Franz Schubert
Franz Schubert (31. januar 1797 – 19. novembar 1828) bio je austrijski kompozitor kasnog klasičnog i ranog romantičnog doba. Jedan je od prvih i glavnih predstavnika romantizma u muzičkom stvaralaštvu. U kratkom stvaralačkom razdoblju od 18 godina stvorio je bogat opus koji se odlikuje romantičarskim sadržajem i izrazom. Komponirao je oko 630 solo pjesama na stihove Goethea, Schillera i mnogih drugih pjesnika, sedam kompletnih simfonija, djela za vokalne sastave i zborove, opere, te klavirske sonate, komorna djela i simfonije. Njegova scenska muzika i opere pale su u zaborav.
Franz Schubert | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | Franz Peter Schubert 31. januar 1797. |
| Smrt | 19. novembar 1828. Beč, Austrija |
| Era | Romantizam |
Značajna djela | |
Veći dio života Schubert je proveo u Beču u materijalno skromnim prilikama, a izdržavao se kao učitelj muzike. Afirmirao se u umjetničkom krugu prijatelja koji su od 1823. priređivali privatne koncerte zvane "schubertijade", posvećene njegovoj muzici. Prvi javni koncert na kojem su izvedene isključivo Schubertove kompozicije održan je neposredno pred njegovu smrt 1828.
Njegova glavna djela uključuju umjetničku pjesmu "Erlkönig", "Kvintet klavirske pastrmke u A-duru", nedovršenu simfoniju br. 8 u b-molu, "Veliku" simfoniju br. 9 u C-duru, "Gudački kvintet", tri posljednje klavirske sonate , opera "Fierrabras", usputna muzika za predstavu "Rozamunda" i ciklusi pjesama "Die schöne Müllerin" i "Winterreise".
Rođen u predgrađu Himelpfortgrund u Beču, Schubert je od malih nogu pokazivao neobične darove za muziku. Njegov otac mu je držao prve časove violine, a stariji brat mu je časove klavira, ali je Schubert ubrzo premašio njihove sposobnosti. Godine 1808, sa jedanaest godina, postao je učenik u školi Stadtkonvikt, gdje se upoznao sa orkestarskom muzikom Joseph Haydna, Wolfgang Amadeus Mozarta i Ludwig van Beethovena. Napustio je Stadtkonvikt krajem 1813. i vratio se kući da živi sa ocem, gdje je počeo da uči za učitelja. Uprkos tome, nastavio je studije kompozicije kod Antonija Salijerija i još uvijek plodno komponovao. Godine 1821 Schubert je primljen u Gesellschaft der Musikfreunde. U martu 1828. godine održao je koncert svojih djela koji je dobio priznanje kritike, jedini put u svojoj karijeri. Umro je osam mjeseci kasnije u 31. godini, uzrok koji se službeno pripisuje tifusnoj groznici, ali neki historičari vjeruju da je to sifilis.
Uvažavanje Schubertove muzike dok je bio živ bilo je ograničeno na relativno mali krug obožavatelja u Beču, ali je interesovanje za njegov rad uveliko poraslo u decenijama nakon njegove smrti. Felix Mendelson, Robert Schumann, Franz List, Johannes Brahms i drugi kompozitori 19. vijeka otkrili su i zagovarali njegova djela. Danas se Schubert svrstava među najveće kompozitore u historiji zapadne klasične muzike, a njegovo djelo i dalje se naširoko izvodi.
Život i karijera
urediRani život i obrazovanje
urediRođen je u Himmelpfortgrundu (sada dio Alsergrunda), Beč, nadvojvodstvo Austrije, 31. januara 1797. godine, a kršten je u Katoličkoj crkvi sljedećeg dana.[1]:2 Bio je dvanaesto dijete Franza Teodora Florijana Šuberta (1763–1830) i Marije Elizabete Katarine Vietz (1756–1812).[2]:2 Schubertovi neposredni preci su porijeklom iz pokrajine Zuckmantel u austrijskoj Šleskoj.[3]:1 Njegov otac, sin moravskog seljaka, bio je poznati župni upravitelj, U Beč je došao iz Zukmantela 1784. godine, a dvije godine kasnije imenovan je za učitelja.[3]:1 Njegova majka bila je kćerka šleskog majstora bravara i prije braka bila je kućna pomoćnica u jednoj bečkoj porodici. Od četrnaestoro djece Franza Teodora i Elizabete (jedno od njih vanbračno, rođeno 1783.),[4] devetero je umrlo u djetinjstvu.
