Bitka na rijeci
Bitka na rijeci je bitka koje se odigrala u Mezopotamiji (današnji Irak) aprila 633. godine, između muslimanske vojske Pravednog halifata i vojske Perzijskog sasanidskog carstva i njegovih saveznika. Muslimanska vojska, kojom je komandovao Halid ibn Velid je porazila brojčano nadmoćniju perzijsku vojsku.
Bitka na rijeci | |||
---|---|---|---|
Muslimansko osvajanje Perzije | |||
Datum | april 633. godine | ||
Lokacija | Mezopotamija (današnji Irak) | ||
Ishod | Pobjeda muslimanske vojske | ||
Sukobljene strane | |||
| |||
Komandanti | |||
| |||
Vojne jedinice | |||
| |||
Žrtve | |||
|
Bitka je bila jedna u nizu tokom perioda Muslimanskog osvajanja Perzije
Uvod u bitku
urediNakon smrti Muhammeda s.a.w.s., kao prvi halifa izabran je Ebu-Bekr. Njegov halifat je trajao 27 mjeseci. Tokom tog perioda morao je povesti ratove protiv nekoliko arapskih plemena koji su se odmetnuli od islama. Tokom ratova protiv otpadnika (632.-633. godine), Ebu Bekr je uspio objediniti Arabiju pod centralnu vlast halife čije sjedište je bilo u Medini.[2] Nakon što je porazio pobunjenike, Ebu Bekr je pokrenuo vojnu kampanju protiv sasanidskog Perzijskog Carstva i Bizantije čime je otpočeo proces tokom kojeg će u samo nekoliko desetljeća doći do formiranja jednog od najvećih carstava u historiji. Kampanja je započela sa Irakom, bogatom pokrajinom tadašnjeg Perzijskog Carstva. Muslimani su aprila 633. godine napali Persijsko Carstvo i u bitci lanaca porazili perzijsku vojsku, dok je Halid u dvoboju ubio komandanta perzijske vojske Hormuza.
Pozadina bitke
urediPrije bitke kod Salasila, poznate kao bitka lanaca, Hormuz je obavijestio perzijskog cara o opasnosti koja prijeti iz Arabije. Prije same bitke, car je poslao veliku vojsku koju je predvodio prvopozicionirani perzijski general Karin. Zadatak njega i njegove vojske bila je zaštita grada Uballe, važne perzijske luke i vrata Perzije u slučaju da muslimani poraze prethodnu perzijsku vojsku predvođenu Hormuzom.
Pripreme za bitku
urediPerzijske pripreme
urediNakon Bitke lanaca, male snage perzijske vojske predvođene komandantima krila Kubejzom i Anusjanom pridružile su se Karinovoj vojsci. Karin se odlučio da se bori iz Uballe, iz mjesta zvanog Al Madhar. Izabrao ovo mjesto zbog toga jer je bilo u neposrednoj blizini rijeke Eufrat što ga je činilo pogodnijim za lakši transport.
Muslimanske pripreme
urediKada je Halid ibn Velid saznao da su Perzijanci organizovali svoje vojske u Al Madharu, poveo je svoju vojsku i poslalo manji odred na čelu sa Muthan ibn Harisom. Cilj je bio da se stigne na mjesto bitke prije nego se perzijske snage okupe i napadne ih dok su slabe i nespremne. Kao i u većini bitaka ova taktika bi omogućilo Halidu da iskoristi i izvršiti mnoge planirane manevre svoje vojske prije nego što bi iskusna neprijateljska vojska mogla i reagovati.
Bitka
urediHalid se suočio s vojskom Karina koju su još pojačale i trupe Kubejza i Anusjana, dvojica preživjelih komandanata iz prethodnih bitaka sa Halidom. Karin se sa vojskom kretao uz rijeku. Kubejz i Anusjan su napomenuli Karina da je Halid vrlo sposoban vojskovođa te da to mora imati na umu ako misli pobijediti. Kada je prešao na desnu stranu rijeke, Karin se zaustavio i zauzeo položaj kraj mjesta Uballa, ublizini rijeke Eufrat. Odlučio je da se upravo tu bori protiv Halida. Iza leđa mu se nalazila rijeka pa je osjećao da mu je pozadina sigurna. Planirao je prisiliti Halida da se bori u frontalnoj bitci za koju su perzijanci bili obučavani i pripremani, te je to smatrao svojom prednošću. Suparničke vojske su zauzele početne položaje i bile spremne za bitku. Karin je komandovao centrom svoje vojske, dok je komandu nad krilima vojske prepustio Kubejzu i Anusjanu. U toj početnoj formaciji, centar vojske je isturio malo ispred krila. Bio je je hrabar i mudar general. Iza leđa svoje vojske je imao rijeku i čamce spremne u slučaju poraza. Halid je svoju vojsku rasporedio kao u bitci kod Kazime a na krila je postavio Asima i Adia. Prema perzijskoj tradiciji, muslimanski komandanti su pozvani na dvoboj. Izazov je prihvaćen od strane komandanata muslimanskih krila, Asima i Adia. U tom dvoboju, Asim je ubio Anusjana dok je Adi ubio Kubejza. Nakon toga, Halid je naredio opći napad. Smrt perzijskih komandanata bila je velika psihološka prednost za muslimansku vojsku.
Posljedice
urediNakon bitke na rijeci, Halid ibn Velid je porazio perzijsku vojsku u tri slijedeće borbe (Bitka kod Veledže, Bitka kod Uleisa i Bitka kod Hire) i ostvario svoj cilj: osvajanje grada Hire. Prva muslimanska invazija na Irak je završena u roku od četiri mjeseca. Ebu Bekr se odlučio da ne šalje Halida i vojsku dublje u perzijsku teritoriju ali ga je nakon devet mjeseci poslao da komanduje vojskom koja je krenula u osvajanje Sirije, tj. invaziju na Bizantijsko Carstvo.
Reference
uredi- ^ a b http://www.archive.org/stream/HalidibnVelid_radijallahuanhu-A.I.Ekrem/halidbinvelida.i.ekrem_djvu.txt A.I.Ekrem Halid ibn Velid: Allahova sablja
- ^ Nicolle 1994, str. 12–14