Bahši-beg bio je zvornički sandžak-beg početkom 16. vijeka (između 1500. i 1530), dok je Zvornik i dalje pretežno bio vojna postaja i gazijsko središte. Izgradio je tekiju i mesdžid u Zvorničkoj tvrđavi, te most i karavan-saraj na rijeci Drinjači čijom je izgradnjom ubrzan razvoj grada.

Bahši-beg
Biografske informacije
Zvornički sandžak-beg
Namjesnikovanjepočetak 16. vijeka

Bahši-bega koji je obavljao funkciju hercegovačkog sandžak-bega od augusta 1531. do smrti početkom marta 1533. Adem Handžić smatra identičnim sa zvorničkim Bahši-begom, s obzirom na činjenicu da je Bahši rijetko ime i da su sandžak-begovi često rotirani među obližnjim sandžacima.

Vakufi

uredi

Bahši-begovi vakufi prvi su put evidentirani na defteru 1548. Godišnji prihod iznosio je 3.163 akče, a rashod 3.060 akči. U tvrđavi je podigao tekiju sa musafirhanom, u kojoj se godišnje na hranu trošilo 1.800 akči, i mesdžid, čiji je imam vjerovatno obavljao i dužnost mutevelije. Osim toga, u tvrđavi je uvakufio i 11 dućana od kojih je osam ostalo do 1548. Na rijeci Drinjači podigao je most i karavan-saraj čijim je čuvarima uvakufio jednu bašču i nešto zemlje. Najveći dio prihoda (1.650 akči) donosilo je selo Bratojevići, sa po sedam muslimanskih i nemuslimanskih kuća, u nahiji Drametin (uglavnom na području Banovića). Vakufski mlinovi nalazili su se u Bratojevićima, Đevanju i na rječici Grivici. Osim toga, uvakufljene su i dvije bašče od kojih je jedna već do 1548. bila zapuštena.

Do sredine 1640-ih vakuf je zapao u krizu zbog malog godišnjeg prihoda. Neki objekti su ili porušeni ili oštećeni, dok je mutevelijska plaća bila malehna.

Literatura

uredi