Sa pet godina, počeo je da prima redovne lekcije od svog oca, a godinu dana kasnije upisan je u očevu školu.[5]:383 Iako se ne zna tačno kada je dobio svoje prve muzičke poduke, časove klavira mu je držao brat Ignaz, ali su trajale vrlo kratko jer ga je Schubert nadmašio u roku od nekoliko mjeseci.[6]:11 Ignaz se kasnije prisjetio:
Bio sam zapanjen kada mi je Franz rekao, nekoliko mjeseci nakon što smo počeli, da mu više ne trebaju moja uputstva i da će u budućnosti krenuti svojim putem. I zaista, njegov napredak u kratkom periodu bio je toliki da sam bio primoran da u njemu priznam majstora koji me je potpuno prestigao, i kojeg sam očajnički želio prestići.[3]:11
Njegov otac mu je davaoo prve časove violine kada je imao osam godina, trenirajući ga do te mjere da je mogao vješto svirati lagane duete.[3]:5 Ubrzo nakon toga, Schubertu je prve poduke izvan porodice dao Michael Holzer, orguljaš i horovođa lokalne župne crkve u Lichtentalu. Holzer je često uvjeravao Schubertovog oca, sa suzama u očima, da nikada nije imao takvog učenika kao što je Schubert,[3]:5 a lekcije su se možda uglavnom sastojale od razgovora i izraza divljenja.[7] Holzer je mladom Schubertu dao instrukcije klavira i orgulja, kao i figuralnog basa. Međutim, prema Holzeru, on mu nije dao nikakvu pravu instrukciju jer bi Schubert već znao sve što je pokušao da ga nauči; nego je gledao na Schuberta sa "čuđenjem i ćutanjem".[1]:3 Činilo se da je dječak dobio više od poznanstva sa ljubaznim stolarskim šegrtom koji ga je odveo u susjedno skladište klavira gdje je Schubert mogao vježbati na boljim instrumentima.[8]:3 Takođe je svirao violu u porodičnom gudačkom kvartetu, sa svojom braćom Ferdinandom i Ignazom na prvoj i drugoj violini i ocem na violončelu. Schubert je napisao svoje najranije gudačke kvartete za ovaj ansambl.[9]:39
Mladi Schubert je prvi put skrenuo pažnju Antonija Salijerija, tada vodećeg muzičkog autoriteta Beča, 1804. godine, kada je prepoznat njegov vokalni talenat.[9]:26 U novembru 1808. postao je učenik u Stadtkonviktu (Carskom sjemeništu) kroz stipendiju za hor. U Stadtkonviktu se upoznao sa uvertirama i simfonijama Mozarta, simfonijama Josepha Haydna i njegovog mlađeg brata Michaela Haydna, te uvertirama i simfonijama Beethovena, kompozitora prema kojem je gajio divljenje.[1]:5-7[2]:22 Njegovo izlaganje ovim i drugim djelima, u kombinaciji s povremenim posjetama operi, postavilo je temelje za šire muzičko obrazovanje.[1]:5 Jedan važan muzički uticaj došao je od pjesama Johanna Rudolfa Zumsteega, značajnog kompozitora liedera. Mladi student je "želio da modernizuje" Zumsteegove pjesme, kako je izvestio Joseph von Spaun, Schubertov prijatelj.[1]:7 Schubertovo prijateljstvo sa Spaunom počelo je u Stadtkonviktu i trajalo je tokom njegovog kratkog života. U tim ranim danima, finansijski dobrostojeći Spaun snabdijevao je osiromašenog Schuberta velikim dijelom svog rukopisa.[1]:7
