Fetusno i adultno eksprimirani testisni protein 1 je protein koji je kod ljudi kodiran genom FATE1. Identificiran je kao antigen testisnog karcinoma (CTA) kod hepatoćelijskih karcinoma i karcinoma želuca i debelog crijeva.[3][4][5] Specifičan je za testise u fetusu (u dobi od 6 - 11 sedmica). U odraslih se ispoljava pretežno u sjemenicima i nadbubrežnim žlijezdama, s određenom ekspresijom u plućima, srcu, bubrezima i u cijelom mozgu.[6][7]

FATE1
Identifikatori
AliasiFATE1
Vanjski ID-jeviOMIM: 300450 HomoloGene: 57202 GeneCards: FATE1
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom X
Hrom.Hromosom X[1]
Hromosom X
Genomska lokacija za FATE1
Genomska lokacija za FATE1
BendXq28Početak151,716,035 bp[1]
Kraj151,723,194 bp[1]
Ontologija gena
Molekularna funkcija GO:0001948, GO:0016582 protein binding
ubiquitin protein ligase binding
Ćelijska komponenta integral component of membrane
membrana
mitochondria-associated endoplasmic reticulum membrane
mitohondrija
mitochondrial outer membrane
Endoplazmatski retikulum
endoplasmic reticulum membrane
Biološki proces negative regulation of apoptotic process
negative regulation of mitochondrial calcium ion concentration
GO:0097285 Apoptoza
regulation of apoptotic process
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_033085

n/a

RefSeq (bjelančevina)

NP_149076

n/a

Lokacija (UCSC)Chr X: 151.72 – 151.72 Mbn/a
PubMed pretraga[2]n/a
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjek

FATE1 član je porodice Miff, porodice proteina sa C-krajnjim domenom, koji se sastoji od transmembranskog domena sa upredenom zavojnicom, velike sličnosti sa mitohondrijskim fisijskim faktorom (MFF), protein koji je uključen u mitohondrijsku i peroksisomsku fisiju.[5]

Lokacija gena uredi

Gen FATE1 kod ljudi nalazi se na dugom kraku X hromosoma u regiji 28, od baznog para 150,884.502 do baznog para 150,891.617.[3][8]

Mehanizam uredi

Pretpostavlja se da FATE1 koristi svoj C-krajev transmembranski domen da se veže na membranu endoplazmatskog retikuluma (ER) i sa svojom C-krajnjim domenom upredene zavojnice komunicira sa mitohondrijama.

FATE1 je lokaliziran u membranama ER povezanim s mitohondrijama (MAM) i modulira udaljenost ER-mitohondrija radi regulacije Ca2+ i od lijekova ovisne apoptoze u ćelijama karcinoma.

Ekspresija FATE1 dovodi do smanjenja unosa Ca2+ mitohondrijama, a samim tim i smanjenja fragmentacije mitohondrija, povezanih sa usvajanjem Ca2+ mitohondrija, što posljedično pruža zaštitu od ćelijske smrti.[9]

Veza sa kancerom uredi

FATE1 je detektibilan u svim ćelijskim linijama izvedenim iz tumora, ali je nizak ili nije detektibilan u imortalizovanim telomerama, netumorogenim fibroblastima i epitelnim ćelijama pluća. Predlaže se da je FATE1 ključan za preživljavanje tumorskih ćelija, jer njegovo iscrpljivanje rezultira smanjenjem vitalnosti u postavkama melanoma, dojke, prostate i sarkoma.[10]

Povećana regulacija FATE1 transkripcijskim steroidogenim faktorom-1 (SF-1), uključena u razvoj nadbubrežnih žlijezda i gonada, kao i u adrenokortteksnom karcinomu, povećavajući udaljenost ER-mitohondrija i koristi ćelijama karcinoma za funkcionalno razdvojiti ER i mitohondrija.[5]

