Wikipedia

Japansko-korejski sporazum 1905.

sporazum kojim je Koreja potčinjena Japanskom Carstvu

Japansko-korejski sporazum iz 1905, poznat i kao Eulsa sporazum ili Sporazum o protektoratu Japana i Koreje, sklopljen je između Japanskog i Korejskog carstva 1905. Pregovori su zaključeni 17. novembra 1905.[1] Sporazum je lišio Koreju njenog diplomatskog suvereniteta i učinio Koreju protektoratom carskog Japana, što je rezultat pobjede carskog Japana u rusko-japanskom ratu 1905.[2]

Japansko-korejski sporazum
{{{slika_alt}}}
Izloženi primjerak sporazuma
Izrađen9. novembar 1905. (1905-11-09)
Potpisan17. novembar 1905. (1905-11-17)
LokacijaSeoul, Južna Koreja
PotpisniciJapansko Carstvo
Korejsko Carstvo

Pozadina

uredi

Nakon pobjede Japanskog Carstva u rusko-japanskom ratu, s njegovim kasnijim povlačenjem ruskog utjecaja, i Sporazuma Taft-Katsura, kojIm su se Sjedinjene Države navodno složile da se ne miješaju s Japanom u stvari koje se tiču Koreje, japanska vlada je nastojala formalizirati svojU sferU uticaja na Korejskom poluostrvu.

Delegati oba carstva sastali su se u Seoulu kako bi riješili razlike u pitanjima koja se odnose na buduću vanjsku politiku Koreje; međutim, s korejskom carskom palatom pod okupacijom japanskih trupa i japanskom carskom vojskom stacioniranom na strateškim lokacijama širom Koreje, korejska strana je bila u izrazito nepovoljnom položaju u diskusiji.

Formiranje sporazuma

uredi
 
Dvorana Jungmyeongjeon, mjesto gdje je Sporazum potpisan

9. novembra 1905. Itō Hirobumi je stigao u Seoul i dao pismo od cara Japana Gojongu, caru Koreje, tražeći od njega da potpiše sporazum. Dana 15. novembra 1905. naredio je japanskim trupama da opkole korejsku carsku palatu i zaprijetio caru kako bi ga natjerao da pristane na sporazum.

Dva dana kasnije Ito i japanski feldmaršal Hasegawa Yoshimichi ušli su u dvoranu Jungmyeongjeon,zgradu koja je nekada bila dio palate Deoksu, kako bi uvjerili Gojonga da pristane, ali je on odbio. Ito je izvršio pritisak na vladu sa impliciranom, a kasnije izrečenom prijetnjom tjelesne povrede, da potpiše sporazum.[3] Prema 한계옥 (Han-Gyeok), korejski premijer Han Gyu-seol se nije složio, glasno vičući. Ito je naredio stražarima da ga zaključaju u sobu i rekao da bi ga mogli ubiti ako nastavi da vrišti.[4] Korejski kabinet potpisao je sporazum koji je pripremio Ito u Jungmyeongjeonu. Sporazum je carskom Japanu dao potpunu odgovornost za spoljne poslove Koreje[5] i stavio svu trgovinu kroz korejske luke pod nadzor carskog Japana.

Odredbe sporazuma

uredi

Sporazum je lišio Koreju njenog diplomatskog suvereniteta,[6][7][8] u stvari učinivši Koreju protektoratom carskog Japana.[9] Kao posljedica toga, Korejsko carstvo je moralo zatvoriti svoja diplomatska predstavništva u inostranstvu, uključujući svoje kratkotrajno poslanstvo u Pekingu,[10] i svoje poslanstvo u Washingtonu, D.C.

Odredbe sporazuma stupile su na snagu 17. novembra 1905. i postavile su temelje za Japansko-korejski sporazum iz 1907. i naknadnu aneksiju Koreje 1910..[11]

Smatralo se da je sporazum stupio na snagu nakon što je dobio potpis pet korejskih ministara.[12]

Kontraverza

uredi
 
Gojongova analiza Sporazuma

Car Gojong je poslao lična pisma glavnim šefovima država da apeluje na njihovu podršku protiv ilegalnog potpisivanja.[13] Od 21. februara 1908. poslao je 17 pisama sa njegovim carskim pečatom sljedećim šefovima država:

  1. Kralju Edvardu VII
  2. Predsjedniku Francuske Armand Fallières
  3. Ruskom caru Nikoli II
  4. Caru Franji Josipu od Austro-Ugarske
  5. Italijanskom kralju Viktoru Emanuelu III
  6. Belgijskom kralju Leopoldu II
  7. Kineskom caru Kuang-Hsu
  8. Caru Vilimu II od Njemačke, koju je Gojong lično napisao[13]
     
    Pismo napisano od strane Gojonga poslano Vilimu II.

Car Gojong je 1907. poslao tri tajna izaslanika na drugu međunarodnu Hašku mirovnu konvenciju u znak protesta protiv nepravednosti Eulsa sporazuma. Velike svjetske sile su odbile dozvoliti Koreji učestvovanje na konferenciji.

Pored cara i drugi Korejci su protestvovali protiv sporazuma. Jo Byeong-se i Min Yeong-hwan, visoki zvaničnici su vodili otpor protiv Eulsa sporazuma, te su izvršili samoubistvo u znak otpora istom. Lokalni jangbani i obični stanovnici su se pridružili pravednim vojskama. Zvali su se "Eulsa Euibyeong" (을사의병, 乙巳義兵) što znači "Pravedna vojska protiv Eulsa sporazuma".

