Wikipedia

Pinus

(Preusmjereno sa Borovi)

Pinus je rod golosjemenjača, porodica Pinaceae. Obihvata oko 111 postojećeg drveća i grmova, u podrodovima:

  • Pinus (tvrdi borovi) i
  • Strobus (mehki borovi). Svaki od podrodova ima nekoliko sekcija zasnovanih na sekvenciranju hloroplastne DNK. Starije klasifikacije rod su dijelile u tri podroda: Pinus, Strobus i Ducampopinus.[1] – na bazi osobenosti šišarke, sjemenki i listova (iglica). Filogenija, nakon DNK analize, pokazala je da bivši podrod Ducampopinus primada podrodu Strobus, tako da termin Ducampopinus više nije u taksonomskoj upotrebi.[2]
Pinus
(Rod: Borovi)
Ilustracija Pinus sylvestris (bijeli bor)
Ilustracija Pinus sylvestris (bijeli bor)
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaPinophyta
RazredPinopsida
RedPinales
PorodicaPinaceae
Lindley
PotporodicaPiceoideae
RodPinus
Pinus
Podrod Pinus
Sekcija Trifoliae
 

Podsekcija Contortae

 
 
 

Podsekcija Ponderosae

 
 

Podsekcija Australes

 
 
 
Sekcija Pinus
 

Podsekcija Pinus

 
 

Podsekcija Pinaster

 
 
 
Podrod Strobus
Sekcija Quinquefoliae
 

Podsekcija Gerardianae

 
 
 

Podsekcija Krempfianae

 
 

Podsekcija Strobus

 
 
 
Sekcija Parrya
 

Podsekcija Cembroides

 
 
 

Podsekcija Balfourianae

 
 

Podsekcija Nelsoniae

 
 
 
 
 

Vrste podroda "Ducampopinus" smatrane su posrednicima između dva druga podroda. U modernoj klasifikaciji, svrstavaju se u podrod "Strobus", ali se ni u jedan nisu dobro uklopile, pa su klasificirani u treći podrod. Godine 1888., kalifornijski botaničar John Gill Lemmon stavio ih je u podrod "Pinus". Općenito, ova klasifikacija isticala je morfologiju šišarke, sjemenki i ljuski listova, a vrste u svakom pododrodu obično su bile prepoznatljive po svom općem izgledu. Bor sa jednim fibrovaskularnim snopom po listu (bivša podgenera „Strobus“ i „Ducampopinus“) bili su poznati kao „haploksilonski borovi“, dok su borovi sa dva fibrovaskularna snopa po listu, (podrod „Pinus“) ) nazivani „diploksilonski borovi“. Diploksilonski imaju tvrđe drvo i veću količinu smole od borova haploksilonskih. Nekoliko svojstava se koristi za razlikovanje podrodova, sekcija i podsekcija borova: broj listova (igalica) po skupnoj čestici, broj fibrovaskularnih snopova iglicee, položaj smolastih kanala u iglicama, prisustvo ili oblik sjemenskih krila i položaj umba (grbice), te prisustvo bodlji na na ljuskama sjemenskih češera.[3]

Podrod Pinus – žuti ili tvrdi borovi

uredi

Podrod Pinus obuhvata žute i tvrdodve borove. Borovi u ovom podrodu imaju jednu do pet igala po svežnju i dva fibrovaskularna snopa po iglici, a listovi su im postojani, osim kod Pinus leiophylla i Pinus lumholtzii. Konusne ljuskice su deblje i čvršće od onih u podrodu Strobus , a konusni stošci ili se otvaraju ubrzo nakon što sazriju ili budu serotični.[4]

Sekcija Pinus

uredi

Sekcija Pinus ima dvije ili tri igle po čestici svežnjića. Vrh šišarke svih vrsta ima guste ljuskice, a sve osim onih iz vrste Pinus pinea otvaraju se pri zrelosti. Vrste ove sekcije porijeklom su iz Evrope, Azije i mediteranske regije, osim P. resinosa na sjeveroistoku Sjeverne Amerike i P. tropicalis na zapadu Kube.[4]

Podsekcija Pinus

uredi
 
Pinus sylvestris

Sve, osim dvije vrste, u podsekciji Pinus porijeklom su iz Evroazije.[4]

Podsekcija Pinaster

uredi
 
Pinus roxburghii

Podsekcija Pinaster sadrži autohtone mediteranske vrste, kao i Pinus roxburghii sa Himalaja. Ljuske na njihovim šišarkama nemaju bodlje.[3]. Kasnije Imenovana je po vrsti Pinus pinaster.

Sekcija Trifoliae

uredi

Sekcija Trifoliae (američki tvrdi borovi), uprkos svom imenu (što znači "trolisti"), imaju dvije do pet iglica posvežnju, ili rijetko osam. Nakon zrelosti, šišarke se kod većine vrsta otvaraju, ali nekoliko njih je serotično. U ovu sekciju pripadaju svi američki tvrdai borovi..[4]

Podsekcija Australes

uredi
 
Pinus elliottii

Podsekcija Australes je autohtona u Sjevernoj i Centralnoj Americi i Karibima.[3][6][7]

 
Pinus muricata

Borovi iz Kalifornije i Baja Kalifornije, zatvorenog su konusa (serotični), Pinus attenuata , Pinus muricata i Pinus radiata , ponekad su postavljeni u zasebnu podsekciju, Attenuatae.

