Bilijarski štap

Bilijarski štap (ili, jednostavno: štap; također: snuker štap), ke ili ke štap, ili tak, dio je sportske opreme neophodan za igre bilijar, snuker i karambol. Koristi se za udaranje loptice (lopte), obično bijele loptice. Štapovi su zašiljeni, obično dugi otprilike 1,5 m i najčešće mase 450 g – 600 g, pri čemu profesionalci teže prosjeku od 540 g. Štapovi za karambol imaju uglavnom kraći domet, iako je dužina štapa prvenstveno faktor visine igrača i dužine ruke. Većina štapova napravljena je od drveta, ali je drvo povremeno prekriveno ili sjedinjeno s drugim materijalima – uključujući grafit, karbonska vlakna (CFRP) i/ili stakloplastiku ('fajberglas').

Bilijarski štap i njegovi osnovni dijelovi:

• bumper – odbojnik /deblji kraj/ • butt cap – stražnja kap(ic)a • afterwrap – bliži kraj • sleeve – namotak/rukavac • inlays – umeci i/ili obloge • wrap (grip) – drška za ruku • butt – bliži deblji dio za držanje • forewrap (forearm) – dio ispred drške za ruku

• points – pointeri za ciljanje • but collar – stražnji navoj • shaft collar – prednji navoj • joint – spoj(nica) • shaft – udarni dio štapa • taper of shaft – kupasti dio udarnog dijela štapa • ferrule – prednja kap(ic)a, ferula • tip – vrh, dalji kraj /tanji kraj/

Za englesko i srodna jezička govorna područja u upotrebi je češće naziv ke (engleski: cue, od francuski: queue); za ovaj naziv, ke, zastarjeli izraz koji se koristio od 16. do ranog 19. stoljeća je bilijarski štap (engleski: billiard stick).

Historija

Čovjek igra bilijar štapom i žena topuzom; iz ilustracije u knjizi Michaela Phelana iz 1859, The Game of Billiards

Preteča štapa bio je topuz, alat sličan laganoj palici za golf, sa vrhom koji se općenito koristio za guranje a ne udaranje ke (bilijarske) loptice. Kada bi se loptica našla tik uz okvir bilijarskog stola, upotreba topuza je bila otežana (vrh ne može stati ispod ivice okvira da bi se loptica udarila ravno), a do 1670. godine iskusni igrači su često koristili stražnji kraj topuza kao alternativno rješenje. Izraz 'ke' dolazi od queue, francuske riječi za "rep", prema toj praksi ili načinu upotrebe, dok je stil udaranja na kraju doveo do razvoja zasebnih štapova, bez vrhova, oko 1800. godine, koji su se u početku koristili kao pomoćni za topuze, koji su ostali u upotrebi sve do 19. stoljeća. U javnim sobama za bilijar samo su vješti igrači smjeli koristiti ke, jer bi krhku tkaninu početnici mogli pocijepati. Uvođenje kea, te nove opcije igre koje je omogućilo, doveli su do razvoja okvira s većom stopom odbijanja; u početku su se punili platnom ili pamukom, ali kasnije gumom.

Ekstremni massé udarac Williama A. Spinksa tokom egzibicione igre 1893. protiv Jacoba Schaefera, Sr. Kad je počeo od donje lijeve strane, njegova ke loptica nastrano skreće prema i karomira se od jednu objektnu lopticu, a potom – zahvaljujući ekstremnom spinu – odbija o okvir četiri puta, nakon čega se na kraju otkotrlja za savršen, poentirajući udarac u drugu objektnu lopticu. Spinks je izgubio ovu partiju.

Ideja kea je prvobitno bila da se pokuša udariti loptica što je centralnije moguće kako bi se izbjegao promašaj. Koncept kojim se ostavlja 'spin' na loptici poznat je prije nego što su izmišljeni vrhovi za štapove ke; npr. jako udaranje u dno bijele loptice (ke loptice) za rezultat ima vraćanje unazad bijele loptice nakon kontakta sa objektnom lopticom koja dobije spin ka naprijed. François Mingaud je proučavao igru bilijara dok je bio držan u Parizu kao politički zatvorenik i eksperimentisao je s kožnim vrhom štapa kea. Godine 1807. pušten je i demonstrirao je svoja otkrića. Mingaud je također zaslužan za davanje dokaza da se podizanjem štapa vertikalno, u poziciju koja se zauzimala topuzom, može izvesti ono što je dan-danas poznato kao "massé udarac".