U međuvremenu, Schubertov talenat je počeo da se pokazuje u njegovim kompozicijama; Salijeri je odlučio da ga privatno obučava u teoriji muzike i kompoziciji. Prema Ferdinandu, dječakova prva kompozicija za klavir bila je "Fantazija za četiri ruke"; njegova prva pjesma, "Klagegesang der Hagar", biće napisana godinu dana kasnije.[3]:6 Schubertu je povremeno bilo dozvoljeno da vodi Stadtkonviktov orkestar,[1]:9 i to je bio prvi orkestar za koji je pisao. Veći dio svog ostatka vremena u Stadtkonviktu posvetio je komponovanju kamerne muzike, nekoliko pjesama, klavirskih komada i, ambicioznije, liturgijskih horskih djela u obliku "Salve Regina" (D 27), "Kyrie" (D 31), pored nedovršenog "Okteta za puhače" (D 72, za koji se kaže da obilježava smrt njegove majke 1812.),[10]:9 kantata Wer ist groß? za muške glasove i orkestar (D 110, za očev rođendan 1813.) i njegovu prvu simfoniju (D 82).[1]:10
Reference
uredi- ^ a b c d e f g h Duncan, Edmondstoune (1905). Schubert. J.M. Dent. ISBN 978-1-4437-8279-1. OCLC 2058050
- ^ a b McKay, Elizabeth Norman (1996). Franz Schubert: A Biography (jezik: engleski). Clarendon Press. ISBN 978-0-19-816523-1.
- ^ a b c d e f Kreissle, Heinrich von (1869). The Life of Franz Schubert (jezik: engleski). Longmans, Green, and Company.
- ^ Steblin, Rita (2001). "Franz Schubert – das dreizehnte Kind", Wiener Geschichtsblätter, 245–265
- ^ Schubert, Franz Peter, pristupljeno 5. 10. 2023
- ^ McKay, Elizabeth Norman (1996). Franz Schubert: A Biography. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-816681-8
- ^ Brown, Maurice John Edwin (1983). The New Grove Schubert. New York: W. W. Norton & Company. ISBN 978-0-393-01683-3. OCLC 9398015
- ^ Wilberforce, Edward (1866). Franz Schubert: A Musical Biography. London: W. H. Allen & Co
- ^ a b Christopher Howard Gibbs (2000). The life of Schubert. Internet Archive. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-59426-4.
- ^ Henry Frederic Frost. Schubert (jezik: English). unknown library. Scribner, 1915.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
Dodatna literatura
uredi- Deutsch, Otto Erich (1977). Schubert: A Documentary Biography. Prevod: Blom, Eric. Da Capo Press. ISBN 978-0-306-77420-1.
- Schubert, Franz; Deutsch, Otto Erich (1928). Franz Schubert's Letters and Other Writings. Prevod: Savile, Venetia. A. A. Knopf. ISBN 978-0-8369-5242-1. OCLC 891887.
- Steblin, Rita (1998). "Schubert's Relationship with Women: An Historical Account". u Newbould, Brian (ured.). Schubert Studies. Ashgate. str. 159–182. ISBN 978-1-85928-253-3.
- Uhde, Jürgen; Wieland, Renate (2013). Schubert. Späte Klaviermusik: Spuren ihrer inneren Geschichte (jezik: njemački). Bärenreiter. ISBN 9783761823330.
Vanjski linkovi
uredi
- Texts and translations of vocal music by Schubert at The LiederNet Archive
- Franz Schubert Museum in Hohenems/Austria
- Franz Schubert na IBDb-ju
- Digital reproductions of score manuscripts and letters by Franz Schubert
Snimci
uredi- Schubertlied.de Arhivirano 2. 12. 2019. na Wayback Machine – Free recordings of many Lieder by Schubert (mp3)
- Schubert cylinder recordings, from the UCSB Cylinder Audio Archive at the University of California, Santa Barbara Library.
Notni zapisi
uredi- Schubertline.co.uk Arhivirano 21. 3. 2021. na Wayback Machine about 250 of Schubert's Songs (Schubertline edition)
- Besplatne partiture autora Franz Schubert na International Music Score Library Project (IMSLP)
- Besplatne partiture autor Franz Schubert u Choral Public Domain Library (ChoralWiki)
- Free digital scores by Franz Schubert in the OpenScore Lieder Corpus