Amiloplast
Amiloplasti su nepigmentirane organele nekih biljnih biljnih ćelija. Njihova uloga je sinteza i skladištenje škrobnih granula, koje nastaju polimerizacijom glukoze.[1] Amiloplasti također pretvaraju škrom natrag u šećer, kada je biljkama neophodna energija. Mnogobrojni amiloplasti se nalaze u plodovima i kao osnova za skladišna biološka tkiva nekih biljaka, kao u gomoljima krompira.[2][3][4][5][6]
AmIloplastI SU plastidI, osobito leukoplasti. Plastidi su specijalizirana klasa ćelijskih organela, koji imaju sopstveni genom; za njih se vjeruje da su potomci cijanobakterija (plavo-zelenih algi) koje su uspostavile simbiotske odnose sa eukariotskim ćelijama.
Sinteza i skladištenje škroba se javlja i u hloroplastima, pigmentiranim plastidima koji su uključeni u fotosintezu. Amiloplasti i hloroplasti su blisko srodni, a amiloplasti se mogu pretvoriti u hloroplaste. To je posebno uočljivo kod gomolja krompira, koji, pod uticajem svjetlosti postaju zeleni.[7]
Statoliti i osjećaj gravitacije uredi
U korijenovoj kapi (tkiva na vrh korijena) postoji poseban podskup ćelija, pod nazivom statociti. Unutar statocitskih ćelija, neki specijalizirani amiloplastsi su uključeni u percepciju gravitacije kod biljaka (gravitropizam). Ovi specijalizirani amiloplasti, tzv. statoliti su gušći od citoplazme i mogu se taložirti, u skladu sa vektorom gravitacije. Statoliti su povezani u mrežu aktina, a smatra se da njihovo taloženje prenosi gravitropne signale aktiviranjem mehanosenzitivnih kanala. Taj signal zatim dovodi do preorijentacije auksina i naknadne preraspodjele auksinskih tokova u korijenovu kapu i korijen u cjelini. Promjenu odnosa u koncentraciji auksina dovodi do duferencijalnog rasta korijenovih bioloških tkiva. Uzeto zajedno, korijen se zatim okreće da prati gravitacijske stimulanse. Statoliti se mogu naći u endodermskom sloju cvasti stabljike.
Također pogledajte uredi
- Hloroplast
- Hromoplast
- Leukoplast
- Amyloplast
- Elaioplast
- Proteinoplast
Reference uredi
- ^ Wise, Robert (2007). "1". The Diversity of Plastid Form and Function (PDF). Springer.[mrtav link]
- ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u:
|author=(pomoć) - ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Alberts B.; et al. (2002). Molecular Biology of the Cell, 4th Ed. Garland Science. ISBN 0-8153-4072-9. Eksplicitna upotreba et al. u:
|author=(pomoć) - ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Anstis, P. J. P.; D. H. Northcote (1973). "Development of chloroplasts from amyloplasts in potato tuber discs". New Phytologist. 72 (3): 449–463. doi:10.1111/j.1469-8137.1973.tb04394.x.
Vanjski linkovi uredi
| Amyloplast na Wikimedia Commonsu. |