FK Rudar Prijedor

FK Rudar Prijedor je nogometni klub iz Prijedora, Bosna i Hercegovina. Klub je osnovan 23. maja 1928. godine. Trenutno se takmiči u Prvoj ligi Republike Srpske.

FK Rudar Prijedor
Puno imeFudbaski klub Rudar-Prijedor
NadimakRudari
Osnovan23. maj 1928.[1]
AdresaMilana Tepića 10
79100 Prijedor BiH
Boje   
StadionGradski stadion
Kapacitet3.540[2]
PredsjednikAleksandar Topić
TrenerSrđan Marjanović
LigaPrva liga RS
FederacijaN/FS BIH
KonfederacijaUEFA
Pozicija
(2022/23)
6. mjesto
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući
Veb-sajtrudarprijedor.com

Historija uredi

Rane godine uredi

Prvu nogometnu loptu su u Prijedor donijeli 1918. godine Sveto Radetić, Stevan Mitrinović i Pero Čanak, nakon što su je kupili u Austriji. Godine 1919. službeno je osnovan "PNK - Prijedorski nogometni klub", koji je 1925. godine preimenovan u "Slavija". Prvu zvaničnu utakmicu fudbaleri "Prijedorskog nogometnog kluba" su odigrali protiv FK Slobode Bosanski Novi i izgubili su rezultatom 10:0. Ova utakmica odigrana je kao uslov da bi se klub mogao registrovati u podsavezu i tako uključiti u redovna takmičenja. 1922. godine u Prijedoru je osnovan još jedan klub pod imenom FK Građanski, a 1925. godine izgrađen je i prvi stadion sa tribinama.

1925. godine osnovan je i klub FK Borac, koji je imao igralište u Lukavici. 23. maja 1928. godine u rudarskom gradiću Ljubija osnovan je Fudbalski klub Rudar Ljubija, koji je predak današnjeg FK Rudara. Pored navedenih klubova prije Drugog svjetskog rata postojali su i u Prijedoru FK Hajduk, a u Kozarcu FK Zmaj.

Nakon rata, oživljavanju nogometa posebno su dali doprinos Fabrika celuloze u Prijedoru i Rudnik željezne rude "Ljubija" u Ljubiji. U Prijedoru su osnovani nogometni klubovi "Grmeč", "Željezničar", "Jedinstvo" i "Mladost". 1954. godine osnovan je FK Celuloza, da bi se 1958. godine spojili "Mladost" i FK Celuloza u FK Radnički. FK Željezničar se 1965. godine ujedinio sa FK Radničkim u OFK Prijedor. U narednim decenijama OFK Prijedor i FK Rudar Ljubija imali su više nego dobru saradnju što je dovelo do potpisivanja ugovora o zajedničkom radu. Saradnja je dovela do spajanja nogometnih klubova FK Rudar Ljubija i OFK Prijedor 2005. godine u nogometni klub FK "Rudar-Prijedor".

Prva zvanični nastup FK Rudara Ljubija bila je prijateljska utakmica u Ljubiji početkom 1929. godine sa Fudbalskim klubom Hajduk iz Prijedora. Utakmica je završna pobjedom 2-1 FK Rudara, a prema sačuvaim podacima dres Rudara na prvoj utakmici su nosili: Branko Bjekić, Sadik Burazerović, Milan Prerad, Ivan Sedlaček, Toni Hribar, Drago Nedić, Poldek Mastinjak, Jovo Gvozden, Tone Vikić, Josip Brečević i Božidar Veslić. Među najboljim nogometašima toga vremena bili su još Ivica Sedlaček, Božo Jelisić i Nikola Lukić.

FK Rudar Ljubija je uspostavio mnoge bliske veze sa ostalim radničkim nogometnim klubovima, posebno sa klubovima iz Bosanske krajine, ali i dalje, kao što su: FK Borac Banja Luka, FK Mladost Prijedor, NK Jedinstvo Bihać, FK Sloboda Bosanski Novi, FK Borac Drvar, FK Borac Bosanska Dubica, FK Velež Mostar, RNK Split, FK Borac Čačak, FK Radnički Kragujevac i drugi.