U danima prije nego što je uveden vrh, bilo je uobičajeno da igrači uvrću krajeve svog štapa u gipsani zid ili plafon tako da se na kraju formira naslaga nalik kredi kako bi se smanjila mogućnost promašaja, što je dovelo do uvođenja moderne bilijarske krede. Prvi sistematski marketing krede napravio je John Carr, u sobama za bilijar Johna Bartleya u Bathu. Carr i Bartley su ispitivali kako se ne-centralni udarac (koji rezultuje 'sidespinom', č. sajdspin) može iskoristiti u korist igrača; Carr je počeo prodavati kredu u malim kutijama. Nazvao je ovo "praškom za zavijanje" (engleski: twisting powder), a magični utisak ostavljen na javnost omogućio mu je prodaju po većoj cijeni nego kad bi se shvatalo da je to samo kreda u maloj kutiji. English, američki izraz za sidespin, potječe od britanskog otkrića efekata sidespina, jer massé dolazi od francuske riječi za topuz (na engleskom mace).

Vrste

Bilijarski i snuker štapovi su prosječne dužine oko 140 cm – 150 cm (57–59 in) i razvrstavaju se u tri glavna tipa. Najjednostavniji tip je jednodijelni štap; oni se uglavnom nalaze u bilijarskim salama za zajedničku upotrebu. Imaju ujednačen konus, što znači da se ravnomjerno smanjuju u promjeru od kraja ili stražnjeg dijela do vrha. Drugi tip je dvodijelni štap, podijeljen u sredini radi lakšeg transporta, obično u futroli ili torbici. Treća varijanta je još jedan dvodijelni štap, ali sa spojem smještenim tri četvrtine niže – obično 30 cm ili 40 cm (12 in ili 16 in) od stražnjeg dijela – poznat kao "tričetvrtinski dvodijelni štap", koji koriste igrači snukera.

Obični bilijar

Tipičan dvodijelni štap za obični bilijar pravi se uglavnom od tvrdog ili kamenog javora, sa ferulom od fajberglasa ili fenolne smole, obično dužine 19 mm – 25 mm (0,75 in – 1 in), te čeličnim spojnim navojem i pin-om (pin je šarafno-navojna protruzija u spoju). Bilijarski štapovi u prosjeku dugi oko 150 cm (59 in), obično su dostupni mase 0,48 kg – 0,60 kg (17 oz – 21 oz), pri čemu su najčešći oni mase 0,54 kg (19 oz); obično imaju vrh prečnika u rasponu 12 mm – 14 mm. Kupasti/konusni dio (profil osovine štapa kako se povećava u prečniku od vrha do spoja), sa osovinom koja se postepeno smanjuje u prečniku od spoja do ferule, favoriziraju neki i dalje, ali "pro" konus je sve popularniji, prav na većini dužine osovine od stražnje strane ferule, a širi se do prečnika spoja samo u posljednjih 1⁄4 do 1⁄3 osovine. Iako postoji mnogo proizvođača bilijarskih štapova po narudžbi, veliki broj kvalitetnih bilijarskih štapova proizvodi se naveliko. Posljednjih godina moderni materijali kao što su fajberglas, karbonska vlakna, aluminij itd., sve više se koriste za osovine i kundake. Trend ka eksperimentisanju sa gumom, memorijskom pjenom i drugim mehkim omotačima, također je prisutan.

Karambol

Karambolski (engleski: carom – karambol(a)) štapovi su kraći i lakši od bilijarskih štapova, sa kraćom ferulom, debljim bližim dijelom i spojem, drvenim pinom spoja (idealno) i spojem drvo-drvo bez navoja, cjelovito kupastim konusom i vrhom manjeg prečnika. Tipične dimenzije su: dužina 140 cm (54 in – 56 in), masa 0,47 kg – 0,52 kg (16,5 oz – 18,5 oz), te vrh prečnika 11 mm– 12 mm. Specijalizacija čini štap čvršćim, za rukovanje težim bilijarskim lopticama i djelovanjem da se umanji deflekcija. Drvo koje se koristi za štapove za karambol može varirati u velikoj mjeri, a većina kvalitetnih karambolskih štapova ručno je rađena.

