Ivonka Survilla
Ivonka Survilla (rođena 11. april 1936) jest predsjednica Rada Bjeloruske Demokratske Republike, vlade Bjelorusije u egzilu.
Ivonka Survilla | |
|---|---|
 Survilla 2016. | |
| Rođenje | Івонка Шыманец 11. april 1936. |
Rani život
urediRođena je u Štoubcima, tada u sastavu Druge Poljske Republike (Zapadna Bjelorusija), u porodici inženjera Vladimira Šimanjeca i Eveline Šimanjec rođene Paškievič.
Godine 1940, nakon sovjetske aneksije Zapadne Bjelorusije, otac joj je uhapšen od strane Sovjeta i osuđen na pet godina zatvora u Gulagu, a ona je pobjegla zbog njemačkog napada na SSSR.[1]
Godine 1944. porodica je pobjegla na zapad kroz istočnu Prusku sa hiljadama drugih izbjeglica i na kraju stigla u Dansku gdje su živjeli u izbjegličkom kampu nekoliko godina. Na putu je umrla Ivonkina mlađa sestra.[1]
Godine 1948. njena porodica se preselila u Francusku i nastanila se u Parizu. Članovi njene porodice bili su aktivni učesnici u životu lokalne bjeloruske zajednice. Studirala je na École nationale supérieure des Beaux-Arts, a zatim je diplomirala na Fakultetu humanističkih nauka na Sorboni.
Godine 1959. udala se za Janka Survillu, bjeloruskog ekonomistu, aktivisticu i radio emitera. S njim se preselila u Madrid gdje su vodili radio program na bjeloruskom jeziku koji je podržavala frankistička Španija.[1]
U Kanadi
urediNakon zatvaranja radio stanice 1965, ona i muž su se 1969. preselile u Kanadu gdje je Ivonka počela raditi kao prevoditeljica za saveznu vladu. Na kraju je postala šefica prevodilačkih usluga u Health Canada.[2]
U Kanadi je postala aktivni član lokalnih bjeloruskih organizacija.
Godine 1989, uz pomoć svog supruga i prijatelja, osnovala je Kanadski fond za pomoć žrtvama Černobila u Bjelorusiji. Ova dobrotvorna organizacija pruža medicinsku pomoć u različitim oblicima, recipročne posjete medicinskog osoblja između Kanade i Bjelorusije, pomoć u hrani, kao i pružanje zdravstvenih odmora djeci na različitim lokacijama u Kanadi.
Rada Bjeloruske Demokratske Republike
urediIzabrana za predsjednicu Rade Bjeloruske Demokratske Republike 1997. Ona je prva žena predsjednica Rade i prva predsjednica izabran nakon raspada Sovjetskog Saveza i stvaranja nezavisne Republike Bjelorusije.
Redovno se obraća bjeloruskom društvu 25. marta i drugim prilikama.
Ona je osnivačka potpisnica Praške deklaracije o savjesti Evrope i komunizmu.[3]
Godine 2013. odlikovana je Dijamantskom medaljom kanadske kraljice Elizabete II za "njeno cjeloživotno djelovanje na obnavljanju demokratije u Bjelorusiji".[4][5]
Privatni život
urediSurvilla ima dvije kćerke. Jedna od njih, Maria Paula Survilla, (1964–2020) bila je profesorica etnomuzikologije na Wartburg koledžu u Waverlyju, Iowa.[2] Njen suprug Janka Survilla je umro u Ottawi 1997.
Survilla je učestvovala na više od 30 izložbi kao slikarka.[2]
Reference
uredi- ^ a b c The Road from Stoupcy to Copenhagen to Paris to Madrid to Ottawa to Miensk — The Memoirs of Ivonka Survilla (in Belarusian)
- ^ a b c "Радыё СВАБОДА / Беларускае замежжа". archive.svaboda.org. Pristupljeno Mar 27, 2023.
- ^ "Prague Declaration - Declaration Text". 3. 6. 2008. Arhivirano s originala, 29. 9. 2008. Pristupljeno 28. 1. 2010.
- ^ "Рада Беларускай Народнай Рэспублікі - Рада БНР". www.facebook.com (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 26. 2. 2022. Pristupljeno 3. 9. 2020.
- ^ "Ивонка Сурвилла получила медаль королевы Елизаветы II". Новости Беларуси | euroradio.fm (jezik: ruski). 9. 5. 2013. Pristupljeno 3. 9. 2020.