Patuljasta kolisa

(Preusmjereno sa Colisa lalia)

Patuljasta kolisa lat. Colisa lalia) je najmanja riba roda Colisa i jedna od najmanjih predstavnika porodice Osphronemidae (dvodihalice). Originalna postojbina su joj zarasle stajaće i sporotekuće vode Indije, a u Evropu su kao akvarijumske ribe unesene još 1903. godine.

Patuljasta kolisa
Mužjak
Mužjak
Sistematika
CarstvoAnimalia
KoljenoChordata
RazredActinopterygii
RedPerciformes
PorodicaOsphronemidae
RodColisa
VrstaC. lalia
Hamilton, 1822

Srebrenasto obojeno tijelo mužjaka je ovalno i prošarano blago nakošenim crvenim i plavim prugama. Leđno i analno peraje je crvenkasto sa rasutim krvavocrvenim tačkicama. Kod mužjaka je leđno peraje na kraju zaoštreno, a kod ženke zaobljeno. Grudna peraja su duga i tanka, a predstavljaju osjetljivo čulo opipa. Tijelo ženke je neugledne, sive boje, zbog čega su one sve rijeđe u nespecijaliziranim akvarističkim prodavnicama. Kako joj i samo ime kaže, odrasle ribe ne rastu više od 7 cm, s tim da su mužjaci veći od ženki.

Prosječan životni vijek kolisa odgajanih u akvarijumu iznosi četiri godine. Najmanja preporučena zapremina akvarijuma je 60 l, ali više je uvijek bolje. Kreću se uglavnom sredinom i površinom akvarijuma, te u kratkim intervalima izlaze na površinu kako bi uzele određenu količinu kisika iz vazduha. Kolisama se zato mora omogućiti svjež i topao zrak iznad površine vode, a tu svrhu može poslužiti i vazdušna pumpa. Idealna temperatura kreće su u granicama od 26 do 28°C. Patuljaste kolise su vrlo plašljive i stidljive ribe, pa im se mora omogućiti dosta vodenog bilja za skrivanje. Na povšini je poželjna određena količina plutajućeg bilja. Tamnije dno ističe intenzivne boje mužjaka.

Nisu osjetljive po pitanju prehrane. Omnivori su i prihvataju hranu biljnog i životinjskog porijekla. U prirodi se hrane tubifeks crvićima, larvama komaraca, slatkovodnim račićima, a ponek će i čupkati alge.

Kolise su miroljubive ribe i mogu se gajiti sa svim takvim ribama. Ribe poput tetrazona mogu izgrickati njihova osjetljiva grudna peraja, a kako sijamski borac u svim labirintovkama vidi konkurenciju, ni on ne bi trebao biti u akvarijumu sa kolisama. Mužjaci znaju potjerati druge mužjake ili ženke, ali to se ne može nazvati agresijom. Plaše ih galsni zvukovi. Zahtjevaju visoku kvalitetu akvarijumske vode. Voda slabije kvalitete uzrokuje pojavu kožnih bolesti, kao što je ihtioftirijaza. Ona se uspješno liječi zagrijavanjem vode, budući da kolise sa lakoćom podnose temperature do 29°C.

Proces mrijesta kolisa je isti kao kod ostalih predstavnika porodice dvodihalica. Do mrijesta neće doći ako polno zreo par nije potpuno uparen. U mrijestilištu se moraju postaviti mjesta za skrivanje ženke. Ukoliko su uslovi ispunjeni, mužjak će početi sa gradnjom pjenastog gnijezda. Površina vode mora biti potpuno mirna, a od pomoći su mu plutajuće biljke. Završeno gnijezdo je prečnika četiri do pet centimetra i visoko dva do tri centimetra. Gradnja gnijezda može trajati cijeli dan. Par izbaciva i oplođuje ikru dok drhte ispod gnijezda. Ikra lagano pada na dno akvarijuma, a mužjak je zatim nježno sakuplja ustima i ubacuje u sačinjeno gnijezdo. Odrasla ženka položi od 300 do 800 komada sitne, bjeložućkaste ikre. Ženka se vadi iz akvarijuma nakon mrijesta, brigu o ikri preuzima mužjak. Inkubacija traje dva do tri dana, nakon čega se legu ličinke. Prvih dana hrane se na račun žumanjčane kesice, a kasnije tek izleženim artemijama.

Odgojeno je nekoliko varijeteta patuljaste kolise. Međusobno se razlikuju po debljini crvenih, odnosno plavih pruga, pa je kod nekih kolisa primjetna samo jedna boja.

Reference

uredi

Vanjski linkovi

uredi