Etioplast

Etioplasti su hloroplasti koji nisu bili izloženi svjetlosti. Obično se nalaze u cvjetnica (Angiosperme) koje rastu u tami. Ako se biljka iznese u osvijetljeni prostor, za nekoliko dana etioplasti će se pretvoriti u hloroplaste i obratno. Etioplasti u tami gube pigment pa se tehnički mogu nazvati leukoplastima. Visoka koncentracija etioplasta uzrokuje da zeleni listovi postepeno žute.^[1]^[2]^[3]^[4]

Ove biljne organele sadrže prolamelska tijela, koja su membranske agregacije polukristalne rešetke razgranatih tubula, koji nose prekursore pigmena za hlorofil. Višelamelska tijela su često (i pretpostavlja se uvijek) raspoređena u geometrijskim obrascima. .^[1]

Etioplasti se pretvaraju u hloroplaste preko stimulacije sinteze hlorofila putem biljniog hormona citokinina, ubrzo nakon izlaganja svjetlu. Tilakoidi i grana, tokom ovog procesa, proizlaze iz prolamelnih organa..

Također pogledajte

Reference

^ ^a ^b Wise, Robert (2007). "1". The Diversity of Plastid Form and Function (PDF). Springer.^{[mrtav link]}
^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

Vanjski linkovi

Logo Commonsa

Chloroplast na Wikimedia Commonsu.

Logo Commonsa

Etioplst na Wikimedia Commonsu.

[wise-1] Wise, Robert (2007). "1". The Diversity of Plastid Form and Function (PDF). Springer.^{[mrtav link]}

[<“Campbell“-2] Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)

[Međedović-3] Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

[Bajrović-4] Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

[1]

[2]

[3]

[4]