Klub se nije takmičio u periodu teške ekonomske krize od 1931-1933. godine kada Rudnik “Ljubija” gotovo da nije radio. Mnogi rudari su ostali bez posla i sredstava za život. Privredno stanje popravilo se tokom 1934. i 1935. godine, i prva utakmica je odigrana 26. jula 1936. godine protiv FK Zmaja iz Kozarca, sa konačnim rezultatom 6-1 za Rudar. U historiji FK Rudar Ljubija treba posebno istaći doprinos doktora Mladena Stojanovića, koji je bio dugogodišnji doktor u Rudniku, veliki humanista, a poslije i legendarni vođa kozarskih partizana. 1936. godine, doktor Mladen je svojim sredstvima kupio kompletnu opremu za FK Rudar Ljubija, a igračima koji su odlazili na utakmice davao je džeparac za troškove putovanja. U augustu i septembru 1940. godine, u poznatom štrajku ljubijskih rudara aktivno su učestvovali i igrači Fudbalskog kluba Rudar Ljubija. Za vrijeme Drugog svjetskog rata FK Rudar Ljubija prekinuo je rad. Mnogi igrači su kao borci partizanskih jedinica učestvovali u NOB-u, tako da su mnogi u toj borbi poginuli za slobodu.

Period 1945-1992 uredi

Ljubija i Prijedor definitivno su oslobođeni 7. septembra 1944. godine. Počinje vrijeme obnove zemlje i ogromnog entuzijazma omladine i svih ljudi toga vremena. A gdje je mladost, tu je naravno i fudbal. U julu 1945. godine rudari su odigrali prvu fudbalsku utakmicu na starom igralištu u Ljubiji sa partizanskom jedinicom koja je tu bila stacionirana. Do kraja te, a zatim kroz cijelu 1946. godinu odigrano je više prijateljskih utakmica, kroz koje je postepeno formiran i izgrađivan prvi zvanični tim poslijeratnog “Rudara”.

U 1947. godini FK “Rudar” je registrovan u Fudbalskom podsavezu Banja Luka. Prvu zvaničnu poslijeratnu prijateljsku utakmicu FK “Rudar” Ljubija je odigrao 1947. godine u Sanskom Mostu sa ekipom FK “Podgrmeč”.

Godine 1948. u Ljubiji je izgrađen stadion normalnih dimenzija, što je omogućilo uključivanje u zvanična takmičenja. Već 1948. godine FK “Rudar” je učestvovao u takmičenju za Kup Maršala Tita. Utakmice FK „Rudar“ pokazale su da je ljubijskim rudarima, omladini i cjelokupnom stanovništvu obje Ljubije, i Gornje i Donje, i svih naseljenih mjesta oko njih, Fudbalski klub „Rudar“ značajniji od samog fudbala. FK „Rudar“ je postao sinonim za sve što je pošteno, pravedno i napredno. Takvi su bili stanovnici Ljubije i takav je bio njihov FK „Rudar“.

FK “Rudar” je prvi veći uspjeh postigao 1952 godine osvajanjem drugog mjesta u Oblasnoj ligi. Bio mu je potreban samo neriješen rezultat sa FK “Borac” u Banjaluci, pa da uđe u tada veoma jaku Republičku ligu Bosne i Hercegovine. FK “Borac” je pobijedio sa 4:2. Deset godina kasnije, 1962. godine, “Zeleno-crni” su ušli u Međuzonsku ligu. Fudbal je bio taj koji je spajao sve ljude u rudarskoj Ljubiji, bez razlike na vjeru, naciju, dob i spol - Jedan FK „Rudar“, jedno srce i jedna Ljubija. Kada je u Ljubiji igrao FK „Rudar“, u kućama niko nije ostajao. Na utakmice su išle i žene, i babe i bake i vodile djecu. Svaki klub koji je došao u Ljubiju da sa „Rudarom“ igra fudbal pošteno i bez grubosti bio je u rudarskoj „Ljubiji“ drag i poštovan gost, a ako je bio bolji i pobijedio pošteno, bio je ispraćen aplauzom.

