Žarnjaci

(Preusmjereno sa Cnidaria)
Žarnjaci
(Cnidaria)
Monterey Aquarium Jellyfish.jpg
Regnum: Životinje (Animalia)
Phylum: Cnidaria
Klase

Anthozoa
Cubozoa
Hydrozoa
Scyphozoa


Žarnjaci ili knidarije (lat. Cnidaria) su jedno od dva koljena Coelenterata (dupljari) (polipi i meduze). To su višećelijske životinje, koje imaju zrakastu (radijalnu) ili bilateralnu simetriju. Mjehurastog su oblika, a središnja duplja ima funkciju crijeva. Preko otvora ima vezu sa spoljašnjom sredinom, koji služi i za ulazak hrane i za izbacivanje nesvarenih otpadaka.[1][2]

Žarnjaci su se, geohronološki gledano, pojavili u kambriju, prije više od 500 miliona godina. Poznato je oko 9000 vrsta ovih životinja, koje uglavnom žive u moru. Dupljari se javljaju u dva oblika kao polipi i kao meduze.

Polipi su pričvsščeni za podlogu, kao što je slatkovodne obična (Hydra vulgaris) i zelena hidra (Hydra viridis). Meduze slobodno plutaju. Kod oba ova tipa životnog ciklusa, usta su uokvirena prstenom pipaka sa žarnim ćelijama - knidoblastima, koji služe za odbranu i za lov, paraliziranjem plijena. U svom biološkom razvoju, mnogi dupljari imaju smjenu oblika polipa i meduze.

RazmnožavanjeUredi

  1. Spolno razmnožavanje rezultira izlijeganjem larvr, koja se zove – planula. Ona se pričvrsti za čvrstu podlogu polipa, koji nabuja pa iz njega izraste veći broj polipa ili meduza. Meduza se razmnožava spolno pa tako nastaje više polipa.
  2. Bespolno razmnožavanje se odvija pupljenjem

PodjelaUredi

  1. Hidroidni polipi i meduze;
  2. Prave meduze;
  3. Koralni polipi.[3]

Hidroidni polipi i meduze (Hidrozoa)Uredi

Mnoge hidrozoe karakterizira smjena oblika polipa i meduza, a većinom su morske životinje. Među njima su hidroidi i raskošni mileporini ili mileporni ("hiljaduporni") korali. Svojim krečnjačkim skeletima u plićacima tropskih mora grade koralne sprudove i ostrva – atole. Grabljivice su koje nastanjuju okeanske širine. Poznate su:

  • Portugalska krstarica – Physalia physalis, koja živi u tropskim morima, a ima vazdušni mjehur;
  • Purpurni mornar - Velella ima spljošten plovni mjehur sa uspravnim jedrom. Plutajući pipcima love neopreznu ribu. Otrovi žarnih ćelija opasni su i za čovjeka. Česti su na obali Floride, odakle pomoću Golfske struje i zapadnih vjetrova mogu dospjeti sve do juga Velike Britanije.

Prave meduze (Scifozoa)Uredi

Scifozoe poznate su kao prave meduze. Imaju životni ciklus u kojem preovladava stadij meduze. Velićina im je oko 2 cm do 2 m i žive u svim morima. Od stadija meduze polipi hidrozoa se, između ostalog, razlikuju po divnim bojama.

Ovoj grupi pripadaju:

  • Velika mediteranska meduza, Rhyzostoma pulmo i Pulagia noctiluco.

Koralni polipi antrozoaUredi

Ove cvjetolike životinje su polipi. Dijele se na:

  1. šestozračne(heksokoralija), koje imaju broj pipaka djeljiv sa šest;
  2. osmozračne (oktokoralija) – imaju osam pipaka.

HeksakoralijeUredi

Heksakoralije uključuju morske sase i kamene korale. Morske sase su solitarne životinie koje se drže pričvršćeno za stijenu, a mogu se osloboditi i preći na drugo mjesto. Kao usisnu kupu koriste sbazni disk. Poznate su:

  • bradavičasta morska sasa (Bunodactis verrucosa) i
  • cjevasta morska sasa (Ceriaanthus fliforimis).

Korali su obično poznati kao madrepori (šupljikavci). Žive u kolonijama sem mediteranske Coriophilia clava, koja je solitarna. Kolonijalni madreporni korali obrazuju sprudove – atole koji su stanište mnogih vrsta, po čemu se svrstavaju u morske ekosisteme sa najvećom bioraznolikošću.

OktokoralijeUredi

Oktokoralije žive u kolonijama. Poznati su

  1. Pravi crveni koral (Coralium rubrum);
  2. Rožnati korali(Gorgonia) iz Mediterana i japanskih voda;

Crveni korali imaju krečnjački skelet, dok su ostali rožnati.

Penatularije obrazuju mehke kolonije – morsko perje. Izgledaju kao guščja pera pobodena u dno mora, kao naprimjer, Penallula phosporea.

Također pogledajteUredi

ReferenceUredi

  1. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
  2. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  3. ^ Matoničkin I., Habdija I., Primc-Habdija (2010): Beskralješnjaci - biologija nižih avertebrata. Školska knjiga. Zagreb, ISBN 978-953-0-30825-1.

Vanjski linkoviUredi