Frugivori

Frugivor (doslovno: voćejed) je životinja koja se hrani voćem. Može to biti bilo koji tip herbivora (biljojeda) ili omnivora (svaštojeda) kojem je voće preferirani izvor hrane. Zato što je oko 20% svih biljojednih sisara također jedu voće, smatra se da je konzumiranje voća među sisarima uobičajena. Ako frugivori jedu velike količine voća, oni su u velikoj mjeri zavisna o bogatstvu i nutritivnnom sastavu voća. Od njih može imati koristi i voće jer posrduju u raspršivanju sjemena i širenju biljnih vrsta, ali mogu negativno utjecati na biljke ako, uz plodove, vara i sjemena. Ako obje vrste od te interakcije imaju koristi, ona se označava kao mutualizam

Frugivorno širenje sjemenki

Širenje sjemena je biljkama izuzetno važno, jer tima se omogućava da se potomstvo udalji od svojih roditelja u prostoru i vremenu. Prednosti širenja sjemena možda su dovele do evolucije mesnatog voća, koje privlači životinje da ga jedu i pomjeraju granice areala pripadajuće vrste. Ako mnoge biljne vrste koje donose voće ne bi rasprostirale sjeme putem frugivora, ono bi obično moglo klijati čak i ako padnu na tlo neposredno ispod roditelj postrojenja.

Mnoge vrste životinja su raznosači semena. Sisari i ptice predstavljaju većinu vrsta koje raspršivaju sjemenke. Međutim, frugivorne kornjače, gušteri, vodozemci, pa čak i ribe također su djelotvorni u raznošenju sjemenki, ali neke samo na kraće distance. Iako životinja koje se hrane voćem im širom svijeta, postoje neki dokazi da su tropske šume imaju više frugivornih prenosnika sjemena nego što ih ima umerenom pojasu.^[1]

Biljne adaptacije za privlačenje rasijača

Postoji niz karakteristika voća koje mogu biti adaptivne osobine za privlačenje širitelja njihovog sjemena. Mnogi plodovi životinjama reklamiraju svoju dopadljivosti putem svijetlih boja i atraktivnim mirisima (mimetičko voće). Voćna pulpa je općenito bogata vodom i ugljikohidratima i siromašna u proteinima i lipidima. Međutim, tačan nutritivni sastav voća varira. Sjeme voća je često prilagođeno da preživi varenje u životinjskom organizmu. Na primjer, sjeme može postati i više vodopropusne nakon prolaska kroz probavu životinje, što dovodi do veće stope klijanja.

Frugivorne adaptacije za voćnu ishranu

Da bi frugivori bili da dobri posrednici u širenju sjemena, moraju probaviti voće, a da ne potroše veliki dio sjemena. Mnoge životinje koje obavljaju disperziju sjemena imaju specijaliziran probavni sistema za obradu voća, koji sjeme ostavlja netaknuto. Neke vrste ptica imaju kraća crijeva da brzo prođe voćno sjeme, dok neke vrste frugivornih šišmiša imaju duže crijevo. Drugi frugivori koji raspršivaju sjeme pak imaju kratak put zadržavanja u probavi, a drugi mogu mijenjati sastav crijevnih enzima kada jedu različite vrste voća.

Reference

^ Herrera C. M. (2002): Seed dispersal by vertebrates.in: Herrera C. M., Pellmyr O., Eds. Plant-animal interactions. Blackwell Publishing, Oxford, UK.

Također pogledajte

[1] Herrera C. M. (2002): Seed dispersal by vertebrates.in: Herrera C. M., Pellmyr O., Eds. Plant-animal interactions. Blackwell Publishing, Oxford, UK.

[1]