Nakon tri bezuspješna pokušaja u tadašnjoj Krajiškoj zonskoj ligi FK “Rudar” je 1967. godine prvi put ušao u savezni rang, u Zapadnu skupinu Druge lige. Za ulazak u Drugu ligu FK “Rudar” je igrao kvalifikacije sa “Slavenom” iz Živinica i “GOŠK-om” iz Dubrovnika. U Dubrovniku je FK “Rudar” Ljubija igrao neriješeno 1:1 i tako je postao drugoligaš. I u Donjoj i u Gornjoj Ljubiji navijači su oduševljeno dočekali fudbalere i na rukama ih iznijeli iz autobusa i unijeli u Radnički dom. Ulazak u Drugu saveznu ligu izborio je tim u sastavu: Izetagić, Bevandić, Baškot, Mustedanagić, Miljević, Radinović, Dervić, Bećarević, Bekan, Porobić i Gombović.

Vremenom, rudarstvo se razvijalo pa su novi rudnici željezne rude otvoreni i u drugim dijelovima opštine Prijedor. U Prijedor se preselila uprava Rudnika i Prijedor je postao centar proizvodnje željezne rude. Godine 1967. u Prijedor se preselio i FK „Rudar“ . Preselio se zbog toga što mu je za takmičenje u Drugoj ligi bio potreban veći stadion na koji mogu da stanu svi koji žele da gledaju njegove utakmice. Ubrzo po preseljenju FK „Rudar“ je postao ponos građana Prijedora, Potkozarja i Podgrmeča.

Godine 1970. FK „Rudar“ je u šesnaestini finala Fudbalskog kupa Jugoslavije igrao u Beogradu sa prvoligašem OFK „Beograd“,U ovom susretu „Rudar“ je poražen sa 2:0. Utakmicu je direktno prenosila TV Jugoslavije. Za FK „Rudar“ su igrali: Janković, Omerbašić, Porobić, Talić, Milijević, Okanović, Ličina, Damjanović, Torić, Bevandić i Gombović.

U sezoni 1970/71 FK “Rudar” je izborio pravo učešća u kvalifikacijama za ulazak u Prvu saveznu fudbalsku ligu. U prvom kvalifikacionom susretu u Zrenjaninu 1971. godine, FK “Proleter“ Zrenjan - FK Rudar” Ljubija 5:0. U dramatičnoj utakmici u Prijedoru ,, FK „Rudar“ je pobijedio sa 1:0. Igrali su: Porobić, Janković, Škondro,Talić, Baškarada, Mandić, Hidić, Damjanović, Ličina, Crnkić, Radinović i Gombović. Trener je bio Radoslav Zubanović.

U sezoni 1971/72. godine FK “Rudar” je ponovo učestvovao u kvalifikacijama za ulazak u Prvu ligu. Protivnik mu je bio “Spartak” iz Subotice. U Subotici FK “Rudar” je prikazao brilijantnu igru i igrao neriješeno 2:2. Za uzvratnu utakmicu u Prijedoru je vladala neviđena atmosfera. Od srijede do nedjelje po ulicama Prijedora, Sanskog Mosta i Ljubije defilovale su kolone navijača sa zastavama i skandirale “Rudar!”, “Rudar!”. Očekujući trijumf Ljubijanaca na stadionu se okupilo preko 10.000 navijača iz čitave Bosanske krajine. Opterećeni važnošću susreta i velikom željom da se dokopaju prvoligaškog društva, u kojem su po kvalitetu zaslužili da igraju, fudbaleri “Rudara” izgubili su na svom terenu utakmicu sa 1:3. U ovoj uspješnoj generaciji igrali su: Janković (Hidić), Vukelja, A. Bašić, Porobić, Škondro, Gombović, Vidović, Ličina, Mandić, Bevandić, Damjanović(Crnkić). Trener je bio Radoslav Zubanović.