Snuker

Snuker štap sa dva odvojiva nastavka

Sa 140 cm – 150 cm (57 in – 58 in), štap dizajniran za snuker (snooker) je obično kraći od tipičnog bilijarskog štapa od 150 cm (59 in) i ima odvojive produžetke stražnjeg dijela čime dužina štapa postaje veća za 15 cm (6 in) ili više. Mnogi snuker štapovi su spojeni, obično mesinganim spojnicama, 2⁄3 ili čak 3⁄4 nazad prema debljem kraju dijela za držanje, čime je dalji udarni dio neobično dugačak – to nije na pola puta, gdje su spojevi običnog bilijarskog i štapa za karambol. Ovo zahtijeva ekstremno dugačku kutiju za spremanje. Neki modeli su spojeni na dva mjesta, pri čemu duga osovina ima glatki i suptilni spoj drvo-drvo. Vrhovi štapova za snuker obično su prečnika 8,5 mm – 10,5 mm kako bi se pružila veća preciznost i finoća kod loptica za snuker, koje su manje od loptica za bilijar i karambol. Snuker kundaci su obično ravni sa jedne strane tako da se štap može postaviti da leži ravno na donjem osnovnom dijelu stola i klizi duž platna ispod obloga stola koje ublažavaju udarac; ovako se omogućava udarac u osnovnu lopticu veoma blizu obloge koja ublažava udarac kada je osnovna loptica 'zaleđena' pri ovoj oblozi (takav udarac nije po pravilima u igrama bilijar ili karambol prema većini pravilnika). Ovaj taktilni ravni dio stražnjeg dijela također pomaže igraču da razvije vrlo specifičan način držanja štapa, dosljedan pri svakom udarcu za vrlo ujednačenu finesu držanja štapa i uslijedjelog udarca kao cjelovitog manevra (snuker, u slučaju mnogo ako ne i većine udaraca, zahtijeva mnogo više preciznosti nego pri igranju običnog bilijara). Težina štapova za snuker varira u rasponu 454 g – 510 g (približno 16 i 18 unci). I dok je lakši štap obično za početnike da razviju ispravnu tehniku na početku, neki profesionalni igrači snukera koriste lakše štapove – 425 g – 468 g (15 oz– 161⁄2 oz); neki od takvih igrača su: Joe Davis, John Spencer, Terry Griffiths, Mark Williams, Paul Hunter. Tačka ravnoteže štapa je obično 41 cm – 46 cm (16 in – 18 in) od stražnjeg kraja.

Minimalna dužina štapa za snuker

Službena pravila i za snuker i za bilijar navode da "Bilijarski štap ne smije biti kraći od 3 ft (914 mm) dužine i ne treba pokazivati ikakve promjene u odnosu na tradicionalni konusni oblik i formu, s vrhom, koji se koristi za udaranje primarne lopte, osigurano na tanjem kraju.". Ovo pravilo je uvedeno nakon incidenta 14. novembra 1938. kada je Alec Brown igrao sa Tomom Newmanom u Thurston's Hallu (takmičenje Zlatni kup Daily Mail-a 1938/39.). U trećem kadru, Brown je ubacio crvenu, nakon čega je bijela loptica ostala među nekoliko crvenih, sa samo uskim prolazom do crne, jedine boje koja nije krucijalna za snuker, a koja je bila blizu svog mjesta. Igranje ovoga sa konvencionalnom opremom bilo bi nezgodno. Na iznenađenje gledalaca, Brown je izvadio mali štap veličine naliv pera iz džepa svog prsluka, obradio ga kredom i odigrao potez. Newman je protestirao zbog ovoga.

