Husein Bošković
Ima više problema s člankom. Pomozite ga poboljšati ili raspravite o problemima na stranici za razgovor.
|
Husein Bošković (1890–1968) bio je crnogorski muslimanski komita.[1]
Husein Bošković | |
|---|---|
| Rođenje | 1890. |
| Smrt | 1968 (77–78 godina) |
| Zanimanje | Muslimanski komita |
| Poznat(a) po | Organizovanoj odbrani Sandžaka od četnika |
Biografija
urediRođen je 1880. u selu Maoče kod Pljevalja u bogatoj muslimanskoj porodici koja je od kmetova naplaćivala porez. Od 1916. do 1917. bio je vojnik Austro-Ugarske. Godine 1919. prilikom izmirenja novčanog duga, jedan od njegovih kmetova, zajedno s četvoricom ljudi, ga zarobio i pokušao likvidirati. Međutim, uspio im je pobjeći. Nakon što se naoružao, vratio se i ubio tog kmeta, te se odmetnuo i formirao manju četu kojom je komandovao. Ova četa je imala dobro organizovanu odmetničku mrežu te veze s pljevaljskim muftijom i sreskim načelnikom.[2]
Nakon ubistva Boška Boškovića, načelnika kolašinskog okruga, optužen je zajedno s Jusufom Mehonjićem, što je dovelo do masakra u selu Šahovići kod Bijelog Polja,[3][4] gdje su crnogorski seljaci masakrirali oko 600-900 lokalnih muslimana,[5] čime je pospješeno iseljavanje muslimanskog stanovništva u Tursku i Bosnu. Kasnije se ispostavilo da su ubice Boška Boškovića bili članovi plemena iz Rovaca, njegovog rivalskog plemena.[6] Husein Bošković je u Sandžaku komitovao od jeseni 1916. protiv vojske i žandarmerije, te bio ranjavan više puta.[7] Da bi suzbio komitu, kralj je 1919. na područje Sandžaka i istočne Bosne poslao Kostu Pećanca i njegove četničke jedinice.[8] Nakon odlaska u Tursku, vlada u Beogradu poslala je četiri agenta u Tursku da izvrše atentan na Boškovića, u čemu nisu uspjeli.
Bio je član Komiteta za crnogorsku nezavisnost. Sačuvana je njegova fotografija kao člana Komiteta za crnogorsku nezavisnost zajedno sa Petrom Markovim Pekićem, Nikom Matovim Nikovićem, Dušanom Krivokapićem, članovima ovog komiteta. U Italiji se liječio 1923. Duže vrijeme je proveo u Albaniji gdje se borio na strani Bajrama Currija, odakle je otišao u Istanbul i otvorio kafanu. Na prijetnju da će se vratiti ako mu ne pošalju porodicu, jugoslavenske vlasti su mu 1928. ispunile zahtjev. U Turskoj učestvovao u gušenju pobune trakijskih Grka i za zasluge dobio imanje u mjestu Vize kod Kırklarelija. Umro je 1968. u Turskoj.
Reference
uredi- ^ Rastoder, Šerbo (28. 5. 2020). "O pokušajima organizovanja i djelovanja političke emigracije Crne Gore u Carigradu nakon smrti kralja Nikole (1921)" (PDF). Historijski pogledi. 3 (3): 122–161. doi:10.52259/historijskipogledi.2020.3.3.122. Arhivirano (PDF) s originala, 22. 4. 2024. Pristupljeno 28. 5. 2024.
- ^ Ejup Mušović, Petar Vlahović (1985). Tutin i okolina. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, Etnografski institut. str. 76. OCLC 14131999.
- ^ Demirović, Mujo (1999). Bosna i Bošnjaci u srpskoj politici. Ekonomski fakultet. ISBN 9789958947704.
- ^ Karčić, Hikmet; Đozić, Emrah (2020). "MASAKAR U ŠAHOVIĆIMA PREMA PISANJU SARAJEVSKE 'PRAVDE' 1924. GODINE". Novi Muallim. 21 (83): 16–21. doi:10.26340/muallim.v21i83.1808. ISSN 2566-3208.
- ^ Vulliamy, Ed (1994). Seasons in Hell: Understanding Bosnia's War. Simon & Schuster, Limited. str. 35. ISBN 978-0-671-71345-4.
A wave of violence was unleashed against Muslims in the early 1920s. Three thousand extrajudicial murders were chronicled in 1924 in eastern Herzegovina alone, 600 of them during the massacre of two villages, Sahovici and Pavino Polje.
- ^ Morrison, Kenneth (2018). Nationalism, Identity and Statehood in Post-Yugoslav Montenegro. Bloomsbury Publishing. str. 56. ISBN 978-1474235198.
- ^ Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske Preporod, Kulturno društvo Muslimana Hrvatske Preporod (1992). "Husein Bošković teško ranjen". Behar: 16.
- ^ Bandžović, Safet (2006). Iseljavanje bošnjaka u Tursku. Sarajevo: Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. str. 382. ISBN 9789958740299.