Protein BMIQ3 jedan od naprodukrivnijih hontrolora indeksa tjelesne mase (BMI), koji je kod ljudi kodirasn gen]]om lokusa 3 za kvantitativna obilježja (BMIQ3).Citogenetičk a lokacijs mu je: 6q23-q25, a genomske koordinate (GRCh38): 6:134,700.000 –160,600.000
Epidemiološke studije pokazale su da su gojaznost i niski nivoi lipoproteina visoke gustoće (HDL) jaki kardiovaskularni faktori rizika, te da su ove osobine obrnuto povezane. Unatoč uvjerenju da su ove osobine djelomično povezane zbog plejotropije, znanje o specifičnim genima koji obično utiu na pretilost i dislipidemiju vrlo je ograničeno. Da bi riješili ovo pitanje, prvo su proveli univarijantnu analizu povezivanja u više tačaka za indeks tjelesne mase (BMI) i HDL-C kako bi identificirali lokuse koji utiču na varijacije ovih fenotipova koristeći podatke studije koji se odnose na 1.702 ispitanika raspoređenih na 330 rodoslova. Zatim su izvršili dvosmjernu analizu povezivanja u više tačaka, kako bi otkrili zajedničke lokuse koji utiču na kovarijaciju između ove dvije osobine.
Skenirali su genom i identificirali glavni lokus u blizini markera D6S1009, koji utiče na varijacije BMI (LOD = 3,9), pomoću programa SOLAR. Također su identificirali glavno mjesto za HDL-C, u blizini markera D2S1334 na hromosomu 2 (LOD = 3,5) i još jedno područje u blizini markera D6S1009 na hromosomu 6, sa sugestivnim dokazima o povezanosti (LOD = 2,7). Budući da su ova dva fenotipa nezavisno mapirana u istoj regiji na hromosomu 6q, koristili su dvostrani pristup povezivanja s više tačaka koristeći SOLAR. Analiza dvomjernog povezivanja BMI-a i HDL-C uključila je genetičku regiju u blizini markera D6S1009 kao ogrtač velikog gena koji često utiče na ove fenotipove (dvomjerni LOD = 6,2; LODeq = 5,5) i čini se da poboljšava sposobnost mapiranja povezanih osobina precizno u određenu regiju.[2]
Pronašli su značajne dokaze za kvantitativni lokus svojstava s pleiotropnim učincima, za koji se čini da utječe i na BMI i na HDL-C fenotipe u Framinghamovim podacima.
Prems OMIM-u[3], Atwood et al. (2002) proveli su analizu povezivanja genoma za šest zasebnih mjerenja indeksa tjelesne mase uzetih tokom 28 godina, od 1971. do 1998., u Framingham Heart Study. Pronašli su značajne dokaze o povezanosti na hromosomu 6, regija q23-q25, u području markera D6S1009, GATA184A08, D6S2436 i D6S305. Šest mjerenja BMI-a u toj regiji dalo je maksimalne ocjene lod-a od 4,64, 2,29, 2,41, 1,40, 0,99 i 3,08. Bilo je i dokaza o povezanosti sa 11q14 (BMIQ4; 607447). Obje ove regije bile su uključene u prethodna istraživanja (Feitosa et al., 2002; Hanson et al., 1998).[4][5][6]
U jednoj studiji iz 2002,, izveli su analizu povezivanja genoma za šest zasebnih mjerenja indeksa tjelesne mase (BMI) uzetih u rasponu od 28 godina, od 1971. do 1998., u Framingham Heart Study. Analiza povezivanja varijance-komponente izvedena je na 330 porodica, koristeći 401 polimorfni marker. Broj osoba sa podacima na svakom ispitu kretao se od 1.930, 1971. do 1.401, 1998. Spol, dob i kvadrat na osnovu starosti uključeni su u model kao kovarijante. Postoje značajni dokazi o povezanosti na dugom (q) kraku hromosoma 6: regija q23-25, u području D6S1009, GATA184A08, D6S2436 i D6S305. Šest mjerenja imalo je maksimalne LOD rezultate od 4,64, 2,29, 2,41, 1,40, 0,99 i 3,08, sve u hromoomskoj regiji 6q23-25. Bilo je i dokaza za povezivanje više mjera na hromosomu 11q14 u području D11S1998, D11S4464 i D11S912. Šest mjerenja imalo je maksimalne LOD rezultate od 0,61, 3,27, 1,30, 0,68, 1,30 i 2,29, sve u regiji hromosoma 11q14. Obje ove regije zabilježene su u prethodnim studijama. Dokazi u istim regijama iz više mjerenja ne predstavljaju replikaciju; međutim, to ukazuje da su studije povezivanja BMI a robusne s obzirom na grešku mjerenja. Nije jasno je li varijacija LOD ocjena u ovim regijama posljedica dobnih razlika, različite veličine uzorka ili drugih zbunjujućih faktora.[7]
- ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
- ^ Rector Arya, Donna Lehman, Kelly J Hunt, Jennifer Schneider, Laura Almasy, John Blangero, Michael P Stern, Ravindranath Duggirala, Framingham Heart (2003):
Evidence for bivariate linkage of obesity and HDL-C levels in the Framingham Heart Study. BMC Genet, 31;4 Suppl 1(Suppl 1):S52;pmid: 14975120; pmcid: pmc1866489; doi: 10.1186/1471-2156-4-s1-s52
- ^ https://omim.org/entry/607446?search=bmiq3&highlight=bmiq3
- ^ Atwood, L. D., Heard-Costa, N. L., Cupples, L. A., Jaquish, C. E., Wilson, P. W. F., D'Agostino, R. B. Genomewide linkage analysis of body mass index across 28 years of the Framingham Heart Study. Am. J. Hum. Genet. 71: 1044-1050, 2002. PubMed: 12355400
- ^ Feitosa, M. F., Borecki, I. B., Rich, S. S., Arnett, D. K., Sholinsky, P., Myers, R. H., Leppert, M., Province, M. A. Quantitative-trait loci influencing body-mass index reside on chromosomes 7 and 13: the National Heart, Lung, and Blood Institute Family Heart Study. Am. J. Hum. Genet. 70: 72-82, 2002. PubMed: 11713718
- ^ Hanson, R. L., Ehm, M. G., Pettitt, D. J., Prochazka, M., Thompson, D. B., Timberlake, D., Foroud, T., Kobes, S., Baier, L., Burns, D. K., Almasy, L., Blangero, J., Garvey, W. T., Bennett, P. H., Knowler, W. C. An autosomal genomic scan for loci linked to type II diabetes mellitus and body-mass index in Pima Indians. Am. J. Hum. Genet. 63: 1130-1138, 1998. PubMed: 9758619
- ^ Larry D Atwood 1, Nancy L Heard-Costa, L Adrienne Cupples, Cashell E Jaquish, Peter W F Wilson, Ralph B D'Agostino (2002): Genomewide linkage analysis of body mass index across 28 years of the Framingham Heart Study. Am J Hum Genet, 71(5):1044-50; pmid: 12355400pmcid: pmc385083; doi: 10.1086/343822
