Wikipedia

Hafiz (pjesnik)

perzijski pjesnik i mistik (1325–1390)

Hafiz[1] ( Šams al-Dīn Ḥāfiẓ Šīrazī, Šamsoddīn Moḥammad Šerazī, Šemsudin Muhamed Širazi perzijski: شمس‌الدین محمد حافظ شیرازی) oko 1325–1389) perzijski je lirski pjesnik[2][3] čija sabrana djela mnogi Iranci smatraju jednim od najviših vrhunaca perzijske književnosti. Njegova djela se često nalaze u domovima govornika perzijskog, koji njegove pjesme uče napamet i koriste ih kao svakodnevne poslovice i izreke. Njegov život i pjesme postali su predmet mnogih analiza, komentara i tumačenja, utičući na perzijsko pisanje poslije 14. stoljeća više od bilo kojeg drugog perzijskog autora.[4][5]

Šams ad-Din
Slika Hafeza (Abolhassan Sadighi)
Rođenje
Šams al-Dīn Ḥāfiẓ Šīrazī

1315/1317.
Širaz, Mufaridska Perzija
Smrt1389/1390.
Širaz, Timuridsko Carstvo
ZanimanjePjesnik
Poznat(a) poDivan
Značajna djela
Divan

Hafiz je najpoznatiji po svom Divanu, zbirci sačuvanih pjesama koja je vjerovatno sastavljena nakon njegove smrti. Njegova djela se mogu opisati kao "antinomska"[6] i sa srednjovjekovnom upotrebom termina "teozofski"; izraz "teozofija" u 13. i 14. vijeku je korišten da označi mistični rad "autora koji su inspirisani samo svetim knjigama" (za razliku od teologije). Hafiz je prvenstveno pisao u književnom žanru lirske poezije ili gazela, što je idealan stil za izražavanje zanosa božanskog nadahnuća u mističnom obliku ljubavnih pjesama. Bio je sufija.[1]

Teme njegovih gazela uključuju voljenu osobu, vjeru i razotkrivanje licemjerja. U svojim gazelama on se bavi ljubavlju, vinom i kafanama, a sve to predstavlja ekstazu i slobodu od ograničenja, bilo u stvarnom svjetskom oslobađanju ili glasom ljubavnika[7] koji govori o božanskoj ljubavi.[8] Njegov uticaj na govornike perzijskog javlja se u proricanju kroz njegove pjesme (perzijski: فال حافظ, fāl-e hāfez, donekle slično rimskoj tradiciji sortes vergilianae) i u čestoj upotrebi njegovih pjesama u perzijskoj tradicionalnoj muzici, vizualnoj umjetnosti i perzijskoj kaligrafiji. Njegova grobnica se nalazi u njegovom rodnom mjestu Širazu. Adaptacije, imitacije i prijevodi njegovih pjesama postoje na svim glavnim jezicima.

Biografija

uredi

Dok je još bio dječak umro mu je otac, pa su se njegova braća raštrkala po svijetu, a Hafiz je ostao s majkom u Širazu. Teško su živjeli, zato se on, čim je malo stasao, zaposlio u pekari kao pekarski pomoćnik, ali ga je ljubav prema stjecanju znanja odvela u jedan književni kružok. Mladost je proveo radeći i obrazujući se. Naučio je Kur'an napamet i ovladao sa četrnaest melodika učenja - mekama Kur'ana. Njegov nadimak i dolazi otuda što je bio hafiz Kur'ana.[9] Iznimnim pjesničkim darom stekao je naklonost mjesnih prinčeva te je neko vrijeme radio i kao dvorski pjesnik i učitelj, da bi, usljed spletki, pao u nemilost vladara i bio udaljen s dvora. Pisao je većinom gazele, koji se, zbog njegovog profinjenog stila, bujnog imaginiranja  i majstorskog poigravanja riječima, svrstavaju među najljepše  primjere ljubavne lirike u orijentalnim književnostima. Posebnu odliku njegove poezije čini njena višeznačnost, koja se mogla različito interpretirati: od mističko-metaforičkih do doslovno-realističkih. Njegova se sufijska razmišljanja isprepliću sa stihovima punim skepse, pesimizma i kritike licemjerja. Čini se da Hafizov pjesnički genij počiva u neraskidivoj povezanosti duhovnog i tjelesnog, svetog i profanog, u promišljanju svijeta i čovjekove egzistencije izvan strogo zacrtanih kategorija. Mauzolej mu je podignut u rodnom Širazu i mjesto je hodočašća brojnih poklonika njegove poezije.[10]

Uticaj

uredi

Intelektualno i umjetničko nasljeđe

uredi
 
Sovjetski Savez je 1971. objavio poštansku marku pod naslovomː 650. godišnjica rođenja Hafiza, perzijskog pjesnika
 
Mihály Csokonai, mađarski pjesnik, komponovao je ovo pjesmu u perzijskoj ritmičkoj versifikaciji (ramal). To dokazuje da su Hafizove pesme, već u 18. vijeku opšte poznate u Mađarskoj.

