Balkanski pakt (1953)

Balkanski pakt (1953)
Sporazum o prijateljstvu i saradnji
	Države potpisnice
Vrsta	Sporazum
Izrađen	februar 1953.
Potpisan	28. februar 1953.
Lokacija	Ankara, Turska
Zapečaćen	august 1954.
Istječe	1960.
Strane	Grčka; Jugoslavija; Turska
Potpisnici	Stefanos Stefanopoulos; Koča Popović; Mehmet Köprülü
Jezici	grčki, srpskohrvatski i turski

Balkanski pakt iz 1953. godine, zvanično poznat kao Sporazum o prijateljstvu i saradnji, bio je sporazum koji su potpisale Kraljevina Grčka, Turska i SFR Jugoslavija 28. februara 1953. godine u Ankari. Ugovor je trebao djelovati kao odvraćanje od sovjetske ekspanzije na Balkanu i predviđao je konačno stvaranje zajedničkog vojnog štaba za tri zemlje. Kada je pakt stvoren, Turska i Grčka su bile članice Sjevernoatlantskog saveza (NATO), a Jugoslavija je bila nesvrstana komunistička država. Balkanski pakt je dozvolio Jugoslaviji da se indirektno pridruži NATO-u. U oktobru 1954. Izrael je pokazao određeni interes za pridruživanje alijansi u očekivanju da bi Jugoslavija mogla pomoći u razvoju egipatsko-izraelskih odnosa. Međutim, Izrael se nikada nije pridružio alijansi.^[1]

Pozadina

Jugoslavija i Sovjetski Savez bili su saveznici nakon Drugog svjetskog rata, ali je bilateralna saradnja prekinuta 1948. zbog raskola Tito – Staljin. U strahu od sovjetske invazije, Jugoslavija je brzo uspostavila političke i odbrambene sporazume sa zapadnim zemljama. NATO je Jugoslaviju smatrao strateški važnom zemljom, a Balkanski pakt je doživljavan kao način da Zapad zaštiti Jugoslaviju od Sovjeta.

Balkanski pakt su 1953. godine potpisale Jugoslavija, Grčka i Turska. Plan je bio da se Jugoslavija integriše u zapadni odbrambeni sistem i sistem ekonomske pomoći zbog sve većih prijetnji koje je Jugoslavija primala od Moskve.^[2]

Sporazum

Sporazumi o stvaranju Balkanskog pakta počeli su političkim sporazumom u Ankari u februaru 1953. godine, a okončani vojnim sporazumom na Bledu u augustu 1954.^[3] Tih 14 članova uključivalo je rješavanje međunarodnih sporova bez sile, vojnu pomoć za svaku zemlju ako je jedna od članica napadnuta i održavanje i jačanje odbrambenih kapaciteta članica. Zemlje su se dogovorile da će se predstavnici svake zemlje sastajati dva puta godišnje do 1974. Sporazum je također zadržao prethodne ugovore koji su tada bili na snazi, kao što su Ugovor o prijateljstvu i saradnji i Povelja Ujedinjenih nacija.^[4]

Efekti

Nova alijansa je od samog početka pokazala svoju slabost iz više razloga. Prije svega, Josif Staljin je umro nekoliko dana nakon što je potpisan. Također, nova sovjetska vlada, na čelu sa Nikitom Hruščovom, počela je da ublažava kritike prema Jugoslaviji. Konačno, jugoslavenski komunistički lideri bili su spremniji da napuste otvorenu saradnju sa zapadnim zemljama.

Tokom 1954. i 1955. godine, jugoslavenska nastojanja prema Sovjetskom Savezu postepeno su rezultirala promjenom jugoslavenskih pogleda na vojni značaj Balkanskog pakta. Posjeta turskog premijera Adnana Menderesa Jugoslaviji u maju 1955. godine, samo tri sedmice prije Hruščovljeve posjete Josipu Brozu Titu, pokazala je razliku između jugoslavenskog i turskog pogleda na međunarodnu situaciju. Menderes je bio zainteresovan za čitavo polje saradnje u okviru Balkanskog pakta. Jugoslavija nije bila voljna da preduzme bilo kakve korake za koje bi se tada moglo činiti da daju dodatni značaj vojnoj strani Balkanskog pakta.

Kiparski spor između Turske i Grčke ubrzo je izbio i postao nova opasnost za Balkanski pakt.

Nakon Mađarske revolucije 1956. godine, Tito je pokazao određeni interes za oživljavanje saveza, ali zbog spora oko Kipra, Titov pokušaj da posreduje između Turske i Grčke nije uspio.

Balkanski pakt je uključio Jugoslaviju u zapadni odbrambeni sistem, čime je ojačala sigurnost zemlje. To je također izazvalo probleme Titu i Savezu komunista Jugoslavije i zbližilo Jugoslaviju i Grčku. Pakt je indirektno pojačao međunarodne i ideološke sukobe.

Također pogledajte

Reference

^ P. Petrović, Vladimir (2005). ""Nastanak" jugoslovensko-egipatskih odnosa" [The "Naissance" of Yugoslav-Egyptian Relations]. Istorija 20. veka. Institute for Contemporary History, Belgrade (1): 111–131.
^ Terzic, Milan. "Yugoslavia and the Balkan Pact 1953/1954". Arhivirano s originala, 3. 3. 2016. Pristupljeno 29. 5. 2014.
^ Terzic, Milan. "Yugoslavia and the Balkan Pact 1953/1954". Arhivirano s originala, 3. 3. 2016. Pristupljeno 29. 5. 2014.
^ "Treaty of Alliance, Political Cooperation, and Mutual Assistance Between the Turkish Republic, the Kingdom of Greece, and the Federal People's Republic of Yugoslavia (Balkan Pact), August 9, 1954".

Izvori

David R. Stone, "Balkanski pakt i američka politika, 1950-1955", East European Quarterly 28.3 (septembar 1994), str. 393–407.

[P._Petrović-1] P. Petrović, Vladimir (2005). ""Nastanak" jugoslovensko-egipatskih odnosa" [The "Naissance" of Yugoslav-Egyptian Relations]. Istorija 20. veka. Institute for Contemporary History, Belgrade (1): 111–131.

[2] Terzic, Milan. "Yugoslavia and the Balkan Pact 1953/1954". Arhivirano s originala, 3. 3. 2016. Pristupljeno 29. 5. 2014.

[3] Terzic, Milan. "Yugoslavia and the Balkan Pact 1953/1954". Arhivirano s originala, 3. 3. 2016. Pristupljeno 29. 5. 2014.

[4] "Treaty of Alliance, Political Cooperation, and Mutual Assistance Between the Turkish Republic, the Kingdom of Greece, and the Federal People's Republic of Yugoslavia (Balkan Pact), August 9, 1954".

[1]

[2]

[3]

[4]