HeLa ćelija

ćelija

HeLa ćelija – također i Hela ili hela ćelija – je tip ćelije u umrtvljenoj ćelijskoj liniji koja se upotrebljava u naučnim istraživanjima.[1] Ona je najstarija i najšire upotrebljavana linija ljudskih ćelija[2] Linija je izvedena iz ćelija kancera grlića maternice, koje su uzete 8. februara 1951[3] od Henriette Lacks, pacijentice koja je umrla od raka, 4. oktobra 1951. Za ćelije je utvrđeno da su izuzetno izdržljive i proliferativne (brzodijeleće), što opravdava njihovu široku primjenu u naučnim istraživanjima.[4][5]

Mikrografija apoptozne HeLa ćelije pod skenirajućim elektronskim mikroskopom
(Zeiss Merlin HR-SEM)
Snimak multifotonskom fluorescencijom kultiviranih HeLa ćelija sa fluorescentnim proteinskim ciljevima Golgijevog aparata (narandžasto), mikrotubula (zeleno) i brojača bojenjem za DNK (cijan).
(Nikon RTS2000MP prilagođeni laserski skenirajući mikroscop)
Imunofluoroscencijski snimak HeLa ćelija raslih u kulturi tkiva i bojenih antitijelima za aktin (zeleno), vimentin (crveno) i DNK (plavo).
(Slika dobijena ljubaznošću EnCor Biotechnology Inc.)

Ćelije Lacksinog tumora su bile uzete bez bez njenog znanja ili pristanka istraživača Georgea Geya, koji je utvrdio da su se mogle održavati u životu.[6] Prije toga, ćelije koje su kultivirane iz drugih ćelija mogle su preživjeti samo nekoliko dana.

Naučnici su proveli više vremena pokušavajući da ćelije održe u životu nego na stvarna istraživanja o njima, ali neke ćelije iz uzorka Lacksinog tumora ponašale su se drugačije od drugih. George Gey je uspio izolirati jednu specifičnu ćeliju, umnožiti je i pokrenuti liniju ćelija. Gey je tu liniju nazvao uzorak HeLa, prema početnim slovima imena Henriette Lacks. To su bile prve ljudske ćelije uzgojene u laboratoriju koje su bile "besmrtne", što znači da one ne umiru nakon nekoliko ćelijskih podjela, i mogu se koristiti za obavljanje mnogih eksperimenata. To predstavlja ogromnu blagodat za medicinska i biološka istraživanja.[5]

Stabilan rast HeLa ćelija omogućio je istraživačima u bolnici University of Minnesota Hospital da postignu uspješan rast polio virusa, omogućavajući razvoj odgovarajuće vakcine,[7] a 1954., Jonas Salk, upotrebom ovih ćelija, razvio je vakcinu za polio virus.[5][8] Da bi testirali Salkovu novu vakcinu, ćelije su stavili u masovnu proizvodnju u prvoj tvornici koja je ikada proizvodila ćelije.[9]

U 1955., HeLa ćelije su bile prve ljudske ćelije koje su uspješno klonirane.[10] Potražnja za HeLa ćelijama brzo je rasla. Budući da su stavljene u masovnu proizvodnju, Lacksine ćelije su koristili naučnici širom svijeta za "istraživanje raka, AIDS-a, efekata zračenja i otrovnih materija, mapiranje gena, i bezbroj drugih naučnih težnji.[8] HeLa ćelije se koriste za testiranje ljudske osjetljivosti na trake, ljepilo, kozmetiku, i mnoge druge proizvode. Naučni su umnožili oko 20 tona njenih ćelija,[5][11] a zaštićeno je gotovo 11.000 patenata koji uključuju HeLa ćelije.[5]

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005). Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo. ISBN 9958-9344-3-4.
  2. ^ Rahbari R, Sheahan T, Modes V, Collier P, Macfarlane C, Badge RM; Sheahan; Modes; Collier; MacFarlane; Badge (2009). "A novel L1 retrotransposon marker for HeLa cell line identification". BioTechniques. 46 (4): 277–84. PMC 2696096. PMID 19450234.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. ^ Scherer WF, Syverton JT, Gey GO; Syverton; Gey (1953). "Studies on the propagation in vitro of poliomyelitis viruses. IV. Viral multiplication in a stable strain of human malignant epithelial cells (strain HeLa) derived from an epidermoid carcinoma of the cervix". J. Exp. Med. 97 (5): 695–710. PMC 2136303. PMID 13052828.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ Capes-Davis A, Theodosopoulos G, Atkin I, Drexler HG, Kohara A, MacLeod RA, Masters JR, Nakamura Y, Reid YA, Reddel RR, Freshney RI; Theodosopoulos; Atkin; Drexler; Kohara; MacLeod; Masters; Nakamura; Reid; Reddel; Freshney (2010). "Check your cultures! A list of cross-contaminated or misidentified cell lines". Int. J. Cancer. 127 (1): 1–8. PMID 20143388.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. ^ a b c d e Batts DW (10. 5. 2010). "Cancer cells killed Henrietta Lacks – then made her immortal". The Virginian-Pilot. str. 1, 12–14. Arhivirano s originala, 25. 11. 2016. Pristupljeno 17. 3. 2012.
  6. ^ Claiborne, Ron; Wright IV, Sydney (31. 1. 2010). "How One Woman's Cells Changed Medicine". ABC World News. Pristupljeno 19. 8. 2012.
  7. ^ Scherer, William F.; Syverton, Jerome T.; Gey, George O. (1. 5. 1953). "Studies on the Propagation in Vitro of Poliomyelitis Viruses". J Exp Med. 97 (5): 695–710. PMC 2136303. PMID 13052828.
  8. ^ a b Smith, Van (17. 4. 2002). "Wonder Woman: The Life, Death, and Life After Death of Henrietta Lacks, Unwitting Heroine of Modern Medical Science". Baltimore City Paper. Arhivirano s originala, 14. 8. 2004. Pristupljeno 19. 8. 2012.
  9. ^ Skloot 2010, str. 96
  10. ^ Puck TT, Marcus PI. A Rapid Method for Viable Cell Titration and Clone Production With Hela Cells In Tissue Culture: The Use of X-Irradiated Cells to Supply Conditioning Factors. Proc Natl Acad Sci U S A. 1955 Jul 15;41(7):432-7. URL: PNASJSTOR
  11. ^ Margonelli, Lisa (5. 2. 2010). "Eternal Life". New York Times. New York. Pristupljeno 23. 4. 2014.

Dopunska literatura uredi

  • Hannah Landecker (2000). "Immortality, In Vitro: A History of the HeLa Cell Line". u Brodwin, Paul (ured.). Biotechnology and culture: bodies, anxieties, ethics. Bloomington: Indiana University Press. str. 53–74. ISBN 0-253-21428-9.
  • Rebecca Skloot (2010). The Immortal Life of Henrietta Lacks.

Vanjski linkovi uredi