Utišavanje gena FATE1 senzibilizira ćelijske linije karcinoma pluća sa nemalim ćelijama na paklitaksel, hemoterapijski lijek protiv mnogih različitih tipova karcinoma.[11]

Utvrđeno je da je povišeni nivo FATE1 povezan sa većom stopom smrtnosti kod karcinoma debelog crijeva, ali kod karcinoma pluća nemalih ćelija, samo povišenje FATE1 nije smanjilo šansu za preživljavanje, ali se smanjilo ukoliko se poveća i ekspresija RNF183.[10]

Reference uredi

  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000147378 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  3. ^ a b Olesen C, Larsen NJ, Byskov AG, Harboe TL, Tommerup N (novembar 2001). "Human FATE is a novel X-linked gene expressed in fetal and adult testis". Molecular and Cellular Endocrinology. 184 (1–2): 25–32. doi:10.1016/S0303-7207(01)00666-9. PMID 11694338.
  4. ^ "Entrez Gene: FATE1 fetal and adult testis expressed 1".
  5. ^ a b c Doghman-Bouguerra M, Granatiero V, Sbiera S, Sbiera I, Lacas-Gervais S, Brau F, Fassnacht M, Rizzuto R, Lalli E (septembar 2016). "FATE1 antagonizes calcium- and drug-induced apoptosis by uncoupling ER and mitochondria". EMBO Reports. 17 (9): 1264–80. doi:10.15252/embr.201541504. PMC 5007562. PMID 27402544.
  6. ^ Dong XY, Su YR, Qian XP, Yang XA, Pang XW, Wu HY, Chen WF (juli 2003). "Identification of two novel CT antigens and their capacity to elicit antibody response in hepatocellular carcinoma patients". British Journal of Cancer. 89 (2): 291–7. doi:10.1038/sj.bjc.6601062. PMC 2394243. PMID 12865919.
  7. ^ Yang XA, Dong XY, Qiao H, Wang YD, Peng JR, Li Y, Pang XW, Tian C, Chen WF (februar 2005). "Immunohistochemical analysis of the expression of FATE/BJ-HCC-2 antigen in normal and malignant tissues". Laboratory Investigation; A Journal of Technical Methods and Pathology. 85 (2): 205–13. doi:10.1038/labinvest.3700220. PMID 15580283.
  8. ^ Danielle Thierry-Mieg and Jean Thierry-Mieg, NCBI/NLM/NIH. "AceView: Gene:FATE1, a comprehensive annotation of human, mouse and worm genes with mRNAs or ESTsAceView". www.ncbi.nlm.nih.gov. Pristupljeno 9. 11. 2018.
  9. ^ Szabadkai G, Simoni AM, Bianchi K, De Stefani D, Leo S, Wieckowski MR, Rizzuto R (1. 5. 2006). "Mitochondrial dynamics and Ca2+ signaling". Biochimica et Biophysica Acta (BBA) - Molecular Cell Research. 1763 (5–6): 442–9. doi:10.1016/j.bbamcr.2006.04.002. PMID 16750865.
  10. ^ a b Maxfield KE, Taus PJ, Corcoran K, Wooten J, Macion J, Zhou Y, Borromeo M, Kollipara RK, Yan J, Xie Y, Xie XJ, Whitehurst AW (novembar 2015). "Comprehensive functional characterization of cancer-testis antigens defines obligate participation in multiple hallmarks of cancer". Nature Communications (jezik: engleski). 6 (1): 8840. doi:10.1038/ncomms9840. PMC 4660212. PMID 26567849.
  11. ^ Whitehurst AW, Bodemann BO, Cardenas J, Ferguson D, Girard L, Peyton M, Minna JD, Michnoff C, Hao W, Roth MG, Xie XJ, White MA (april 2007). "Synthetic lethal screen identification of chemosensitizer loci in cancer cells". Nature. 446 (7137): 815–9. doi:10.1038/nature05697. PMID 17429401.

Dopunska literatura uredi