Poraz je imao dalekosežne posljedice. Takmičenje u sezoni 1971/72 FK “Rudar”je završio na dnu tabele i prešao u niži rang takmičenja - Republičku ligu.

Godine 1974. FK “Rudar” je u Jugokupu stigao do četvrtfinala.

Godine 1976. “Rudar” se ponovo vratio u Drugu Saveznu ligu, Zapad. U sezoni 1976/1977 “Rudar” je zauzeo 13. mjestio, a u sezoni 1977/78 vrlo dobro šesto mjesto, a u sezoni 1978/79 ponovo je izgubio drugoligaški status.

U decembru 1979. godine oproštajnu utakmicu odigrala je cijela generacija fudbalera koji su dali značajan doprinos fudbalu i svome klubu: golman Miroslav Janković, Ivo Baškarada, Omer Bašić, Kemal Porobić, Ante Gombović, Nikola Bevandić, Simo Damjanović, Slobodan Ličina, Aki Bašić, Emsud Ramulić i Ibrahim Okanović-Špico.

Na kraju sezone 1980/81 FK “Rudar” je 21. juna odigrao posljednju utakmicu u Republičkoj ligi i ispao u Regionalnu ligu, grupa Sjever. Povratak počinje 1983. godine. Osvajanjem prvog mjesta u Regionalnoj ligi “Rudar” je stekao pravo da se bori za ulazak u viši rang takmičenja. Iz dvije utakmice sa “Podrinjem” iz Janje “Rudar” je bio bolji, tako da je 1983. godine ponovo postao član Republičke lige.

U sezoni 1984/85. “Rudar” je bio najbolji u Republičkoj ligi i trijumfalno se po treći put vratio u Drugu saveznu ligu. Povratak u Drugu ligu izborila je ekipa u sastavu: Sead Rešić, Vitomir Samardžija, Muhamed Cerić, Sabid Sadiković, Vinko Škondro, Mladen Parhamov, Vinko Samardžija, Goran Pekija, Zoran Vuković, Mirzet Bejzurić, Zlatko Abdulović, Fahrudin Bihorac, Edin Begović, Mladen Ćulum, Ilija Marin, Žarko Mandić, Bajram Zgog, Novo Bešević, rezerve: Panić, Hrvat, Duratović, trener Nikola Bevandić.

U sezoni 1987/88. FK “Rudar” je nedostajala bolja gol razlika, ili samo jedan bod, pa da se plasiraja u novostvorenu Jedinstvenu drugu ligu Jugoslavije.

U sezoni 1988/89 FK“Rudar” se takmičio u Medjurepubličkoj ligi grupa Zapad. Na kraju prvenstva FK “Rudar” je zauzeo prvo mjesto u ovoj ligi i plasirao se u Jedinstvenu drugu ligu Jugoslavije.

U Kupu Jugoslavije FK “Rudar“ je 1989. godine stigao do polufinala. Do polufinala „Rudar“ je izbacio iz Kupa dva prvoligaša: FK „Vardar“ i FK „Vojvodina“, a u polufinalu je igrao sa FK „Velež“. „Rođeni“ su u prvom polufinalnom susretu zabilježili minimalnu pobjedu od 1:0, a pobjedonosni pogodak postigli su iz sumnjivog penala. Velež je u tom susretu bio i miljenik sreće, jer su „rudari“ propustili nekoliko povoljnih prilika za gol. Revanš utakmica na Gradskom stadionu u Prijediru pred više od 6.000 gledalaca. Rezultat je bio 1:0 za „Rudar“, a strijelac je bio Bijeljac u 86 minutu. U izvođenju penala pobijedio je „Velež“je bio bolji. Za FK „Rudar“ su igrali: Rešić, Madžo, Drljača, Lukić, Ostojić, Bihorac, Kevrić, Mušić ( Karaman ) Vojkić, Kaltak, ( Zdjelar ) i Bjeljac. Trener FK „Rudar“ je bio Radoslav Zubanović.

