Bono Benić

Fra Bono Benić (Čatići kod Kaknja, 1708 – Kraljeva Sutjeska, 27. marta 1785) bio je bosanski franjevac, ljetopisac, historičar i provincijal Bosne Srebrene.[1][2][3][4]

Fra Bono Benić
Rođenje1708.
Ćatići kod Kaknja
Smrt27. 3. 1785.
Kraljeva Sutjeska
ZanimanjeFranjevac, ljetopisac, historičar
Značajna djela
Ljetopis sutješkog samostana

BiografijaUredi

Rođen je u selu Ćatići kod Kaknja 1708. godine. Prvo obrazovanje je dobio u Sutješkom samostanu, gdje je kao petnaestogodišnjak stupio u Franjevački Red. Poslije toga je studirao filozofiju i teologiju u Italiji. Po završetku studija postao je lektor filozofije u Šibeniku 1731. godine, a zatim i u Zaostrogu 1733. godine. Nakon kratkog boravka u Zaostrogu prelazi u Kraljevu Sutjesku, gdje je preuzeo brigu za odgoj franjevačkih novaka. Iako još mlad, godine 1736. postaje gvardijan u Kraljevoj Sutjesci. Iza toga je bio gvardijan u Kreševu i Fojnici, a potom opet u Kraljevoj Sutjesci. Godine 1748. postao je definitorom (vijećnikom) Bosanske provincije, a 1759. godine njezinim kustosom. U tom periodu, također je bio u tri navrata župnik u Varešu (1735, 1741. i 1759. godine). Poslije je obavljao funkciju provincijala (od 1765. do 1768. i od 1774. do 1777. god.). Poznavao je tri jezika; latinski, talijanski i ponešto turskog. Umro je u Kraljevoj Sutjesci 25. 3. 1785. godine u 77-oj godini života.[5]

DjelaUredi

 
Primjer bosančicom pisanog teksta Ljetopisa sutješkog samostana fra Bono Benića

Njegovo djelo Protocollum conventus Suttiscae je veoma važan kao izvanredan dokument za poznavanje historije i društveno-političkih događaja u Bosni u 18. stoljeću. Benić vrlo kratko prikazuje opću historiju, sliku historije Bosanske provincije u cjelini do 1757. godine i prošlost njezinih samostana do početka 18. stoljeća. Najvažniji treći dio prati događaje u Bosni i Sutješkom samostanu u vrijeme njegovog života. Ovaj ljetopis nije pisao samo jedan čovjek, nego četvorica. Prvi i glavni pisac Ljetopisa je sam fra Bono Benić. On je napisao uvod i vodio hroniku prateći događaje od 1759. pa do svoje smrti, 1785. godine. Ljetopis je nastavio pisati fra Dominik Franjić, bosanski provincijal, tek 1822. godine. On opisuje događaje od 1785. do 1802. godine. Poslije njega Ljetopis je nastavio pisati fra Stjepan Marijanović, koji je popunio događaje od 1802. do 1822. godine, a pisao ih je 1828. i dalje. Posljednji dio Ljetopisa je popunio fra Mato Mikić koji je pisao događaje od 1822. do 1838. godine.[6]

Djela:Uredi

  • Cum auctor Epitome (1777),
  • Protocollum conventus Suttiscae, tj. Ljetopis sutješkoga samostana (priredio fra Ignacije Gavran, 1979)

ReferenceUredi

  1. ^ Đurđev, Branislav; Vasić, Milan (1962). Jugoslavenske zemlje pod turskom vlasću, do kraja xviii stoljeća: izabrani izvori (jezik: hrvatski). Skolska knj. str. 168, 206.
  2. ^ Novi prijatelj Bosne: Za hrvatsko citateljstvo uredio Bozic fra. Josip-Dobroslav, Potocanac (jezik: hrvatski). 1888.
  3. ^ Benić, fra Bono, (1979), Ljetopis sutješkog samostana, str. 19-21, Veselin Masleša, Sarajevo
  4. ^ "Istaknuti bosanski franjevci 18. vijeka: Filip Lastrić i Bono Benić 📜 Диѣк". Dijak (jezik: hrvatski). 6. 5. 2019. Pristupljeno 19. 3. 2022.
  5. ^ Benić, fra Bono, (1979), Ljetopis sutješkog samostana, str. 11-12, Veselin Masleša, Sarajevo
  6. ^ Benić, fra Bono, (1979), Ljetopis sutješkog samostana, str. 9-10, Veselin Masleša,