Sudija, Charles Chambers, zatim je pregledao oruđe, traku od ebanovine dugačke oko pet inča, sa jednim krajem koji je bio vrh štapa. Chambers je odlučio da dosudi faul (prekršaj), a Newmanu je dodijelio sedam poena. Odgovarajući na pitanja, sudija je citirao pravilo koje kaže da se se svi potezi moraju izvoditi vrhom štapa, tako da "naliv pero" štap nije smatrao validnim štapom. Osam dana kasnije sastao se Savez i Kontrolno vijeće bilijara, koje je posjedovalo pravila, te odlučilo da uvede novo pravilo, koje je razrađeno u današnju verziju: "Bilijarski štap, kako ga priznaje Vijeće za bilijar i kontrolu, ne treba biti manji od tri stope u dužini, i ne treba pokazivati ikakvo značajno odstupanje od tradicionalnog i općeprihvaćenog oblika i forme."

Specijalizirani štapovi

Proizvođači također pružaju niz specijal(izira)nih štapova prilagođenih određenim udarcima. Obični štapovi za razbijanje imaju vrhove napravljene od vrlo tvrde kože (ponekad slojevite) ili fenolne smole kako bi se osiguralo da se puna snaga udarca prenese na udarnu loptu tokom udarca za razbijanje, te kako bi se izbjeglo prekomjerno habanje vrhova i ferula glavnog štapa kojim igrači igraju. Štapovi za razbijanje sa fenolnim vrhom često imaju spojeni fenolni vrh, umjesto dva odvojena dijela.

Poskočni štapovi su kraći, lakši (340 grama / 12 unci i manje) štapovi koji olakšavaju izvođenje pravilnog poskočnog udarca, a često imaju i veoma težak vrh. Neki štapovi za razbijanje standardne veličine uključuju dvodijelni bliži dio koji omogućava igraču da ukloni donju, težu polovinu ovog stražnjeg dijela kako bi se dobio poskočni štap; ovi štapovi se obično nazivaju imenima "štap za razbijanje i poskakanje" ili "štap za poskakanje i razbijanje" (engleski: jump–break / break–jump cues). Neuobičajeni massé štap je kratak i težak, sa širim vrhom koji pomaže u izvođenju massé udaraca.

Praktikanti umjetničkog bilijara i trik udaraca ponekad imaju dvadeset ili više štapova, svaki posebno prilagođen određenom udarcu. Drugi specijalizirani štapovi imaju više sekcija, između kojih se mogu dodati utezi. Još jedna specijalizacija je produžetak bližeg dijela, koji se može navući ili zašarafiti na obični bliži dio, kako bi se produžio štap i smanjila ovisnost o mehaničkom mostu.

Visokokvalitetan dvodijelni štap sa skoro nevidljivim spojem drvo-drvo, tako da izgleda kao jeftin jednodijelni kućni štap, ima naziv sneaky pete. Takav štap može koristiti prevarant/ica da privremeno obmane nesumnjičave kockare da pomisle da je on/a početnik/ca.

Udarni dio

Udarni dio (engleski: shaft – dosl. osovina) izrađuje se u više različitih širina konusa; dva najčešća su pro konus i evropski konus. Pro konus ima isti prečnik od vrha do 30 cm – 35 cm (12 in – 14 in) prema spoju, gdje počinje da se širi. Evropski konus se kontinuirano i glatko širi od ferule prema spoju. Uprkos ovakvim nazivima, evropski konus koji se stalno sužava nalazi se u većini barova Sjeverne Amerike kao i kao kućni štap; ne vole svi profesionalni igrači pravi profesionalni konus na svojim prilagođenim, dvodijelnim modelima.

Vrh

Vrhovi širine radijusa novčića deset i pet centi (slijeva nadesno)

Kreda za bilijar

Slojeviti (laminirani) vrh

Oštrač za vrh štapa kojim se isti oblikuje

Kožni vrhovi različite zakrivljenosti i stepena tvrdoće su zalijepljeni (ili u nekim slučajevima ušarafljeni) na čahuru. De facto standardne zakrivljenosti za vrh običnog bilijarskog štapa su širine radijusa novčića deset i pet centi, određeno oblikovanjem vrha tako da kada neko stavi jedan od ovih novčića na vrh – zakrivljenost ostaje ista. Kraj vrha štapa varira u promjeru, ali je tipično u rasponu 9 mm – 14 mm, odnosno 12 mm– 13 mm za obične bilijarske štapove). Vrhovi snuker štapova variraju od 8 do 11 mm, a najpopularnija je veličina od 9 mm – 10 mm.

