Bernska konvencija o zaštiti književnih i umjetničkih djela

Bernska konvencija o zaštiti književnih i umjetničkih djela, obično poznata samo kao Bernska konvencija, je međunarodni ugovor koji uređuje zaštitu autorskih prava, prvobitno potpisan 1886. godine u Bernu, Švicarska.

Sadržaj ugovoraUredi

Bernska konvencija zahtijeva od svojih potpisnica da priznaju autorska prava na djela autorima iz drugih zemalja potpisnica (poznate i kao članice Bernske unije) na isti način kao što priznaju autorska prava svojim sopstvenim državljanima. Na primjer, francuski zakon o autorskim pravima se primjenjuje na sve što je izdano ili izvedeno u Francuskoj, bez obzira gdje je djelo originalno napravljeno.

HistorijaUredi

Bernska konvecija je napravljena uz podstrek Victora Hugoa iz francuske Association Littéraire et Artistique Internationale. Stoga je napravljena pod uticajem francuskog autorskog prava (droit d'auteur), u suprotnosti sa anglo-saksonskim konceptom autorskog prava, koji se samo bavi ekonomskim aspektima. U konvenciji, autorska prava za kreativna djela su automatski pravosnažna prilikom njihovog nastanka, bez potrebe za posebno konstatiranje ili proglašavanje. Autor djela ne mora "registrirati" ili "tražiti" svoja autorska prava u zemljama koje poštuju Bernsku konvenciju. Čim je neko djelo "fiksirano", odnosno preneseno ili snimljeno na neki fizički medij, njegov autor automatski ima pravo na sva autorska prava za djelo i bilo koja izvedena djela, osim ako i sve dok se autor izričito ne odrekne svojih prava, ili do isteka autorskih prava. Stranim autorima su data ista prava i povlastice za materijale zaštićene autorskim pravima kao i domaćim autorima u bilo kojoj zemlji koja je potpisala konvenciju.

Također pogledajteUredi

Vanjski linkoviUredi