Balaban (muzički instrument)
Balaban(azerski: / آذربايجان ديلی / Aзәрбајҹан дили) drveni je puhački instrument, cilindričnog oblika, sa dvostrukim jezičkom dužine oko 35 cm, sa osam otvora koji se pokrivaju prstima i jednom rupom koja se pokriva palcem. Balaban, jedan od drevnih duvačkih instrumenata, je zastupljen u svim krajevima Azerbejdžana. Ovaj instrument je zastupljen i u Iranskom Azerbejdžanu.[1]
Balaban ili Balaman | |
---|---|
Klasifikacija | Drveni puhački instrumenti |
Raspon tonova | |
Srodni instrumenti | Duduk |
Balaban se najčešće pravi od tvrdih vrsta drveta kao što su dud ili orah. Unutrašnja šupljina u instrumentu iznosi oko 1,5 cm u prečniku. Dvostruki jezičak je izrađen je od trske, dugačak je oko 6 cm ravan je na jednom kraju. Izvođač koristi vazduh koji se nalazi u ustima da bi nastavio da svira balaban dok udiše vazduh u pluća. Ova "kružna" tehnika disanja obično se koristi na svim duvačkim instrumentima sa dvostrukim jezičkom sa Srednjeg istoka.
Opis instrumenta
urediBalaban ima 8 rupa na prednjoj strani i jednu na zadnjoj strani u dijelu visine prve i druge rupe na prednjoj strani.[2]
Sastoji se od cijevi, jezička, regulatora, i poklopca. Cijev balabana, ili govda, je cilindrična cijev dužine od 280-320 mm napravljena najčešće od kajsijinog drveta (ponekad i od lješnika, kruške, duda, šimšira). Proces izrezivanja balabanske cijevi naziva se "balaban čakma". Gornji kraj cijevi (baš ili kup) ima okrugli oblik, a donji kraj (ajag) je zašiljen. Unutrašnja šupljina ima prečnik oko 10 mm. Osam rupa ili "tonova" koji čine "zvučni ton" ("sas pardasi") napravljeni su na prednjoj strani, a jedna rupa je napravljena na donjoj strani, nasuprot od intervala između prve i druge rupe. Ponekad se na donjem kraju donje strane napravi dodatna rupa koja se zove "nizam pardasi", kako bi se obezbjedila bolja boja zvuka.
Rupe na instrumentu su klasifikovane na slijedeći način:<
Zvučni ton– sas pardasi | Funkcionalne | #1 – prvi ton– baš parda |
#4 – glavni ton – šah parda | ||
#6 – otvoreni ton– ačig parda | ||
#8 – donji ton– ajag parda | ||
pozadinski ton– arha parda | ||
Tonske | #2 – ton segaha – segah pardasi (1) | |
#5 – ton segaha – segah pardasi (2) | ||
#7 – ton mahur – mahur pardasi | ||
Akustične | donji ton balansa – nizam pardasi |
Jezičak (gamiš, gargi ili dil) je napravljen od trske i ubacuje se u gornji otvor. On se izravnja i dobija oblik dvostrukog jezička. On je vezan za glavnu cev regulatorom dužine 60mm i širine 10mm koji se pravi od vrbe ili vinove loze presečene uzdužno. Poklopac pravi se od vrbe, lešnika, drena ili duda i stavlja se na jezičak kako bi se sprečila oštećenja. Vezan je za regulator da se ne bi izgubio.
Upotreba
urediU svečanim prilikama, kao što su svadbe i ceremonije odmora, svirača balabana prati perkusionista. Tradicionalna Azerska muzička grupa koja je sastavljena od dva svirača balabana i perkusioniste naziva se balabančilar dastasi.
Galerija
uredi-
Ašik muzičari sviraju balaban u Bakuu
-
Azerbejdžanski muzički instrumenti (uključujući i balaban) na poštanskoj markici Sovjetskog Saveza, 1990.
Reference
uredi- ^ "Музыкальная энциклопедия. Азербайджанская музыка". music-dic.ru (jezik: ruski). Советская энциклопедия. 1973. Arhivirano s originala, 30. 1. 2015. Pristupljeno 23. 4. 2021.
- ^ "The Music Of Azerbaijan". saxonianfolkways.wordpress.com (jezik: engleski). A World,s Heritage Of Native Music. Pristupljeno 23. 4. 2021.