Hafiz je bio cijenjen u cijelom islamskom svijetu tokom svog života, s drugim perzijskim pjesnicima koji su oponašali njegovo djelo, i nudili su mu pokroviteljstvo od Bagdada do Indije.,[11]

Njegovo djelo je prvi put preveo na engleski 1771. William Jones. To bi ostavilo traga na zapadnjačke pisce kao što su Thoreau, Goethe, W. B. Yeats, u njegovoj proznoj antologijskoj knjizi eseja, Otkrića,[12] kao i da bi steklo pozitivan prijem u Zapadnom Bengalu, u Indiji, među nekima od najplodnijih vjerskih vođa i pjesnika u ovoj pokrajini, Debendranath Tagore, Rabindranath Tagoreov otac, koji je znao perzijski i znao je recitovati iz Hafizovih divana i u tom stihu, sam Gurudev, koji je tokom svoje posjete Persiji 1932. također posjetio grobnicu u Širazu[13][14] i Ralph Waldo Emerson (koji ga je nazvao "pjesnikom pjesnika").[15][16] Sir Arthur Conan Doyle je za svog lika Sherlock Holmesa izjavio da "ima razuma u Hafizu koliko i u Horaciju, i isto toliko znanja o svijetu" (u priči Slučaj identiteta). Friedrich Engels ga je spomenuo u pismu Karlu Marxu iz 1853.[17]

Ne postoji konačna verzija njegovih sabranih djela (ili Dīvāna); izdanja variraju od 573 do 994 pjesme. Tek od 1940-ih učinjen je stalni naučni pokušaj (od strane Mesuda Farzada, Qasima Ghanija i drugih u Iranu) da se potvrdi autentičnost njegovog rada i da se uklone greške koje su uveli kasniji prepisivači i cenzori. Međutim, pouzdanost takvog rada je dovedena u pitanje,[18] i prema riječima Hafizovog učenjaka Iraj Bashirija, "ostaje malo nade odatle (tj. Irana) za autentificirani divan".[19]

U savremenoj iranskoj kulturi

uredi

Hafiz je najpopularniji pjesnik u Iranu. Njegova djela se mogu naći u gotovo svakom iranskom domu.[20] U stvari, 12. oktobar se u Iranu slavi kao dan Hafiza.[21]

 
Muhamed Hatami sa glumicom Fatemeh Motamed-Aria 200. tokom Jaldā noći koriste Hafizov Divan [da predvide budućnost.

Njegova grobnica je "prepuna poklonika" koji posjećuju lokalitet, a atmosfera je "praznična" s posjetiteljima koji pjevaju i recituju svoje omiljene Hafizove pjesme.[20]

Mnogi Iranci koriste Divan od Hafiza za bibliomantiju.[22] Iranske porodice obično imaju divan u svojoj kući, a kada se okupe tokom Novruz ili Jaldā noći, otvore ga na nasumičnoj stranici i pročitaju pjesmu na njoj, za koju vjeruju da je pokazatelj stvari koje će se dogoditi u budućnost.

Interpretacija

uredi
 
Hafiz (lijevo) u razgovoru sa Abu Ishaqom Indjouom (desno). Slika na papiru u mogulskom stilu, 18. vijek

Pitanje da li se njegov rad tumači doslovno, mistično ili oboje je izvor spora među zapadnim naučnicima.[23] S jedne strane, neki od njegovih ranih čitalaca, poput Williama Jonesa, vidjeli su u njemu konvencionalnog pisca teksta sličnog evropskim ljubavnim pjesnicima kao što je Petrarka.[24] Drugi naučnici, kao što je Henry Wilberforce Clarke, vidjeli su ga kao čisto pjesnika didaktičkog, ekstatičnog misticizma na način Rumija, gledišta koje je manjina kritičara i historičara književnosti dvadesetog vijeka osporila.[25] Ralph Waldo Emerson je odbacio sufistički pogled na vino u Hafizovim pjesmama.[26]

