Hidroelektrična energija
Hidroelektrična energija jest električna energija proizvedena iz energije vode. Hidroenergija opskrbljuje 14% svjetske električne energije, gotovo 4210 TWh u 2023,[1] što je više od svih ostalih obnovljivih izvora zajedno, a također više i od nuklearne energije.[2] Hidroenergija može osigurati velike količine niskougljične električne energije na zahtjev, što je čini ključnim elementom za stvaranje sigurnih i čistih sistema napajanja električnom energijom.[2] Hidroelektrana koja ima branu i akumulaciju fleksibilan je izvor, s obzirom na to da se količina proizvedene električne energije može povećati ili smanjiti u sekundama ili minutama kao odgovor na promjenjivu potražnju za električnom energijom. Jednom kada je hidroelektrični kompleks izgrađen, on ne proizvodi direktan otpad i gotovo uvijek emituje znatno manje stakleničkih plinova od energetskih postrojenja na fosilna goriva.[3] Međutim, kada se grade u ravničarskim kišnošumskim područjima, gdje je dio šume poplavljen, mogu se emitovati znatne količine stakleničkih plinova.[4]
Izgradnja hidroelektrana može znatno utjecati na životnu sredinu, što se prvenstveno odnosi na gubitak obradivog zemljišta i raseljavanje stanovništva.[5][6] One također narušavaju prirodnu ekologiju rijeke, utječući na staništa i ekosisteme te obrasce zamuljavanja i erozije. Iako brane mogu ublažiti rizike od poplava, pucanje brane može biti katastrofalno.
U 2021. godini globalni instalirani električni kapacitet hidroenergije dostigao je gotovo 1400 GW, najviše među svim tehnologijama obnovljivih izvora energije.[7] Hidroelektrična energija igra vodeću ulogu u zemljama poput Brazila, Norveške i Kine,[8] ali postoje geografska ograničenja i ekološka pitanja.[9] Energija plime i oseke može se koristiti u obalnim područjima.
Kina je 2022. dodala 24 GW, što predstavlja gotovo tri četvrtine globalnog povećanja hidroenergetskih kapaciteta. Evropa je dodala 2 GW, najveću količinu za to područje od 1990. U međuvremenu, globalno, proizvodnja hidroenergije porasla je za 70 TWh (porast od 2%) u 2022. i ostaje najveći obnovljivi izvor energije, nadmašujući sve ostale tehnologije zajedno.[10]
Reference
uredi- ^ "Global Electricity Review 2024". ember-climate.org (jezik: engleski). 7. 5. 2024. Pristupljeno 2. 9. 2024.
- ^ a b "Hydropower Special Market Report – Analysis" (jezik: engleski). IEA. 30. 6. 2021. Pristupljeno 30. 1. 2022.
- ^ "Renewables 2011 Global Status Report (page 25: Hydropower)" (PDF) (jezik: engleski). REN21. 2011. Pristupljeno 19. 2. 2016.
- ^ Felipe A. M. de Faria; Paulina Jaramillo; Henrique O. Sawakuchi; Jeffrey E. Richey; Nathan Barros (1. 12. 2015). "Estimating greenhouse gas emissions from future Amazonian hydroelectric reservoirs". Environmental Research Letters (jezik: engleski). 10 (12): 124019. Bibcode:2015ERL....10l4019D. doi:10.1088/1748-9326/10/12/124019. ISSN 1748-9326.
- ^ Philip M. Fearnside (1. 7. 1989). "Brazil's Balbina Dam: Environment versus the legacy of the Pharaohs in Amazonia". Environmental Management (jezik: engleski). 13 (4): 401–423. Bibcode:1989EnMan..13..401F. doi:10.1007/BF01867675. ISSN 1432-1009. S2CID 154405904.
- ^ Jim Yardley (19. 11. 2007). "Chinese Dam Projects Criticized for Their Human Costs". The New York Times (jezik: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 21. 4. 2023.
- ^ IEA (2022), Renewables 2022, IEA, Pariz https://www.iea.org/reports/renewables-2022, License: CC BY 4.0
- ^ "BP Statistical Review of World Energy 2019" (PDF) (jezik: engleski). BP. Pristupljeno 28. 3. 2020.
- ^ "Large hydropower dams not sustainable in the developing world" (jezik: engleski). BBC News. 5. 11. 2018. Pristupljeno 27. 3. 2020.
- ^ "Hydroelectricity" (jezik: engleski). IEA. 28. 4. 2024.
Vanjski linkovi
uredi
- Hydropower Reform Coalition
- Interaktivna demonstracija efekata brana na rijeke Arhivirano 25. 7. 2019. na Wayback Machine
- European Small Hydropower Association
- IEC TC 4: Hydraulic turbines (Međunarodna elektrotehnička komisija – Tehnički komitet 4) – portal s pristupom djelokrugu, dokumentima i veb-sajtu Tehničkog komiteta 4 Arhivirano 27. 4. 2015. na Wayback Machine