Lhotse sa 8.516 metara je četvrti najviši vrh na svijetu, poslije vrhova Mount Everest, K2 i Kangchenjunga. Dio je planinskog masiva Himalaja i sa najvišim vrhom na svijetu je povezan preko južnog prevoja. Naziv vrha vodi porijeklo iz tibetanskog jezika i u prijevodu na bosanski bio značio Južni vrh. Pored glavnog vrha, planinu čine vrhovi niže nadmorske visine Srednji Lhotse (na istoku sa 8.414 m) i Lhotse Shar (8.383 m). Vrh se nalazi na granici između kineske autonomne regije Tibet i nepalske regije Kumbu.

Lhotse
ल्होत्से
Pogled na južnu stranu vrha Lhotse
Najviša tačka
Visina m
Istaknutost- m
Izoliranost610 km
do Mount Everest
Geografija
Penjanje
Prvi uspon18. maj 1956. (Fritz Luchsinger, Ernst Reiss)
(prvi zimski uspon 31. decembar 1988. Krzysztof Wielicki)
Najlakša rutasnježno/ledeni uspon

Usponi

uredi

Najraniji pokušaj uspona na vrh izvela je 1955. međunarodna ekspedicija na čelu s Normanom Dyhrenfurthom. U ekspediciji su bila i dva Austrijanca (kartograf Erwin Schneider i Ernst Senn) i dva Švicarca (Bruno Spirig i Arthur Spöhel). To je također bila prva ekspedicija na području Everesta u koju su uključeni i Amerikanci (Fred Beckey, George Bell i Richard McGowan). Ekspedicija nije bila uspješna jer su dostigli visinu od 8.100 metara.

Prvi uspješan uspon na vrh 18. maja 1956. ostvarila je ekspedicija kolu su predvodili Švicarci Ernst Reiss i Fritz Luchsinger. Vrh su također osvojili i Austrijanci Sepp Mayerl i Rolf Walter 1979. Vrh Lhotse je poslije toga dugo vremena ostao najviši vrh na koji nije ostvaren uspon. 23. maja 2001. godine, vrh je osvojila ruska ekspedicija sa članovima: Eugeny Vinogradsky, Sergei Timofeev, Alexei Bolotov i Petr Kuznetsov.

Standardna ruta za uspon na Lhotse se proteže istom rutom kao i u slučaju rute za Mount Everest sve do tzv. Žute trake iznad Kampa 3. Tu se staza za uspon odvaja pri čemu staza za Everest vodi lijevo do južnog prevoja a staza za Lhotse se odvaja desno.

Vanjski linkovi

uredi