. 2020.