Wikipedia

Ernst Chain

Sir Ernst Boris Chain, (Berlin, Njemačka, 19. juni 1906 – Castlebar, Irska, 12. august 1979) bio je britanski biohemičar, njemačkog porijekla i jedan od trojice dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1945. za doprinos otkriću penicilina.[1][2][3][4][5][6][7][8][9][10]

Ernst Chain
Rođenje (1906-06-19) 19. juni 1906.
Berlin, Njemačka
Smrt12. august 1979(1979-08-12) (73 godine)
Castlebar, Irska
Državljanstvonjemačko do 1939.
britansko od 1939.
EtnicitetNijemci
PoljeBiohemija
Alma materHumboldtov univerzitet u Berlinu
Poznat(a) podoprinosu u otkriću penicilina
Istaknute nagradeNobelove nagrade za medicinu 1945.
Član lonsonskog Kraljevskog društva 1948.
Titula viteza (prvostepena) 1969.

Život i karijera uredi

Rođen je u Berlinu, u porodici majke Margarete i oca Michaela Chaina, koji je bio hemičar i industrijalac koji se bavio prodajom i proizvodnjom hemijskih proizvoda.[11][12] Porodica mu je bila sefardskog i aškenaškog porijekla. Otac mu je emigrirao iz Rusije kako bi studirao hemiju u inostranstvu, a majka je bila iz Berlina.1930. diplomirao je hemiju na Humboldtovog univerziteta u Berlinu. Njegov otac vodi porijeklo od Shealtiela Ḥena koji je bio istaknuta figura među katalonskim Židovima i čiji su preci bili vodeće ličnosti Židova u Iraku.[13]

Nakon što su nacisti došli na vlast, Chain je shvatio da, budući da je Židov, u takvoj društvenoj atmosferi neće više biti siguran u Njemačkoj. Napustio je Njemačku i preselio se u Englesku, stigavši tamo ​​2. aprila 1933. sa 10 funti u džepu. Genetičar i fiziolog J.B.S. Haldane mu je pomogao da se zaposli u londonskoj bolnici University College Hospital.

Nakon nekoliko mjeseci primljen je na doktorski studij Fitzwilliam Housea, na Univerzitetu u Cambridgeu, gdje je počeo raditi na fosfolipidima pod mentorstvom Sir Fredericka Gowlanda Hopkinsa. 1935. godine prihvatio je posao na Univerzitetu u Oxfordu kao predavač patologije. Za to vrijeme radio je na nizu istraživačkih tema, uključujući oblast zmijskih otrova, metabolizam tumora, lizocima i biohemijskih tehnika. Chain je naturalizovan kao britanski državljanin 1939.[14]

1939. pridružio se Howardu Floreyu kako bi istraživao prirodna antibakterijska sredstva koja proizvode mikroorganizmi. To je navelo njega i Floreyja da revidiraju djelo Alexandera Fleminga, koji je opisao penicilin devet godina ranije. Chain i Florey su otkrili terapijsko djelovanje penicilina i njegov hemijski sastav. Chain i Florey otkrili su kako izolirati i koncentrirati agens koji uništava klice u penicilinu. Za ovo istraživanje Chain, Florey i Fleming su 1945. dobili Nobelovu nagradu za medicinu.

Zajedno s Edwardom Abrahamom bio je uključen i u teoretiziranje beta-laktamske strukture penicilina 1942. godine,[15] što je potvrđeno i rendgenskom kristalografijom koju je 1945. uradila Dorothy Hodgkin. Pred kraj Drugog svjetskog rata, Chain je pronašao majku a sestru su mu ubili nacisti. Nakon Drugog svjetskog rata, Chain se preselio u Rim, gdje je radio na Istituto Superiore di Sanità. U Britaniju se vratio 1964. kao osnivač i šef odjela za biohemiju na Imperial Collegeu u Londonu, gdje je boravio do penzije, specijalizirajući se za fermentacijske tehnologije.[16]

17. marta 1948. godine, Chain je izabran za člana Kraljevskog društva a 8. jula 1969. dodijeljena m je titula viteza prvostepenika.[17]

Bio je doživotni prijatelj profesora Alberta Neubergera, kojeg je upoznao u Berlinu tokom 1930-ih.

