Efeska škola
Efeska škola je termin koji se ponekad koristi da bi se označila filozofska misao antičkog grčkog filozofa Heraklita iz Efesa, koji je praelementom (bitkom) čitavoga svijeta smatrao vatru. Prema njemu, dakle, bitak je materijalan i jedan, ali Heraklit istovremeno priznaje da u svijetu stalno dolazi do promjene. Kretanje praelementa (vatre) je protivrječno, ono je disharmonično, iako je harmonija konačni rezultat tog procesa. Ta promjena, taj prijelaz materije iz jednog stanja u drugo, ne događa se slučajno, nego se vrši po stalnoj zakonitosti, u izvjesnim granicama i u određenom vremenu. Taj opći zakon Heraklit naziva logosom (λόγος). Prema tome, "efeskom školom" mogli bismo nazvati onu ranu grčku filozofsku misao koja u problemu Jednog i Mnoštva (i njihovom međusobnom odnosu) nastoji pomiriti dvije "krajnosti": parmenidovsko tvrđenje Jednog i poricanje mnoštva i promjene, s jedne strane, te pitagorovsko tvrđenje Mnoštva (monada) i kretanja i poricanje Jednog, s druge strane. Heraklit, međutim, koliko je danas poznato, nije imao direktnih učenika i nastavljača, pa se izraz "efeska škola" može koristiti samo uslovno.[1]