Zaobljeni vrhovi (manji radijus) lakše prenose spin na glavnu bilijarsku lopticu (bijela) jer je za dodirnu tačku između vrha i loptice potrebna manja udaljenost od središnjeg udarca da bi se dosegla ista količina spin-okretanja, zbog povećanog tangencijalnog kontakta. Vrhovi za štapove za razbijanje su obično poluprečnika novčića od pet centi ili čak ravniji, a ponekad su napravljeni od tvrđih materijala kao što je fenolna smola; udarci su snažni i obično zahtijevaju manje spina (okretanja loptica centralno).

Kožni vrh se prirodno sabija i stvrdnjava narednim i narednim udarcima. Bez odgovarajuće njege, površina vrha može razviti neželjenu glatkoću ili sjaj što može značajno smanjiti željeno trenje između vrha i glavne loptice. Kreda za bilijarski štap se nanosi na vrh štapa, idealno nakon svakog drugog udarca ili otprilike tako, kako bi se postiglo željeno trenje i minimizirala mogućnost promašaja. Ovo je posebno važno kada vrh štapa ne udari bijelu loptu u njenom centru i na taj način joj da (neželjeni) spin.

Postoje različite vrste tvrdoće vrhova, od vrlo mehkih do veoma tvrdih. Mekši vrhovi (glavni brendovi uključuju Elk Master i Blue Diamond / Elk master, Blu dajamond) bolje drže kredu, ali imaju tendenciju da se brže degradiraju od abrazije (od krede i grebanja), oblikovanja (takeri) i bočne strane vrha izbočene od duge normalne upotrebe ili od jakih udaraca koji sabijaju vrh u svim smjerovima (mushrooming-a/mašruming). Tvrđi vrhovi (glavni brendovi uključuju Blue Diamond Plus, Triangle i Le Professional ili "Le Pro" / ~ plus, Trajangl i Le profešonal) mnogo bolje održavaju svoj oblik, ali zbog svoje tvrdoće, kreda se ne drži tako dobro kao na mekšim vrhovima. Tvrdoća kožnog vrha određuje se na osnovu njegove kompresije i štavljenja tokom procesa proizvodnje.

Svi vrhovi štapova su nekada bili jednodijelne konstrukcije, kao i mnogi danas (uključujući LePro i Triangle). Nedavno su neki vrhovi napravljeni od slojeva koji su laminirani zajedno (glavni brendovi uključuju Kamui, Moori i Talisman / Kamui, Muri i Talisman). Tvrđi vrhovi i laminirani vrhovi bolje drže oblik od mekših vrhova i jednodijelnih vrhova. Laminirani vrhovi općenito koštaju više od jednodijelnih vrhova zbog opsežnijeg proizvodnog procesa. Potencijalni problem sa slojevitim vrhovima je delaminacija, gdje se sloj počinje odvajati od drugog ili se vrh potpuno raspada. Ovo nije uobičajeno i obično je rezultat nepravilne instalacije, pogrešne upotrebe alata za vrhove ili jakih udarnih massé (mase) udaraca. Jednodijelni vrhovi nisu podložni ovom problemu, ali imaju tendenciju da se lakše mushrooming-uju (postaju nalik na oblik gljive).

Ovih dana postoje sintetički, faux-kožni ili čak gumeni vrhovi za štapove koji imaju slične karakteristike za igranje kao vrhovi od životinjske kože. Često su oni manje pogođeni vlagom i vlagom od kožnih vrhova, manje su ispupčeni i pogrešno oblikovani i pogodna su zamjena za prosječnog igrača.