Podsekcija Contortae

uredi

Podsekcija Contortae autohtona je u Sjevernoj Americi, uključujući i Meksiko.[3]

Podsekcija Ponderosae

uredi
 
Pinus jeffreyi

Podsekcija Ponderosae obuhvata borove koji su autohtoni u Centralnoj Americi Meksiku, zapadnim dijelovima Sjedinjenih Država i jugozapadne Kanade.[3][9]

Podrod Strobus – bijeli ili mehki borovi

uredi
 
Pinus strobus

Podrod Strobus obuhvata bijele i mehke borove, koji imaju jednu do pet iglica po svežnju i po jedan fibrovaskularni snop po iglici, a snopići su su listopadni, osim u Pinus nelsonii , gdje su stalni. Konusne ljuskice su tanje i fleksibilnije od onih iz podroda Pinus , osim kod nekih vrsta poput Pinus maximartinezii , a šišarke se obično se otvaraju ubrzo nakon što sazriju..[4]

Sekcija Parrya

uredi

Sekcija Parrya ima jednu do pet iglica u svežnju. Sjemenke ili imaju zglobna (spojena) krila ili nemaju krila uopće. U svih vrsta, osim P. nelsonii , fascikularni omotači skreću natrag u obliku rozete, prije nego što opadnu. Konusi (šišarke) imaju guste ljuskice i ispuštaju sjeme pri sazrijevanju. Vrstr ove sekcije porijeklom su sa jugozapada Sjedinjenih Država i Meksika.[4]

Podsekcija Balfourianae

uredi

Podsekcija Balfourianae (borovi sa čekinjastim šišarkama) porijeklom su sa jugozapada Sjedinjenih Država.

Podsekcija Cembroides

uredi
 
Pinus cembroides

Podsekcija Cembroides (pinjoni ili piñoni) autohtoni su u Meksiku i jugozapadu Sjedinjenih Država.

Podsekcijs Nelsonianae

uredi

Podsekcija Nelsonianae autohtona je na sjeverozapadu Meksika. Sadrži jednu vrstu s postojanim čahurama* Pinus nelsonii

Sekcija Quinquefoliae

uredi

Sekcija Quinquefoliae (bijeli borovi), kao što sugerira ime (što znači „petolisni“), ima pet iglica po snopiću, osim Pinus krempfii, koji ima dva, i Pinus gerardiana i Pinus bungeana , koje imaju po tri. Sve vrste imaju šišarke s tankim ili debelim ljuskama koje se otvaraju u zrelosti ili se uopće ne otvaraju; nijedan nije serotičan. Vrste u ovoj sekciji nalaze se u Evroaziji i Sjevernoj Americi, a i jedna vrsta, Pinus chiapensis doseže do Gvatemale.[10][11]

Podsekcija Gerardianae

uredi

Podsekcija Gerardianae je autohtona u istočnoj Aziji. Njne vrste imaju po tri ili pet iglica u snopiću.

Podsekcija Krempfianae

uredi

Podsekcija Krempfianae je autohtona u Vijetnamu. Imaju po dvije iglice u snopiću i netipski su spljoštena. Konusne ljuske su debele i nemaju bodlje.

Podsekcija Strobus

uredi
 
Pinus cembra

Podsekcija Strobus ima po pet iglica u snopiću i tanke ljuske na šišarkama, bez bodlji. Aurohtone su u Sjevernoj i Centralnoj Americi, Evropi i Aziji.[3]

Incertae sedis

uredi

Vrste koje još nisu smještene u podrodove.

Vrste po regijama

uredi
 
Pinus sylvestris
 
Pinus canariensis

Evropa i Azija

uredi
Regija mediteranske Evrope
 
Pinus pinea
Azija

Sjeverna Amerika

uredi
Kanada SAD i sjever Meksika
Meksiko, Centralna Amerika i Karibi

Reference

uredi
  1. ^ Frankis, Michael (2002). "Classification of the genus Pinus". The Lovett Pinetum Charitable Foundation.
  2. ^ Gernandt et al. 2005.
  3. ^ a b c d e f Gernandt et al. 2005, str. 35.
  4. ^ a b c d e f Gernandt et al. 2005, str. 38.
  5. ^ Stockey 1983.
  6. ^ {{|id=28439 |name=Pinus cubensis}}
  7. ^ {{|id=28511 |name=Pinus occidentalis}}
  8. ^ McKown, Stockey i Schweger 2002.
  9. ^ {{|id=409709 |name=Pinus hartwegii}}
  10. ^ Gernandt et al. 2005, str. 38–39.
  11. ^ {{|id=457536 |name=Pinus chiapensis}}

Bibliografija

uredi

Vanjski linkovi

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu:
Pinus
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Pinus&oldid=3385184"