Nakon završetka sporazuma, car Gojong je pokušao da upozna svijet sa nepravednošću sporazuma, uključujući i slanje specijalnog izaslanika u Hag. To je direktno doprinijelo prisilnom penzionisanju kralja Gojonga.

Povlačenje

uredi

Gojongova izjava o povlačenju

uredi

Gojong je pokušao da obavijesti međunarodnu zajednicu o nepravdi 2. Korejsko-japanskog sporazuma, ali prema logici tadašnje međunarodne situacije, Gojongove tajne nisu bile djelotvorne. Gojongova izjava o ukidanju Sporazuma iz Eulse sadržavala je sljedeće, ali nije međunarodno priznata:

  • Nacionalni dokument napisan 29. januara 1906.
  • Lično pismo predato specijalnom komesaru Hulbertu 22. juna 1906.
  • Pismo upućeno predsedniku Francuske 22. juna 1906.
  • Gojongova punomoć data haškom specijalnom izaslaniku Lee Sang-seolu 20. aprila 1907. itd.

Ovaj sporazum je kasnije potvrđen kao "već ništav" Sporazumom o osnovnim odnosima između Japana i Republike Koreje zaključenim 1965.[14]

U zajedničkoj izjavi od 23. juna 2005. zvaničnici Južne Koreje i Sjeverne Koreje ponovili su svoj stav da je Eulsa sporazum ništav i nevažeći na osnovu tvrdnje o prinudi od strane Japana.

Od 2010, Južna Koreja je oduzimala imovinu i drugu imovinu od potomaka ljudi koji su identifikovani kao pro-japanski kolaboracionisti (Chinilpa) u vrijeme potpisivanja sporazuma.[15]

Posljedice

uredi
 
Rezidencija Rezidentnog upravnika

Nakon sporazuma, japanski uticaj na Koreju se dramatično povećao. Sve diplomatske misije Koreje su prekinuta, svim vanjskim odnosima Koreje upravljao je japanski generalni rezident. Itō Hirobumi je imenovan za prvog Rezidentnog upravnika.[16]

Reference

uredi
  1. ^ Korean Mission to the Conference on the Limitation of Armament, Washington, DC, 1921–1922. (1922). Korea's Appeal, p. 35, na Google Books; izvod iz"Alleged Treaty, od 17. 11. 1905."
  2. ^ Clare, Israel et al. (1910). Library of universal history and popular science, str. 4732., p. 4732, na Google Books
  3. ^ McKenzie, F. A. Korea's Fight for Freedom. 1920.
  4. ^ 이토 히로부미는 직접~ :한계옥 (1998년 4월 10일). 〈무력을 앞장 세워 병탄으로〉, 《망언의 뿌리를 찾아서》, 조양욱, 1판 1쇄, 서울: (주)자유포럼, 97~106쪽쪽. ISBN 89-87811-05-0
  5. ^ United States. Dept. of State. (1919). Catalogue of treaties: 1814–1918, p. 273, na Google Books
  6. ^ "Deoksu Jungmyeongjeon". 23. 7. 2008. Arhivirano s originala, 2. 12. 2008. Pristupljeno 4. 5. 2009.
  7. ^ Uk Heo, Terence Roehrig (2010). South Korea Since 1980. Cambridge University Press. str. 9. ISBN 9780802091956.
  8. ^ "Independence leader Kim Koo". 28. 4. 2008. Arhivirano s originala, 22. 10. 2021. Pristupljeno 4. 5. 2009.
  9. ^ The history of Korea, str. 461–62, Homer Hulbert
  10. ^ Sungwook Son (2016), "Qing-Joseon Relations as Viewed from Joseon's Legation in the Qing Dynasty －from 'Hoidonggwan(會同館)' to Korean Legation in Beijing", 동국사학, arhivirano s originala, 15. 7. 2023, pristupljeno 10. 5. 2023
  11. ^ Carnegie Endowment (1921). Pamphlet 43: Korea, Treaties and Agreements, p. vii, na Google Books
  12. ^ The signers of the treaty have been criticized by later Korean historians as the Five Eulsa Traitors
  13. ^ a b Lee Hang-bok. "The King's Letter," Arhivirano 22. 1. 2011. na Wayback Machine English JoongAng Daily. 22. 9. 2009.
  14. ^ "Treaty on Basic Relations between Japan and the Republic of Korea". Arhivirano s originala, 15. 6. 2023. Pristupljeno 10. 5. 2023. "It is confirmed that all treaties or agreements concluded between the Empire of Japan and the Empire of Korea on or before 22. 8. 1910 are already null and void."
  15. ^ Julian Ryall (14. 7. 2010). "South Korea targets Japanese collaborators' descendants". telegraph.co.uk. Arhivirano s originala, 28. 4. 2018. Pristupljeno 10. 5. 2023.
  16. ^ 사료로 본 한국사. "을사늑약(을사조약, 제2차 한일협약)". Arhivirano s originala, 11. 3. 2023. Pristupljeno 10. 5. 2023.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Japansko-korejski_sporazum_1905.&oldid=3554184"