Ova konfuzija proizilazi iz činjenice da su mistici u ranoj perzijskoj književnoj historiji uzurpirali poetski vokabular, koji su vjerovali da se neizrecivom može bolje približiti u poeziji nego u prozi. Sastavljajući pjesme mističnog sadržaja, svaku riječ i sliku su proželi mističnim prizvukom, čime su se misticizam i lirizam spojili u jednu tradiciju. Kao rezultat toga, nijedan perzijski pjesnik iz četrnaestog vijeka nije mogao da napiše lirsku pjesmu, a da mu sam poetski rječnik ne nametne miris misticizma.[27][28] Dok su neki pjesnici, kao što je Ubejd Zakani, pokušavali da se distanciraju od ovog spoja mističko-lirske tradicije pisanjem satire, Hafiz je prihvatio fuziju i napredovao u njoj. Wheeler Thackston je o tome rekao da je Hafiz "pjevao rijetku mješavinu ljudske i mistične ljubavi tako uravnotežene... da je nemoguće odvojiti jedno od drugog".[29]

Iz takvih razloga, historija prijevoda Hafiza je puna komplikacija, a nekoliko prijevoda na zapadne jezike je bilo potpuno uspješno.

Jedan od figurativnih gestova po kojima je najpoznatiji (i koji je među najtežim za prevođenje) je īhām ili umješno kazivanje. Dakle, riječ kao što je govhar, koja bi mogla značiti i "suština, istina" i "biser", poprimila bi oba značenja odjednom kao u frazi kao što je "biser/suštinska istina izvan ljuske površnog postojanja".

Hafiz je često koristio gore spomenuti nedostatak razlike između lirskog, mističnog i panegiričkog pisanja koristeći visoko intelektualizirane, razrađene metafore i slike kako bi sugerisao višestruka moguća značenja. Na primjer, stih iz jedne Hafizove pjesme glasi:

Sinoć je sa grane čempresa pjevao slavuj,
U staroperzijskim tonovima, lekcija duhovnih stanica.

Stablo čempresa je simbol i voljenog i kraljevskog prisustva; slavuj i pjev ptica dočaravaju tradicionalno okruženje ljudske ljubavi. "Lekcije duhovnih stanica" sugerišu, očigledno, i mistični prizvuk (iako bi riječ za "duhovno" mogla biti prevedena i kao "suštinski značajna"). Stoga bi riječi mogle istovremeno označavati princa koji se obraća svojim odanim sljedbenicima, ljubavnika koji se udvara voljenoj i primanje duhovne mudrosti.[30]

Satira, religija i politika

uredi
 
Spomenik Hafez-Goetheu u Weimaru, Njemačka

Iako je Hafiz poznat po svojoj poeziji, manje je poznat po svom intelektualnom i političkom doprinosu.[31] Definirajuća karakteristika Hafizove poezije je njen ironičan ton i tema licemjerja, za koju se široko vjeruje da je kritika vjerskih i vladajućih institucija tog vremena.[32][33] Perzijska satira se razvila tokom 14. vijeka, na dvorovima Mongolskog Carstva. U ovom periodu, Hafiz i drugi značajni rani satiričari, kao što je Ubejd Zakani, napravili su skup djela koji je od tada postao predložak za korištenje satire kao političkog sredstva. Vjeruje se da su mnoge njegove kritike usmjerene na vladavinu Mubariz al-Din Muhameda, posebno na dezintegraciju važnih javnih i privatnih institucija.[32][33][34]

Njegov rad, posebno njegove maštovite reference na manastire, samostane, šahneh i muhtasiba, ignorisali su vjerske tabue iz njegovog perioda, i pronašao je humor u nekim od vjerskih doktrina svog društva.[33][34] Polemično korištenje humora je od tada postalo uobičajena praksa u iranskom javnom diskursu, a satira je sada možda de facto jezik iranskih društvenih komentara.[33]