Posljednje godine uredi

Kada su 1992. godine izbila ratna dejstva na području Bosne i Hercegovine i opštine Prijedor FK „Rudar“ je prestao sa radom. Pa i tada, u najtežim vremenima, fudbalski zaljubljenici ponovo su okupili igrački kadar. Formiran je novi FK „Rudar - Prijedor“, kojeg sačinjavaju dotadašnji FK „Rudar“ Ljubija i OFK „Prijedor“. Završetak rata, 1995. godine, FK „Rudar Prijedor“ je obilježio igranjem dvije utakmice u finalu Kupa Republike Srpske protiv banjalučkog FK „Borac“. Prvi susret u Prijedoru završen je remijem 2:2, pred oko 10.000 gledalaca, a u revanšu u Banjaluci pobijedio je FK „Borac“ sa 3:2. Oba susreta direktno je prenosila Radiotelevizija Republike Srpske. Slika koja je otišla u svijet bila je nevjerovatna jer je pokazala da je fudbal opet postao na ovim prostorima najvažnija sporedna stvar na svijetu.

Od 1995. godine FK „Rudar Prijedor“ se takmiči u ligi Republike Srpske. U dosadašnjih 14 prvenstava Republike Srpske 12 puta je igrao u Prvoj ligi Republike Srpske i 2 sezone je igrao u Drugoj ligi Republike Srpske.

Takmičarsku sezonu 2008/2009. godina „FK „Rudar- Prijedor“ završio je više nego ubjedljivo na prvom mjestu i plasirao se u Premijer ligu Bosne i Hercegovine.

Ulazak u Premijer ligu izborio je tim u sastavu: Kondić, Despotović, Dobrijević, Muzgonja, Ilinčić, Kovačević, Brkić, Stijepić, Kantar, Golić, Kecman, Dašić, Kotoran. Trener Darko Nestorović, sportski direktor Mladen Zgonjanin, predsjednik Upravnog odbora kluba Branislav Rokvić, predsjednik Skupštine kluba Božo Grbić.

Nakon plasmana FK “Rudar-Prijedor” u Premijer ligu, 17. juna 2009. godine počela je rekonstrukcija Gradskog stadiona u Prijedoru, kako bi stadion zadovoljio propise Fudbalskog saveza BiH. Vrijednost radova prve faze iznosi oko 300.000 KM, a sredstva je obezbijedila Opština Prijedor.

Idućih sezona Rudar je uspio da zadrži mjesto u Premijer Ligi, završevši sezone u donjoj polovici tabele. Tako je bilo sve do 2014. godine, kada je Rudar zajedno sa trebinjskim Leotarom ispao u Prvu ligu Republike Srpske.

U sezoni 2014/15. klub je uspio da se ponovo plasira u eltini rang, ali je sljedeće sezone ponovo ispao u entitetsku ligu.

U sezoni 2020/21. se još jednom uspjeva plasirati nazad u Premijer Ligu.

Stadion uredi

Klub svoje domaće utakmice igra na Gradskom stadionu u Prijedoru. Kapacitet stadiona iznosi 3.540 mjesta. Zbog ulaska FK Rudara u Premijer ligu BiH u sezoni 2009/10, istočna tribina je rekonstruisana i stadion je dobilo 1.750 novih sjedećih mjesta, novu VIP ložu, svlačionice, kupatila, prostorije za sudije i delegate, te press-centar. Rekonstrukciju je finansirala Općina Prijedor u iznosu od 300.000 KM.[3]

Navijači uredi

Navijački život u Prijedoru svodio se prije rata mahom na pozorišno obilaženje utakmica. U to vrijeme navijanje je bilo čisto lokalno, pošto je skoro svako veće naselje imalo klub tako su i mještani posjećivali utakmice svog kluba. Izuzetak je bio FK Rudar, koji je igrao u republičkoj i saveznoj ligi SFRJ i tako osvajao simpatije svih Prijedorčana, te je u skladu s tim imao i najveću podršku. Zabilježeno je da je na pojedinim utakmicama tokom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. vijeka Rudar znalo bodriti i preko 10.000 Prijedorčana.

