Araliaceae

Araliaceae je porodica cvjetnica iz reda Apiales (Umbeliferae), koja je imenovana po tipskom rodu Aralia, u kojem su 74 priznate trajnice, polugrmovi, grmovi i stablašice. Obuhvata ukupno 40 rodova, sa oko 1400 do 1500 vrsta.[1]

Araliaceae
(Porodica bršljana)
(vidi IUCN-ov crveni popis za kratice)
Aralia elata
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaTracheophyta
RazredMagnoliopsida
RedApiales
PorodicaAraliaceae
Juss., 1789

Ostali značajni predstavnici su rodovi Hedera (bršljan), Panax, Pseudopanax, Tetrapanax, Eleutherococcus, Fatsia, Kalopanax, Neopanax, Oplopanax.[2]

U ovoj porodici znatan je broj ugroženih vrsta, a najviše u rodu Schefflera, čak 22, dok je Schefflera actinophylla njena jedina invazijskaa vrsta. Ova stablašica raste u tropskim područjima Australije, Nove Gvineje i Jave, a poznato je pod eng. nazivom Queensland umbrella tree i drvo-oktopus.[3] Biljke ove porodice imaju krupne, najčešće naizmjenične listove, petokrakaste cvjetove raspoređene u grozdovima i bobicama.[4]

Aralija ili brestanj često se uzgaja kao kućna i parkovna ukrasna biljka.

PregledUredi

Porodica je porijeklom iz tropskog područja, a prisutna je i u hladnijim klimama. Njeni predstavnici nalaze se se na otocima Amerike, Evroazije, Afrike, Australije, Novog Zelanda, Nove Kaledonije i Pacifika. Araliaceae nose esencijalna ulja ili bez esencijalnih ulja mogu biti smolasti i heterofilni. Predstavlja mnogo oblika, uključujući neka stabla i bršljane kao angeliku (đavolski štap,Aralia spinosa), đavolov klub Oplopanax horridus, Hedera spp., uključujući i Hedera helix i biljke kao što je ginseng Panax spp., porijeklom iz Koreje koji se koristi kao ljekovito bilje. Listovi su jednostavni ili složeni, ponekad lauroidni (nalikuju onima u rodu Laurus) ili pelatni ili nepelatni; kada su spojeni, onda su ternatni, perasti ili palmatni (vidi list).

Sistematika Araliaceae se proučava, a mogu se očekivati taksonomske promjene i novine. Endemske se nalaze u pluvijalnoj planinskim šumama, veoma vlažnim montanim i vlažnim nizijkim riječnim šumskim predjelima. Prisutne su i u lovorovoj šumi, mračnim šumama i toplim, vlažnim staništima.

Porodica je usko povezana s Apiaceae i Pittosporaceae, a granice između tih porodica i ostalih članova Apiales još uvijek nisu određene. Neki noviji sistemi uključuju Araliaceae u proširenu Apiaceae, ali to se nije često slijedilo. Molekularna filogenija[5] sugerira da su barem neki rodovi koji su tradicijski uključeni u Apiaceae kao potporodica Hydrocotyloideae bliže povezan sa Araliaceae, a preporučuje se uključivanje Hydrocotyle i Trachymene u Araliaceae.[6]

Klasifikacija rodovske razine za Araliaceae bila je nestabilna; posebno su brojni rodovi sinonimirani pod Schefflera. Rezultati nedavne molekularne filogenije pokazali su da je ovaj veliki pantropski rod polifiletski i neki smatraju da ga treba opet podijeliti u nekoliko rodova, mada ti vjerojatno ne bi odgovarali prethodno priznatim rodovima.[7]

Potporodice i rodoviUredi

GalerijaUredi

Također pogledajteUredi

Cvjetnica

ReferenceUredi

  1. ^ Catalogue of Life: 15th December 2019
  2. ^ Angiosperm Phylogeny Group (2009), "An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG III", Botanical Journal of the Linnean Society, 161 (2): 105–121, doi:10.1111/j.1095-8339.2009.00996.x, arhivirano s originala, 25. 5. 2017, pristupljeno 10. 12. 2010 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ "Araliaceae". succulent-plant.com (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 2. 2018.
  4. ^ "Araliaceae | plant family". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 2. 2018.
  5. ^ Plunkett, G.M., Douglas E. Soltis & Soltis, P.S. 1997. Clarification of the relationship between Apiaceae and Araliaceae based on MATK and RBCL sequence data. American Journal of Botany 84: 565-580 (available online; pdf file).
  6. ^ Chandler, G. T.; Plunkett, G. M. (2004). "Evolution in Apiales: Nuclear and chloroplast markers together in (almost) perfect harmony". Botanical Journal of the Linnean Society. 144 (2): 123–147. doi:10.1111/j.1095-8339.2003.00247.x.
  7. ^ Wen, J., G. M. Plunkett, A. D. Mitchell, and S.J. Wagstaff. 2001. The Evolution of Araliaceae: A Phylogenetic Analysis Based on ITS Sequences of Nuclear Ribosomal DNA. Systematic Botany 26: 144–167 (abstract).
  8. ^ Manchester, S.R. (1994). "Fruits and Seeds of the Middle Eocene Nut Beds Flora, Clarno Formation, Oregon". Palaeontographica Americana. 58: 30–31.

Vanjski linkoviUredi