Avdo Karabegović

bosanskohercegovački pjesnik

Avdo Karabegović Hasanbegov (1878-1900), bosanskohercegovacki književnik, rođen u Modriči, begovskoj porodici, koja se doselila iz Budima. U Modriči je završio mekteb. Avdo je naučio čitati i pisati uz pomoć svoga amidžića i imenjaka Avde Karabegovića. Nakon očeve smrti, u petnaestoj godini završio je osnovnu školu. Uskoro iza toga umrla mu je i mati. Godine 1898. njegovo zdravlje bilo je narušeno, ali je nastojao da se upiše u sarajevsku učiteljsku školu. Primljen je, ali tri mjeseca poslije toga vratio se kući i umro u dvadeset i drugoj godini svoga života. Za Avdu su tvrdili da je bio "tih, lijep, nadaren i ponizan mladić". Počeo je pisati već u 18. godini života. Svoje pojedinačne radove objavljivao je u Gajretu, Građaninu, Bršljanu, Zori, Nadi, Nevenu i mnogim drugim časopisima. Pred smrt je Svetozaru Ćoroviću poslao rukopis "sve svoje pjesme", da ih objavi "ako može". Obajavljene su tri zbirke njegovih pjesama: "prvo izdanje Ćorović je priredio 1902], a druge dvije učiteljski pripravnici u Somboru 1903. i 1904. godine."

Avdo Karabegović, pjesnik

Naznake književnog obilježjaUredi

O njegovom književnom radu, ličnoj tragediji i problemima (uvredama i preziru) koje je imao sa svojom učmalom sredinom, zarobljenom konzervativizmom i predrasudama, uglavnom je sve rečeno poslije objavljivanja njegove prve zbirke pjesama, i to često anonimno. O njegovom književnom radu svoje mišljenje su izrekli Vojislav Ilić Mlađi (Kolo, 1902.), Antun Aškerc (Zvono, 1902.), neki Tattvamasi (Mlada Hrvatska, 1902.), izvjesni XX (dubrovački Srđ, 1902.), Jaša Prodanović (Bosanska vila, 1902.) i Hamza Humo (Politika, 1940). Pisano površno, bez dubljeg ulaženja u strukturu njegovog književnog djela i jezika i "namerno milostivo" (Jaša Prodanović). Isticano je da je Avdo Karabegović bio samouk i samonikli poeta, ozbiljnog pjesničkog dara, bujnog temperamenta, "zvučnih onomatopeja i klasičnog opisa", "prirodnog izraza" i slično.

Vanjski linkoviUredi