Fibrillin je glikoprotein, koji je ključni za formiranje elastičnih vlakana, nađen u vezivnom tkivu.[2] Fibrillin se luči u vanćelijski matriks iz fibroblasta i ugrađuje se u nerastvorljive milrofibrile, koji se javljaju kao skele za deponirani elastin.[3]

Fibrilin 1
Kristalografija X-zrakama; Kristalografska struktura regije cbEGF9-hibrida 2-cbEGF10 ljudskog fibrilina 1.[1]
Identifikatori
SimbolFBN1
Alt. simboliFBN, MFS1, WMS
NCBI gen2200
HGNC3603
OMIM134797
PDB2W86
RefSeqNM_000138
UniProtP35555
Ostali podaci
LokusHrom. 15 q21.1
Pretraga za
StruktureSwiss-model
DomeneInterPro
fibrillin 2
Identifikatori
SimbolFBN2
Alt. simboliCCA
NCBI gen2201
HGNC3604
OMIM121050
RefSeqNM_001999
UniProtP35556
Ostali podaci
LokusHrom. 5 q23-q31
Pretraga za
StruktureSwiss-model
DomeneInterPro
fibrillin 3
Identifikatori
SimbolFBN3
NCBI gen84467
HGNC18794
OMIM608529
RefSeqNM_032447
UniProtQ75N90
Ostali podaci
LokusHrom. 19 p13
Pretraga za
StruktureSwiss-model
DomeneInterPro

Klinički značaj

uredi

Mutatacije u genima FBN1 i FBN2 vezane su sa adolescentnom idiopatskom skoliozom .[4]

Tipovi

uredi

Fibrillin-1

uredi

Fibrilin-1 je glavna komponenta mikrofibrila koja tvori list koji okružuje amorforasti elastin. Vjeruje se da su mikrofibrile građene od polimera fibrillina koji su povezani u nizu. Do danas, opisane su tri oblika ofibrilina. Protein fibriliny-1 izolirao je Engvall, 1986.,[5] i mutacije u genu FBN1, koje su uzrok Marfanovog sindroma.[6][7] Ovaj protein nađen je kod ljudi, a njegov kodirajući gen nalazi se na hromosonu 15. Do danas je opisano više nego 1500 različitih mutacija odgovornog gena.[1][7]

Struktura

uredi

Ne postoji potpuna, visokrezolucijska struktura fibrilina-1. Umjesto toga, rekombinacijski su prouzvedeni kratki fragmenti,a njihova struktura je riješena putem kristalografije X-zracima ili pomoću NMR spektroskopije. Nedavni primjer je struktura fibrilina-1 hibridnog 2 domena, u kontekstu bočnog vezanja kalcija domena epidermalnog faktora rasta, koja je određena pomoću kristalografija X-zraka, u rezoluciji od 1,8 Å.[1] Mikrofibrili koji se sastoje od fibrilinskih proteina koji su odgovorni za različite ćelijske interakcije u ljudskom tijelu.

Fibrilin-2

uredi

Fibrilin-2 je izolirao Zhang, 1994.[8] i smatra se da ima ulogu u ranoj elastogenezi. Mutacije u genu fibrilina-2 su povezane sa Bealovim sindrom.

Fibrilin-3

uredi

Mnogo prije opisan je fibrilin-3, a vjeruje se da se pretežno nalazi u mozgu.[9] Zajedno sa mozgom, fibrilina-3 je lokaliziran i u gonadnom i jajničkom polju miševa.

Fibrilin-4

uredi

Fibrilin-4 je prvo opisan kod ribe zebra, sa sekvencom koja je slična onoj u fibrilinu-2.[10]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b c PDB 2W86; Jensen SA, Iqbal S, Lowe ED, Redfield C, Handford PA (maj 2009). "Structure and interdomain interactions of a hybrid domain: a disulphide-rich module of the fibrillin/LTBP superfamily of matrix proteins". Structure. 17 (5): 759–68. doi:10.1016/j.str.2009.03.014. PMC 2724076. PMID 19446531.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  2. ^ Kielty CM, Baldock C, Lee D, Rock MJ, Ashworth JL, Shuttleworth CA (februar 2002). "Fibrillin: from microfibril assembly to biomechanical function". Philos. Trans. R. Soc. Lond., B, Biol. Sci. 357 (1418): 207–17. doi:10.1098/rstb.2001.1029. PMC 1692929. PMID 11911778.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  3. ^ Singh (2006). Textbook of human histology. Jaypee Brothers Publishers. str. 64–. ISBN 978-81-8061-809-3. Arhivirano s originala, 17. 6. 2013. Pristupljeno 9. 12. 2010.
  4. ^ Buchan, J. G.; Alvarado, D. M.; Haller, G. E.; Cruchaga, C; Harms, M. B.; Zhang, T; Willing, M. C.; Grange, D. K.; Braverman, A. C.; Miller, N. H.; Morcuende, J. A.; Tang, N. L.; Lam, T. P.; Ng, B. K.; Cheng, J. C.; Dobbs, M. B.; Gurnett, C. A. (2014). "Rare variants in FBN1 and FBN2 are associated with severe adolescent idiopathic scoliosis". Human Molecular Genetics. 23: 5271–5282. doi:10.1093/hmg/ddu224. PMID 24833718.
  5. ^ Sakai LY, Keene DR, Engvall E (decembar 1986). "Fibrillin, a new 350-kD glycoprotein, is a component of extracellular microfibrils". J. Cell Biol. 103 (6 Pt 1): 2499–509. doi:10.1083/jcb.103.6.2499. PMC 2114568. PMID 3536967.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  6. ^ Dietz HC; Guttmacher, Alan E.; Dietz, Harry C. (august 2010). "New therapeutic approaches to mendelian disorders". N. Engl. J. Med. 363 (9): 852–63. doi:10.1056/NEJMra0907180. PMID 20818846.
  7. ^ a b von Kodolitsch Y (2015). "Perspectives on the revised Ghent criteria for the diagnosis of Marfan syndrome". Application of Clinical Genetics. 8: 137–155. doi:10.2147/TACG.S60472. PMC 4476478. PMID 26124674.
  8. ^ Zhang H, Apfelroth SD, Hu W et al. (1994). "Structure and expression of fibrillin-2, a novel microfibrillar component preferentially located in elastic matrices". J. Cell Biol. 124 (5): 855–63. doi:10.1083/jcb.124.5.855. PMC 2119952. PMID 8120105.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  9. ^ Corson GM, Charbonneau NL, Keene DR, Sakai LY (mart 2004). "Differential expression of fibrillin-3 adds to microfibril variety in human and avian, but not rodent, connective tissues". Genomics. 83 (3): 461–72. doi:10.1016/j.ygeno.2003.08.023. PMID 14962672.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  10. ^ Gansner JM, Madsen EC, Mecham RP, Gitlin JD (oktobar 2008). "Essential role for fibrillin-2 in zebrafish notochord and vascular morphogenesis". Dev. Dyn. 237 (10): 2844–61. doi:10.1002/dvdy.21705. PMC 3081706. PMID 18816837.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)

Vanjski linkovi

uredi