James Parkinson
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
James Parkinson (11. april 1755 – 21. decembar 1824) je bio engleski liječnik, geolog, paleontolog i politički aktivista.
James Parkinson | |
|---|---|
| Rođenje | 11. april 1755. London, Engleska |
| Smrt | 21. decembar 1824 (69 godina) London, Engleska |
Najzančajnije njegovo djelo je Esej o drhtavoj paralizi (An Essay on the Shaking Palsy), kojeg je izdao 1817. Tada je prvi put opisana vrsta paralize danas poznata kao Parkinsonova bolest.
Biografija
urediJames Parkinson se rodio u londonskom predgrađu Shoreditch. Bio je sin John Parkinsona, apotekara i hirurga koji je radio u Hoxton Squareu u Londonu.
James se oženio 21 maja 1783, i sa svojom suprugom, Mary Dale, imao je šestero djece. Ubrzo nakon vjenčanja naslijedio je očevu praksu u Hoxton Squareu. Vjerovao je da svaki bolji fizičar mora poznavati stenografiju u kojoj je i sam bio stručan.
Pored uspješnog rada na medicini, Parkinson je imao i značajan interes za gologiju i naleologiju te politiku.
Parkinson se snažno zalagao za neprivilegovane slojeve društva. Uključio se i u brojne socijalne i revolucionarne događaje u tom periodu. Mnogi historičari smatraju da je podržavao Francusku revoluciju. Napisao je 20-ak brošura za vrijeme post revolucionarne Francuske u kojima je pozivao narod na radikalne socijalne reforme. Pisao je pod svojim imenom i pseudonimom "Old Hubert".
Parkinson se vratio medicini i u periodu od 1799. do 1807 objavio je značajan broj radova na medicinske teme. Pored rada na bolestima, bio je zainteresovan i za opce zdravlje društva. Pisao je medicinske doktrine u kojima se zalagao za pravnu zaštitu mentalno oboljelih te njihovih doktora i porodica.
1812. Parkinson je pomagao svome sinu u prvom opisu upale slijepog crijeva napisanom engleskim jezikom.
Parkinsonov interes se polako od medicine okrenuo ka prirodi, prvenstveno geologiji i paleontologiji. Počeo je prikupljati primjerke i slike fosila i u svom hobiju naišao je na prepreku nedostatka literature vezane za ovu temu. Zbog toga se i sam počeo baviti pisanjem ovih knjiga.
1804 prvi tom Organskih ostataka pod nazivom Prošli svijet je objavljen. Gideon Mantell ga je okarakterisao kao prvi pokušaj da se pruži naučna i pristupačna slika fosila. Drugi tom je objavljen 1808, a treći 1811. Parkinson je ilustrovao svaki od ovih tomova, ponegad čak i u boji. 1822 je objavio skraćeno izdanje ovog djela pod nazivom: Elementi oriktologije: Uvod u studiju fosilnih organskih ostataka, prvenstveno onih nađenih na Britanskom području ("Elements of Oryctology: an Introduction to the Study of Fossil Organic Remains, especially of those found in British Strata").
Parkinson je također pisao i za nekoliko novina, poput onih od William Nicholsona "A Journal of Natural Philosophy, Chemistry and the Arts", te u prvom, drugom i petom tomu "Geological Society’s Transactions".
13. novembra 1807, Parkinson i značajan broj drugih velikih ljudi tog perioda su se susreli na Freemasons' Tavernu. NA skupu su bili i Sir Humphry Davy, Arthur Aikin, i George Bellas Greenough. OVo je bio prvi skup Geloškog društva Londona (Geological Society of London).
Parkinson je smatrao, kao i ostali katastrofisti, da je Zemlja stvorena od strane Boga, ali da je svaki 'dan' jedan vremenski duži period koji se protezao i desetinama hiljada godina.