1948. stupio je u brak s Anne Beloff, sestrom Renea Soskina, Maxom Beloffom, Johnom Beloffom i Norom Beloff. U kasnijem životu njegov židovski identitet postaje mu sve važniji. Chain je bio gorljivi cionist i postao je član upravnog odbora Weizmannove institucije za nauku u Rehovotu 1954, a kasnije i član izvršnog vijeća. Svoju djecu sigurno je odgajao unutar židovske vjere, priređujući im mnogo izvannastavnog podučavanja. Njegovi su stavovi najjasnije izraženi u njegovom govoru Zašto sam Židov, koji je održao na Svjetskoj konferenciji intelektualaca Jevrejskog naroda 1965.

Chain je preminuo u Općoj bolnici Mayo 1979. Zgrada biohemije Imperial Collegea u London nazvana je po njemu, kao i jedna od ulica u Castlebaru.

Reference uredi

  1. ^ E. P. Abraham (2004). "'Chain, Sir Ernst Boris (1906–1979)". The Oxford Dictionary of National Biography. 1. doi:10.1093/ref:odnb/30913.
  2. ^ Shampo, M. A.; Kyle, R. A. (2000). "Ernst Chain--Nobel Prize for work on penicillin". Mayo Clinic Proceedings. 75 (9): 882. doi:10.4065/75.9.882. PMID 10994820.
  3. ^ Raju, T. N. (1999). "The Nobel chronicles. 1945: Sir Alexander Fleming (1881-1955); Sir Ernst Boris Chain (1906-79); and Baron Howard Walter Florey (1898-1968)". Lancet. 353 (9156): 936. doi:10.1016/S0140-6736(05)75055-8. PMID 10094026.
  4. ^ Notter, A. (1991). "The difficulties of industrializing penicillin (1928-1942) (Alexander Fleming, Howard Florey, Ernst Boris Chain)". Histoire des Sciences Médicales. 25 (1): 31–38. PMID 11638360.
  5. ^ Abraham, E. P. (1980). "Ernst Chain and Paul Garrod". The Journal of Antimicrobial Chemotherapy. 6 (4): 423–424. doi:10.1093/jac/6.4.423. PMID 7000741.
  6. ^ Mansford, K. R. (1979). "Sir Ernst Chain, 1906-1979". Nature. 281 (5733): 715–717. Bibcode:1979Natur.281..715M. doi:10.1038/281715a0. PMID 399328.
  7. ^ Abraham, E. P. (1979). "Obituary: Sir Ernst Boris Chain". The Journal of Antibiotics. 32 (10): 1080–1081. doi:10.7164/antibiotics.32.1087. PMID 393682.
  8. ^ "Sir Ernst Chain". British Medical Journal. 2 (6188): 505. 1979. PMC 1595985. PMID 385104.
  9. ^ "Ernst Boris Chain". Lancet. 2 (8139): 427–428. 1979. doi:10.1016/s0140-6736(79)90449-5. PMID 89493.
  10. ^ Wagner, W. H. (1979). "In memoriam, Dr. Ernst Boris Chain". Arzneimittel-Forschung. 29 (10): 1645–1646. PMID 391241.
  11. ^ "Ernst B. Chain". Nobel Foundation. 2013. Pristupljeno 20. 8. 2020.
  12. ^ Forder, Arderne A. (1984). The more ye mow us down the more we grow: antibiotics in perspective. University of Cape Town.
  13. ^ Eliezer Laine and Zalman Berger, Avnei Chein - Toldot Mishpachat Chein, Brooklyn, New-York, 2004. Amazon link to book info
  14. ^ "No. 34622". The London Gazette (Supplement). 5. 5. 1939. str. 2989.
  15. ^ Jones, David S.; Jones, John H. (1. 12. 2014). "Sir Edward Penley Abraham CBE. 10 June 1913 – 9 May 1999". Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society. 60: 5–22. doi:10.1098/rsbm.2014.0002. ISSN 0080-4606.
  16. ^ Martineau, Natasha (5. 11. 2012). "Sir Ernst Chain is honoured in building naming ceremony". Imperial College London. Pristupljeno 20. 8. 2020.
  17. ^ "No. 44894". The London Gazette. 11. 7. 1969. str. 7213.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Ernst_Chain&oldid=3503476"