Prednja kapa (ferula)

Kraj udarnog dijela ima manžetnu poznatu kao ferula, koja se koristi za držanje vrha bilijarskog štapa na mjestu i za podnošenje tereta udarca loptom, tako da se manje elastično drvo drške ne rascijepi. Ferule više nisu napravljene od slonovače, već su sada napravljene od karbonskih vlakana, ili plastike kao što je melaminska smola, ili fenolna smola, koji su izuzetno izdržljivi materijali i omogućavaju jak udarac te su otporni na pucanje, razlamanje i lomljenje. Ponekad se koriste mesingani prstenovi, posebno za štapove za snuker. Neki igrači postavljaju ferule od titanija (lakše od mesinga) kako bi se smanjila deflekcija bijele loptice pri primjenjivanju postraničnog spina.

Spoj

Teži dio štapa je igraču bliži deblji dio za držanje (engleski: butt – kundak, deblji kraj), a lakši i uži kraj je udarni dio štapa (engleski: shaft – osovina, stabilnosnociljno držalo). Ova dva dijela bilijarskog štapa pričvršćena na spoju (spojnica); obično se šaraf koji izlazi iz spoja čeonog kraja (muški) uvlači u 'utičnicu' na osovini (ženski), ili obrnuto. Spojevi su izrađeni od različitih materijala, najčešće od plastike, mesinga, nehrđajućeg čelika ili vanjskog sloja drveta, ali su neki prilagođeni štapovi napravljeni od kostiju, rogova ili drugih skupljih materijala koji su rjeđi, ali imaju isti učinak. Većina snuker štapova ima spojeve 'mesing na mesing'. Unutrašnje muške i ženske spojne tačke gotovo uvijek su od mesinga ili čelika jer manje reaguju na promjene temperature i stoga se šire i skupljaju manje od drugih materijala, pružajući duži životni vijek štapa. Spojevi imaju različite veličine kao i različite muške i ženske krajeve na osovini i stražnjem dijelu štapa. Tradicionalni dizajni koriste potpuno navojnu vezu, dok novije verzije (na tržištu pod nazivima kao što su Uni-loc, Accu-loc, Speed-loc i Tru-loc / č. juni-lok, akju-lok, spid-lok i Tru-lok) koriste polunavojne veze za "brzo otpuštanje pin-a" (spojnice) koje omogućavaju igračima da brže sklapaju i rastavljaju svoje štapove za bilijar.

Stražnji dio

Najveći dio težine bilijarskog štapa obično se raspoređuje na bližem dijelu, onom za držanje šakom. Bilo da je težina 450 g ili 620 g, promjena težine je uglavnom u stražnjem dijelu (obično u jezgri, ispod mjesta za držanje). Kundaci imaju različite konstrukcije, od trodijelnih do jednodijelnih, kao i druge prilagođene verzije koje su ljudi razvili. Oni se prevode u različite "osjećaje" zbog distribucije težine kao i tačke ravnoteže štapa. Tradicionalno, igrači žele tačku ravnoteže štapa blizu gornjeg kraja bližeg (polovičnog) dijela ili oko 18 cm od mjesta gdje drže bliži dio. Neki brendovi i većina amaterskih proizvođača štapova nude utege, obično metalne diskove od 28 g – 56 g, koji se mogu dodati na jedno ili više mjesta da bi se podesio balans i ukupna težina i osjećaj za štap.

Kundak je često obložen egzotičnim drvetom kao što je naprimjer kordija, kokobolo ili ebanovina, kao i drugim materijalima poput sedefa. Obično su dijelovi kundaka 'sekcijski odvojeni' ukrasnim prstenovima. Korištenje raznih vrsta omota na bližem dijelu štapa, poput irskog platna naziva linen (lan) ili kože, omogućava igraču bolje prianjanje (prijanjanje), kao i upijanje vlage. Jeftini bilijarski štapovi obično sadrže najlonski omot za koji se smatra da ne pruža tako dobar "osjećaj" kao irski lan. Stakloplastični ('fajberglas') i grafitni štapovi obično imaju "Veltex" (č. velteks) rukohvat koji je napravljen od fajberglasa/grafita, ali je glatkiji i nije sjajan. Neki ljudi također preferiraju štap bez omotača, a time i samo sjajni završni sloj na drvetu. Ponekad su ovi štapovi bez omota više ukrašeni zahvaljujući tome što ima više prostora za dizajn i maštu. Kundaci jeftinijih štapova obično su spojeno tvrdo drvo i plastična obloga, dok se za vrhunske štapove koriste čvrsti palisandr ili ebanovina. Snuker štapovi mogu biti samo drveni, voštani ili nauljeni (pčelinji vosak, laneno ulje).