Izbijanjem ratnih dejstava zamire fudbalski život u Prijedoru, pa tako i navijački. Ulaskom Rudara u Prvu ligu Republike Srpske 1995. godine dolazi do ponovnog buđenja navijača. Na finale lige u decembru 1995. godine, koje je odigrano u Banjoj Luci, masovno odlaze navijači Rudara, prvi put kao organizovana navijačka grupa "Alcohol boys". Tada je na stadion u Borik otišlo više od 2.000 Prijedorčana i to je najveće gostovanje Alcohol boysa ikad. Ipak, u godinama poslije rata dolazi do stagnacije fudbala u Prijedoru. Utakmice prati sve manje i manje navijača, da bi Alcohol boysi bili konačno rasformirani 1999. godine.

2009. godine, FK Rudar Prijedor osvaja Prvu ligu Republike Srpske i time se plasira u Premijer ligu BiH. Dolazi do naglog interesa za navijanjem, tako da navijačka grupa Alcohol boys biva oformljena po drugi put. U skladu s tim, na prvoj utakmici protiv zeničkog Čelika, postavljen je transparent sa natpisom "Ponovo rođeni", i tada je na istočnoj tribini Gradskog stadiona bilo preko 500 Alcohol boysa.

Uspjesi uredi

Trenutni sastav uredi

Posljednja izmjena: 7. august 2015.

Br. Poz. Nacija Igrač
2 O   Nebojša Šodić (kapiten)
3 O   Boris Nišević
4 O   Armin Mešić
5 O   Nemanja Pekija
6 V   Bojan Burazor
7 N   Dejan Kojić
8 V   Siniša Radoja
10 V   Filip Arežina
11 O   Stipe Miloš
12 G   Dalibor Kozić
13 N   Nemanja Marinović
14 O   Čedomir Ćulum
15 O   Edvin Hamzić
20 V   Nebojša Pejić
Br. Poz. Nacija Igrač
22 G   Nemanja Petrović
25 O   Vladimir Petković
30 N   Nebojša Mrkić
V   Jasper Nimo Nartey
N   George Owusu
V   Njegoš Despotović
O   Predrag Kovljen
G   Željko Kuzmić
N   Petar Kunić
V   Igor Aničić
V   Mirza Džafić
V   Aleksandar Jovičić
V   Stefan Gavranović
O   Nemanja Marić

Bivši nogometaši uredi

Stručni štab uredi

Trenutni stručni štab

Treneri uredi

Reference uredi

  1. ^ "Osnivanje kluba - FK Rudar Prijedor". rudarprijedor.com. Arhivirano s originala, 22. 1. 2015. Pristupljeno 7. 8. 2015.
  2. ^ "Kapacitet Gradskog stadiona Prijedor". soccerway.com. Pristupljeno 7. 8. 2015.
  3. ^ "Gradski stadion u Prijedoru u novom ruhu". gradprijedor.com. 8. 8. 2009. Pristupljeno 7. 8. 2015.
  4. ^ "NOVI TRENER RUDAR-PRIJEDOR ZLATKO JELISAVAC?". prijedordanas.com. PrijedorDanas.com. 27. 10. 2015. Pristupljeno 17. 11. 2018.
  5. ^ "RUDAR-PRIJEDOR: NEDŽAD ŽERIĆ NOVI TRENER UMJESTO ZLATKA JELISAVCA". prijedordanas.com. PrijedorDanas.com. 3. 5. 2018. Pristupljeno 17. 11. 2018.

Vanjski linkovi uredi