Smrt

uredi
 
Hafizova grobnica

Hafiz je umro 791. po hidžri (1389. n. e.), sahranjen je u molitvenoj sali u Širazu zvanoj hafizija. 855. po Hidžri (1451.), nakon osvajanja Širaza od strane Abolghasema Babara Teymourija, izgrađena je grobnica pod komandom njegovog ministra, Maulane Mohammada Mamaeija.[8]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b "Ḥāfeẓ | Persian author", Encyclopedia Britannica, pristupljeno 6. 8. 2018
  2. ^ Encyclopaedia Iranica. "HAFEZ". www.iranicaonline.org (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 8. 2018.
  3. ^ de Fouchécour, Charles-Henri (1. 7. 2018). "Ḥāfiẓ". Encyclopaedia of Islam, THREE. Shams al-Dīn Muḥammad Ḥāfiẓ was a Persian lyric poet who lived in Shiraz from about 715/1315 to 792/1390.
  4. ^ Yarshater. Accessed 25 July 2010.
  5. ^ Aga Khan III, "Hafiz and the Place of Iranian Culture in the World", 9. 11. 1936 London.
  6. ^ "Hafez's Poetic Art". Encyclopaedia Iranica. http://www.iranicaonline.org/articles/hafez-iii Pristupljeno 23. 8. 2016.
  7. ^ "Hafez's Poetic Art" Thematics and Imagery". Encyclopaedia Iranica. http://www.iranicaonline.org/articles/hafez-iii Accessed 2016-08-23. Also Shaida, Khalid Hameed (2014). Hafiz, Drunk with God: Selected Odes. Xlibris Corporation. p. 5. ISBN 978-1-4653-7091-4. Pristupljeno 23. 8. 2016.
  8. ^ a b Shaida, Khalid Hameed (2014). Hafiz, Drunk with God: Selected Odes. Xlibris Corporation. str. 5. ISBN 978-1-4653-7091-4. Retrieved 2016-08-23.Šablon:Self-published source
  9. ^ Hafez (2009). Divan. Prevod: Džaka, Bećir. Sarajevo: Naučnoistraživački institut "Ibn Sina". ISBN 978-9958-9572-4-6.
  10. ^ Budi biser, biser budi!. Priredio i preveo Ebtehaj Navaey. Zagreb: V.B.Z. 2009. str. 91. ISBN 978-953-304-168-1.CS1 održavanje: others (link)
  11. ^ Gray, str. 2-4.
  12. ^ Discoveries
  13. ^ The autobiography of Maharshi Devendranath Tagore
  14. ^ RABINDRANATH TAGORE
  15. ^ Kane, Paul (Spring 2009). "EMERSON AND HAFIZ: THE FIGURE OF THE RELIGIOUS POET". Religion & Literature. 41 (1): 111–139.; "that Emerson claims for the domain of poetry Hafiz may turn out to be a poet's poet"
  16. ^ Delphi Collected Poetical Works of Hafez. Delphi Classics. 2017. str. 10. ISBN 978-1786562104.
  17. ^ "Letters: Marx-Engels correspondence". Arhivirano s originala, October 16, 2013. Pristupljeno 15 January 2012.
  18. ^ Michael Hillmann in Rahnema-ye Ketab, 13 (1971), "Kusheshha-ye Jadid dar Shenakht-e Divan-e Sahih-e Hafez"
  19. ^ "Hafiz' Shirazi Turk: A Structuralist's Point of View". Arhivirano s originala, 2014-03-01. Pristupljeno 2013-08-19.
  20. ^ a b Darke, Diana (1 November 2014). "The book in every Iranian home". BBC.
  21. ^ Hossein Kaji, "Hafez’s incomparable position in Iranian culture: October 12 is Hafez Day in Iran" Arhivirano 15. 10. 2007. na Wayback Machine, Mehrnews. Tehran Times Opinion Column, October 12, 2006.
  22. ^ Massoud Khalili#September 9, 2001 Massoud Khalili speaking to BBC correspondent Lyse Doucet
  23. ^ Schroeder, Eric, "The Wild Deer Mathnavi" in The Journal of Aesthetics and Art Criticism, Vol. 11, No. 2, Special Issue on Oriental Art and Aesthetics (December 1952), p.118
  24. ^ Jones, William (1772) "Preface" in Poems, Consisting Chiefly of Translations from the Asiatick Tongues p. iv
  25. ^ Dick Davis: Hafez Faces of Love and the Poets of Shiraz, introduction
  26. ^ "EMERSON, RALPH WALDO – Encyclopaedia Iranica". www.iranicaonline.org. Pristupljeno 26 April 2020.
  27. ^ Thackston, Wheeler: A Millennium of Classical Persian Poetry, Ibex Publishers Inc. 1994, p. ix in "Introduction"
  28. ^ Davis, Dick, "On Not Translating Hafez" in the New England Review 25:1-2 [2004]: 310-18
  29. ^ Thackston, Wheeler, A Millennium of Classical Persian Poetry, Ibex Publishers Inc.' 1994, p.64
  30. ^ Meisami, Julie Scott. "Allegorical Gardens in the Persian Poetic Tradition: Nezami, Rumi, Hafez." International Journal of Middle East Studies 17(2) (May 1985), 229-260
  31. ^ Hafez, singing love Mahmood Soree, Golbarg magazine, mehr 1382, number 43
  32. ^ a b Yavari, Neguin; Potter, Lawrence G.; Oppenheim, Jean-Marc Ran (November 24, 2004). Views from the Edge: Essays in Honor of Richard W. Bulliet. Columbia University Press. ISBN 9780231509367 – preko Google Books.
  33. ^ a b c d "طنز حافظ". Aftabir.com.
  34. ^ a b "مائده جان رسید ( بخش سوم)".

Dodatna literatura

uredi

Vanjski izvori

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Hafiz (pjesnik)
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Hafiz_(pjesnik)&oldid=3665817"