Etioplast

Etioplasti su hloroplasti koji nisu bili izloženi svjetlosti. Obično se nalaze u cvjetnica (Angiosperme) koje rastu u tami. Ako se biljka iznese u osvijetljeni prostor, za nekoliko dana etioplasti će se pretvoriti u hloroplaste i obratno. Etioplasti u tami gube pigment pa se tehnički mogu nazvati leukoplastima. Visoka koncentracija etioplasta uzrokuje da zeleni listovi postepeno žute.[1][2][3][4]

Razni tipovi plastida

Ove biljne organele sadrže prolamelska tijela, koja su membranske agregacije polukristalne rešetke razgranatih tubula, koji nose prekursore pigmena za hlorofil. Višelamelska tijela su često (i pretpostavlja se uvijek) raspoređena u geometrijskim obrascima. .[1]

Etioplasti se pretvaraju u hloroplaste preko stimulacije sinteze hlorofila putem biljniog hormona citokinina, ubrzo nakon izlaganja svjetlu. Tilakoidi i grana, tokom ovog procesa, proizlaze iz prolamelnih organa..

Također pogledajteUredi

ReferenceUredi

  1. ^ a b Wise, Robert (2007). "1". The Diversity of Plastid Form and Function (PDF). Springer.[mrtav link]
  2. ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

Vanjski linkoviUredi