Debeli kraj

Završni dio štapa je debeli/deblji kraj, najbliži dio (engleski: bumper – odbojnik) – napravljen od gume (obični bilijar) ili kože (snuker). Iako se često smatra manje važnim od drugih dijelova bilijarskog štapa, ovaj dio je neophodan za zaštitu štapa. Štiti štap kada se nasloni na tlo ili slučajno udari o zid, sto i sl. Bez njega, takvi udari mogli bi izazvati napuknuće kundaka tokom dužeg vremenskog perioda odnosno usljed učestalosti. "Osjećaj" za štap (za držanje štapa i ciljanje) također je povezano pitanje – bez debelog kraja, rezonancija štapa koji udara u bijelu loptu može vibrirati drugačije nego kod štapa sa pravilno pričvršćenim, čvrstim završetkom. Iako mali dio, također dodaje težinu, na kraju štapa, održavajući ravnotežu koja isto tako utječe na osjećaj za štap.

Materijali i dizajn

Štapovi Longoni

Štap može biti ručno ili mašinski spojen. Odabir materijala koji se koriste u konstrukciji stražnjeg odnosno bližeg dijela i umjetnost dizajna mogu dovesti do istaknute ljepote i visoke cijene. Bilijarski štapovi dobre kvalitete obično se prave od tvrdoga kamenoga javorovoga drveta, posebno prednji odnosno dalji (udarni) dio štapa (engleski: shaft – osovina). Snuker štapovi su, nasuprot tome, skoro uvijek napravljeni od drveta jasena, iako se može naići i na one sa prednjime dijelom od javora. Javor je tvrđi od jasena i jeftiniji. Štapovi nisu uvijek za igru, neki su isključivo kolekcionarski i mogu dostići cijenu od nekoliko desetina hiljada dolara koju uslovljavaju materijali od kojih su štapovi napravljeni i njihova izuzetno detaljna vrsna izrada.

Dobar štap ne mora biti skup. Ovi "kolekcionarski" štapovi su fine izrade i koriste materijale vrhunskoga kvaliteta. Dizajnirani su ukrašenim umecima/oblogama od različitih vrsta drveta, plemenitih metala i kamena, sve u mnoštvu stilova i ponekad tako da prikazuju umjetnička djela. Umeci/obloge ('inleji') jesu bojeni, prozirni, providni ili farbani. Kako su dobro funkcionalni, ovakvi štapovi su također cijenjeni po tom faktoru. Konkurenti proizvođača štapova po narudžbi i proizvođača masovne proizvodnje obično pokušavaju učiniti da štapovi izgledaju kao da su napravljeni od skupih materijala, korištenjem prekrivnih materijala i naljepnica. Iako oni smanjuju cijenu štapova, ne umanjuje se učinkovitost u igri. Još jedan znak kvaliteta je preciznost kojom su postavljeni inleji. Visokokvalitetni inleji savršeno se uklapaju bez praznina; simetrično je sa svih strana, te čisto izrezano tako da su sve ivice i vrhovi oštri, a ne zaobljeni. Upotreba mašina je mnogo pomogla u proizvodnji visokokvalitetnih inleja i drugih ukrasa (ornamenata).

Značajni proizvođači

Postoji velik broj proizvođača štapova na godišnjem nivou; među njima su George Balabushka, Herman Rambow, John Parris (Church Vale, London), Hunt & O'Byrne (Butler's Wharf, London), Palmer, Han's Delta, Predator, Longoni, Samsara, Southwest, Szamboti, te Tascarella čiji su štapovi često veoma vrijedni kolekcionarima.

Također pogledajte

• Hokejska pločica
• Ribolovni štap

Vanjski linkovi

• "Biljar palica kao modni detalj ili sportski rekvizit" (hr)