Hafiz (pjesnik)

perzijski pjesnik i mistik (1325–1390)

Ḥāfeẓ[1] ( Šams al-Dīn Ḥāfiẓ Šīrazī, Šamsoddīn Moḥammad Šerazī, Šemsudin Muhamed Širazi perzijski: شمس‌الدین محمد حافظ شیرازی) oko 1325–1389) perzijski je lirski pjesnik[2][3] čija sabrana djela mnogi Iranci smatraju jednim od najviših vrhunaca perzijske književnosti. Njegova djela se često nalaze u domovima govornika perzijskog, koji njegove pjesme uče napamet i koriste ih kao svakodnevne poslovice i izreke. Njegov život i pjesme postali su predmet mnogih analiza, komentara i tumačenja, utičući na perzijsko pisanje poslije 14. stoljeća više od bilo kojeg drugog perzijskog autora.[4][5]

Šams ad-Din
Slika Hafeza (Abolhassan Sadighi)
Rođenje
Šams al-Dīn Ḥāfiẓ Šīrazī

1315/1317.
Širaz, Mufaridska Perzija
Smrt1389/1390.
Širaz, Timuridsko Carstvo
ZanimanjePjesnik
Poznat(a) poDivan
Značajna djela
Divan

Hafez je najpoznatiji po svom Divanu, zbirci sačuvanih pjesama koja je vjerovatno sastavljena nakon njegove smrti. Njegova djela se mogu opisati kao "antinomska"[6] i sa srednjovjekovnom upotrebom termina "teozofski"; izraz "teozofija" u 13. i 14. vijeku je korišten da označi mistični rad "autora koji su inspirisani samo svetim knjigama" (za razliku od teologije). Hafez je prvenstveno pisao u književnom žanru lirske poezije ili gazela, što je idealan stil za izražavanje zanosa božanskog nadahnuća u mističnom obliku ljubavnih pjesama. Bio je sufija.[1]

Teme njegovih gazela uključuju voljenu osobu, vjeru i razotkrivanje licemjerja. U svojim gazelama on se bavi ljubavlju, vinom i kafanama, a sve to predstavlja ekstazu i slobodu od ograničenja, bilo u stvarnom svjetskom oslobađanju ili glasom ljubavnika[7] koji govori o božanskoj ljubavi.[8] Njegov uticaj na govornike perzijskog javlja se u proricanju kroz njegove pjesme (perzijski: فال حافظ, fāl-e hāfez, donekle slično rimskoj tradiciji sortes vergilianae) i u čestoj upotrebi njegovih pjesama u perzijskoj tradicionalnoj muzici, vizualnoj umjetnosti i perzijskoj kaligrafiji. Njegova grobnica se nalazi u njegovom rodnom mjestu Širazu. Adaptacije, imitacije i prijevodi njegovih pjesama postoje na svim glavnim jezicima.

Biografija uredi

Dok je još bio dječak umro mu je otac, pa su se njegova braća raštrkala po svijetu, a Hafiz je ostao s majkom u Širazu. Teško su živjeli, zato se on, čim je malo stasao, zaposlio u pekari kao pekarski pomoćnik, ali ga je ljubav prema stjecanju znanja odvela u jedan književni kružok. Mladost je proveo radeći i obrazujući se. Naučio je Kur'an napamet i ovladao sa četrnaest melodika učenja - mekama Kur'ana. Njegov nadimak i dolazi otuda što je bio hafiz Kur'ana.[9] Iznimnim pjesničkim darom stekao je naklonost mjesnih prinčeva te je neko vrijeme radio i kao dvorski pjesnik i učitelj, da bi, usljed spletki, pao u nemilost vladara i bio udaljen s dvora. Pisao je većinom gazele, koji se, zbog njegovog profinjenog stila, bujnog imaginiranja  i majstorskog poigravanja riječima, svrstavaju među najljepše  primjere ljubavne lirike u orijentalnim književnostima. Posebnu odliku njegove poezije čini njena višeznačnost, koja se mogla različito interpretirati: od mističko-metaforičkih do doslovno-realističkih. Njegova se sufijska razmišljanja isprepliću sa stihovima punim skepse, pesimizma i kritike licemjerja. Čini se da Hafizov pjesnički genij počiva u neraskidivoj povezanosti duhovnog i tjelesnog, svetog i profanog, u promišljanju svijeta i čovjekove egzistencije izvan strogo zacrtanih kategorija. Mauzolej mu je podignut u rodnom Širazu i mjesto je hodočašća brojnih poklonika njegove poezije.[10]

Smrt uredi

 
Hafizova grobnica

Hafez je umro 791. po hidžri (1389. n. e.), sahranjen je u molitvenoj sali u Širazu zvanoj hafezieh. 855. po Hidžri (1451.), nakon osvajanja Širaza od strane Abolghasema Babara Teymourija, izgrađena je grobnica pod komandom njegovog ministra, Maulane Mohammada Mamaeija.[8]

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ a b "Ḥāfeẓ | Persian author", Encyclopedia Britannica, pristupljeno 6. 8. 2018
  2. ^ Encyclopaedia Iranica. "HAFEZ". www.iranicaonline.org (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 8. 2018.
  3. ^ de Fouchécour, Charles-Henri (1. 7. 2018). "Ḥāfiẓ". Encyclopaedia of Islam, THREE. Shams al-Dīn Muḥammad Ḥāfiẓ was a Persian lyric poet who lived in Shiraz from about 715/1315 to 792/1390.
  4. ^ Yarshater. Accessed 25 July 2010.
  5. ^ Aga Khan III, "Hafiz and the Place of Iranian Culture in the World", 9. 11. 1936 London.
  6. ^ "Hafez's Poetic Art". Encyclopaedia Iranica. http://www.iranicaonline.org/articles/hafez-iii Pristupljeno 23. 8. 2016.
  7. ^ "Hafez's Poetic Art" Thematics and Imagery". Encyclopaedia Iranica. http://www.iranicaonline.org/articles/hafez-iii Accessed 2016-08-23. Also Shaida, Khalid Hameed (2014). Hafiz, Drunk with God: Selected Odes. Xlibris Corporation. p. 5. ISBN 978-1-4653-7091-4. Pristupljeno 23. 8. 2016.
  8. ^ a b Shaida, Khalid Hameed (2014). Hafiz, Drunk with God: Selected Odes. Xlibris Corporation. str. 5. ISBN 978-1-4653-7091-4. Retrieved 2016-08-23.Šablon:Self-published source
  9. ^ Hafez (2009). Divan. Prevod: Džaka, Bećir. Sarajevo: Naučnoistraživački institut "Ibn Sina". ISBN 978-9958-9572-4-6.
  10. ^ Budi biser, biser budi!. Priredio i preveo Ebtehaj Navaey. Zagreb: V.B.Z. 2009. str. 91. ISBN 978-953-304-168-1.CS1 održavanje: others (link)

Dodatna literatura uredi

Vanjski izvori uredi