Hadži Sinanova tekija

Hadži Sinanova tekija, (Silahdar Mustafa-paše), nalazi se u općini Stari grad, u Sarajevu, Bosna i Hercegovina.

Historija

U strukturi ortodoksnog islama, kao njegova spiritualna dimenzija, naročito su bili zastupljeni dvanaest ortodoksnih derviškh redova: Kaderi, Rifai, Nakšibendi, Mevlevi, Halveti, Bajrami, Šezili, Bedevi, Bektaši, Dessuki, Sadi i Sinani. Svih dvanaest redova potiču iz perioda poslanika i njihovo utemeljenje se veže za ljude bliske poslaniku.

Ima mišljenja da su derviši na prostore Bosne i Hercegovine prvi misionari islama. Prva registrirana ustanova tarikata u Bosni bila je Mevlevijska tekija na Bentbaši iz 1462. godine.

Rad i postojanje derviških redova u Bosni i Hercegovini je oduvijek bilo vezano za instituciju Islamske zajednice. U martu 1952. godine, po odluci Ulema medžlisa u Sarajevu i zaključku Vakufskog sabora u Sarajevu sve postojeće tekije koje su bile aktivne na njihovom području su zatvorene. Početkom osamdesetih godina počelo se sa obnovom rada tekija. Hadži Sinanova tekija u Sarajevu pripada kaderijskom tarikatu. Duhovno centar pripadnika kaderijskog reda jeste Bagdad (Irak), gdje je smještena glavna tekija i turbe osnivača reda Abdul-Kadira Gejlani.

Zgrada Tekije

Tekija je podignuta u periodu 1638.–1640. godine, u neposrednoj blizini Sarač Alijine džamije na Vrbanjuši. Tarih (natpis) o gradnji tekije ne postoji. U narodu je prozvana Hadži Sinanova, dok se u službenim dokumentima javlja naziv tekija Silahdar Mustafa-paše. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 15. do 21. marta 2005. godine, donijela je odluku da se Hadži Sinanova (Silahdar Mustafa-paše) tekija sa Sarač Alijinom džamijom i mezarjem uz nju, proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo, Tina Wik. Nacionalni spomenik čine graditeljska cjelina Hadži Sinanove tekije sa ženskom kućom i dvorišnim zidom koji ih uokviruje; pokretna dobra vezana za Hadži Sinanovu tekiju: obredne kape različitih formi, Šeihovski pojas sa tzv. kamberijom ili tesmilaš, keškulj, muzički instrument - bimbirhalk i vrh koplja sa Kamijine zastave; graditeljska cjelina Sarač Alijine džamije sa pomoćnim objektima uz džamiju, česmom i haremskim zidom i mezarje koje se prostire između Sarač Alijine džamije i Hadži Sinanove tekije.

Tokom XVIII. stoljeća Hadži Sinanova tekija se, između ostalog, koristila i kao prva institucija za prihvatanje i liječenje ljudi sa psihičkim problemima.

U tekiji izučavao se i tasavvuf, čitala i studirala najznačajnija djela naučne i beletrističke književnosti pisane na turskom, arapskom i perzijskom jeziku, a koja su imala određenu etičko-mističnu poruku i sadržinu. Djelomično su se u njoj odvijale aktivnosti Tarikatskog centra, a pred sami rat 1992. godine otpočelo se u tekiji sa serijom predavanja iz područja islamske dogmatike.

Zidovi tekije su oslikani jedinstvenom kaligrafskom dekoracijom pisanom raznim vrstama arapskog pisma tokom XVIII stoljeća.

Graditeljska cjelina Hadži Sinanove tekije je u izuzetno dobrom stanju, obzirom da je nedavno obnovljena.

Džamija

Sarač Alijina džamija prvi put pominje se 1528. godine. Tarih (natpis) o gradnji džamije ne postoji. O osnivaču džamije se, kako je vidljivo iz samog naslova, zna da je bio sarač. Bila je u dva navrata oštećena, 1697. godine, prilikom provale princa Eugena Savojskog, i 1878. godine, prilikom ulaska Austro-Ugarskih trupa u Sarajevo. Tarih nad ulazom u džamiju govori o njenoj popravci iz 1892. godine.

Pripada jednoprostornim džamijama sa otvorenim trijemom i kamenom munarom. Natkrivena je viševodnim krovom. Džamija ima izduženu kubusnu građevina dimenzija 12,55 x 11,90 m. Visina objekta, mjereno od poda do ravne tavanice, iznosi 5,34 m, a munare zajedno sa alemom oko 27,50 m.

Arhivska građa tekije

Istorijski arhiv Sarajeva od 1959. godine raspolaže nepotpunom arhivskom građom tekije za period od 1592. do 1945. godine. Građa je pisana na

• turskom, arapskom, perzijskom i bosanskom jeziku, arapskim pismom i latinicom. Može se podijeliti na sljedeće cjeline:
• štampane knjige, 128 knjiga
• rukopisne knjige; 107 knjiga
• fragmenti rukopisa; 115 fragmenata
• dvije kutije arhivskih dokumenata

Literatura

• Vladislav Skarić, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do Austo-Ugarske okupacije, Bosanska Pošta, Sarajevo, 1937.
• Alija Bejtić -Ulice i trgovi Sarajeva. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva 1973. Godine
• Alija Bejtić, Alija - Spomenici osmanlijske arhitekture u BiH, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo
• Husref Redžić - Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, Veselin Masleša, Sarajevo, 1983.
• Andrej Andrejević, Islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji – kupolne džamije, Filozofski fakultet u Beogradu, Institut za istoriju umetnosti, Beograd, 1984.
• Evlija Čelebija, Putopis – odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996.
• Nedžad Kurto, Sarajevo 1462 -1992, Printing and Publishing House, Sarajevo, 1997.
• Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga I, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1998.
• Džemal Čehajić - Derviški redovi u Jugoslovenskim zemljama, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1986.