Antigon II Gonata

Antigon II Gonata ( oko 320. p. n. e.-239. p. n. e. ), kralj antičke Makedonije, vladao 276. p. n. e.-239. p. n. e. Član dinastije Antigonidi. Naslijedio ga je njegov sin Demetrije II. Etolski.

Novac Antigona Gonate, Britanski muzej. Makedonski štit, u čijem središtu je glava Pana sa rogom i pedumom, pastirskim štapom, na ramenu.

Antigon je bio sin Demetrija I. Poliorketa a unuk Antigona I. Monoftalmosa. Kada mu je oca zarobio Seleuk I. Nikator, Antigon je uzalud pregovorima pokušavao ishoditi očevo oslobođenje. Nakon smrti oca, 283. p. n. e., Antigon je postavio zahtjev za makedonsku krunu.

U tom trenutku za vladanje Makedonijom su se borili Seleuk I. Nikator, Lizimah, Pir i Ptolemej Keraun. Lizimah i Seleuk su ubijeni 281. p. n. e., a Pir je krenuo u vojni pohod u Italiju. Ptolemej Keraun je poginuo u borbi sa Keltima. 278. p. n. e. Antigon je postigao sporazum sa Antiohom I. Soterom, sinom od Seleuka. Zatim je porazio Kelte, pa ga je vojska izabrala 276. p. n. e. za makedonskog kralja.

274. p. n. e. Pir se vratio iz Italije i napao Antigona. Velik dio vojske je prišao Piru a Antigon se Povukao u Solun. Kada je Pir napao Spartu Antigon je udružio snage sa Grcima. Pir je poginuo 272. p. n. e. a Antigon lahko povratio vlast u Makedoniji. 268. p. n. e. Atina i Sparta su pokrenuli, na nagovor egipatskog vladara Ptolemeja II. Filadelfa, Hremonidin rat. Tim ratom Ptolemej II. je htio zaustaviti širenje Antigonove dominacije u Grčkoj a grčki gradovi izboriti nezavisnost. 262. p. n. e. Antigon je zauzeo Atinu i time je rat završio u njegovu korist. U Atini je uspostavio vlastiti vojni garnizon i svoje ljude u upravi. Time je Atina izgubila svako veće značenje.

Pobijedio je egipatsku flotu u bici kod Kosa, oko 255. p. n. e. Uspješno se odbranio i od napada Aleksandra II. Epirskog, oko 260. p. n. e. Umro je u 80. godini života i 44. godini vladanja Makedonijom.

Vanjski linkovi

• https://en.wikisource.org/wiki/1911_Encyclop%C3%A6dia_Britannica/Antigonus_Gonatas

Bibliografija

• Plutarch, Parallel Lives, "Demetrius", "Pyrrhus", "Aratus"
• Justin, Epitome of Pompeius Trogus, 24.1, xxv. 1–3, 26.2
• Polybius, Histories, 2.43–45, 9.29, 34
• Adams, W. L. "Alexander's Successors to 221 BC". u Roisman, J.; Worthington, I. (ured.). A Companion to Macedonia. Oxford and Malden: 2010. str. 208–224.
• Coskun, Altay (2021). "The Regnal Years of Antigonos Gonatas". Karanos. Bulletin of Ancient Macedonian Studies (jezik: engleski). 4: 49–58. doi:10.5565/rev/karanos.73. ISSN 2604-3521.
• Gabbert, Janice; Antigonus II Gonatas: A Political Biography (1997)
• Smith, William (editor); Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, "Antigonus Gonatas" Arhivirano 30. 10. 2007. na Wayback Machine, Boston, (1867)
• F. W. Walbank, "Antigonus Gonatus in Thrace (281–277 B.C.)," in Studia in Honorem Georgi Mihailov (Sofia, 1995),
• Waterfield, Robin (2021). The making of a king : Antigonus Gonatas of Macedon and the Greeks. Oxford: Oxford University Press. ISBN 9780198853015.
• Weber, G.; Herrscher (1995). "Hof und Dichter. Aspekte der Legitimierung und Repräsentation hellenistischer Könige am Beispiel der ersten drei Antigoniden". Historia. 44: 285–316.
• Wheatley, Pat; Dunn, Charlotte (2020). Demetrius the Besieger. Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0198836049.