Horor film
Horor film je filmski žanr koji za cilj ima izazivanje straha kod publike u svrhu zabave.[1] Horor filmovi dodatno ciljaju pobuditi noćne more, strahove, odbojnost i strah od nepoznatog. U početku nadahnut književnošću autora poput Edgara Allana Poea, Brama Stokera i Mary Shelley, horor postoji kao filmski žanr više od jednog stoljeća. Horor se također može preklapati sa žanrovima fantazije, nadnaravne fikcije i trilera.
Zapleti unutar horor žanra često uključuju miješanje zlih sila, događaja ili ličnosti u svakodnevni svijet. U najčešće elemente spadaju duhovi, vanzemaljci, vampiri, vukodlaci, mumije, demoni, sotonizam, đavo, zli klovnovi, opake životinje, mučenje, zle vještice, demonsko zaposjedanje, ploča za oujiju, čudovišta, zombije, uznemirena djeca, kanibalizam, psihopati, prirodne sile, kultovi, crna magija, distopijski ili apokaliptični svjetovi i serijske ubice.
Primjer podžanra je psihološki horor.[2]
Vrste horora
urediTjelesni horor
urediTjelesni horor namjerno prikazuje grafička ili psihološki uznemirujuća skrvnavljenja ljudskog tijela. Ova skrvnavljenja mogu se manifestirati poremećenim seksom, mutacijama, sakaćenjem, zombifikacijom, nasiljem, bolestima ili neprirodnim pokretima tijela.[3] Korijene vuče iz gotske književnosti, a proširio se i na druge medije.[4] Poznati horor filmovi o tijelu uključuju Stvor (1982), Videodrom (1983), Muha (1986) i Tetsuo, željezni čovjek (1989).[5][6]
Horor komedija
urediHoror komedija kombinira elemente komedije i horor filma. Ovaj žanr često se miješa sa žanrom crne komedije. Povremeno uključuje horor filmove niže gledanosti koji su namijenjeni porodičnoj publici. Kratka priča The Legend of Sleepy Hollow Washingtona Irvinga navedena je kao "prva velika priča žanra horor komedija".[7]
Folk horor
urediNarodni horor obično uključuje ruralno okruženje i teme izolacije, religije, snage prirode i potencijalne tame ruralnih krajolika.[8][9] Često citirani primjeri su Bijeli sob (1952), Witchfinder General (1968), Krv na Sotoninoj kandži (1971), Čovjek od pruća (1973), The Witch (2015) i Midsommar (2019). Primjer ovog tipa horora nastao na području bivše Jugoslavije jest film Leptirica (1973).
Found footage horror
urediFound footage horor filmska "tehnika" omogućava publici pogled događaja na ekranu iz perspektive lika ili likova, čiji je video materijal "pronađen" nakon odvijanja događaja. Horor filmovi koji su konceptualizirani kao da su sačinjeni od "pronađenih snimaka" spajaju iskustva publike i likova, što može izazvati neizvjesnost, šok i zbunjenost.[10] Primjeri horora u prvom licu uključuju Projekt Vještica iz Blaira (1999), Noroi, kletva (2005), Paranormalna aktivnost (2007), Cloverfield (2008) i Đavolje sjeme (2014).[11]
Gotski horor
urediGotski horor uključuje elemente gotičke književnosti, uključujući romantiku, strah i natprirodno.[12]
Slasher horor
urediSlasher horor je horor podžanr, koji uključuje ubojicu koji ubija grupu ljudi (obično tinejdžera), obično korištenjem oštrih alata.[13] Neki od najznačajnijih slasher filmova uključuju Teksaški masakr motornom pilom (1974), Noć vještica (1978), Petak 13. (1980), Sleepaway Camp (1983), Strava u ulici Brijestova (1984), Vrisak (1996) i Znam šta si radila prošlog ljeta (1997).
Tinejdžerski horor
urediTeen horor je horor podžanra sa tinejdžerima u ulozi žrtava, apelujući na mlade generacije. Ovaj podžanr često uključuje seks, maloljetnike koji piju alkohol i gore. Najpopularniji je bio 1964. i 1965.[14]
U studiji koju su uradili Uri Hasson i suradnici, moždani valovi su primijećeni putem funkcionalne magnetne rezonance (fMRI). Ova studija koristila je metodu međupredmetne korelacijske analize (ISC) za određivanje rezultata. Pokazalo se da članovi publike imaju tendenciju da se istovremeno fokusiraju na određene aspekte određene scene i da sjede što mirnije dok gledaju horor filmove.
Reference
uredi- ^ "What is a horror film? | Screenwriter". www.irishtimes.com (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 17. 8. 2018. Pristupljeno 17. 8. 2018.
- ^ "What Exactly Is a "Psychological" Horror Film?". PopMatters (jezik: engleski). 31. 7. 2013. Arhivirano s originala, 17. 8. 2018. Pristupljeno 17. 8. 2018.
- ^ Cruz, Ronald Allan Lopez (oktobar 2012). "Mutations and Metamorphoses: Body Horror is Biological Horror". Journal of Popular Film and Television. 40 (4): 160–168. doi:10.1080/01956051.2012.654521.
- ^ Halberstam, J. (1995). Skin shows: Gothic horror and the technology of monsters. Duke University Press.
- ^ "Five reasons to watch cyberpunk body-horror Tetsuo: The Iron Man – 30th anniversary". British Film Institute (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 27. 11. 2020. Pristupljeno 7. 12. 2020.
- ^ Obenson, Zack Sharf, Jude Dry, Kate Erbland, Anne Thompson, Chris O'Falt, Tambay; Sharf, Zack; Dry, Jude; Erbland, Kate; Thompson, Anne; O'Falt, Chris; Obenson, Tambay (25. 10. 2019). "The 10 Best Body Horror Movies Ever Made, From 'The Fly' to 'Teeth'". IndieWire (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 12. 2020.
- ^ Hallenbeck 2009
- ^ Hurley, Andrew Michael (28. 10. 2019). "Devils and debauchery: why we love to be scared by folk horror". The Guardian (jezik: engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 5. 2. 2020.
- ^ Murphy, Bernice M. "Beyond Midsommar: 'folk horror' in popular fiction". The Irish Times (jezik: engleski). Pristupljeno 12. 11. 2019.
- ^ McRobert, Neil (novembar 2015). "Mimesis of Media: Found Footage Cinema and the Horror of the Real". Gothic Studies. 17 (2): 137–150. doi:10.7227/GS.17.2.9.
- ^ Reyes, Xavier Aldana (novembar 2015). "Reel Evil: A Critical Reassessment of Found Footage Horror". Gothic Studies. 17 (2): 122–136. doi:10.7227/GS.17.2.8.
- ^ "The Gothic". The British Library. Arhivirano s originala, 25. 5. 2018. Pristupljeno 5. 2. 2020.
- ^ Style and form in the Hollywood slasher film. Clayton, Wickham, 1979–. Basingstoke: Palgrave Macmillan. 2015. ISBN 9781137496478. OCLC 927961472.CS1 održavanje: others (link)
- ^ Miller C, Van Riper A. Marketing, Monsters, and Music: Teensploitation Horror Films. Journal of American Culture [serial online]. June 2015;38(2):130–141. Available from: Academic Search Complete, Ipswich, MA. Accessed 21 March 2017.