Wikipedia

Anksiozni poremećaj

(Preusmjereno sa Anksiozni poremećaji)

Anksiozni poremećaji su skup mentalnih poremećaja karakteriziran značajnim i nekontroliranim osjećajima anksioznosti i straha[4] tako da su društvene, profesionalne i osobne funkcije osobe značajno narušene.[4] Anksioznost može uzrokovati fizičke i kognitivne simptome, kao što su nemir, razdražljivost, laka zamornost, poteškoće s koncentracijom, ubrzan rad srca, bol u grudima, abdominalni bol i niz drugih simptoma koji se mogu razlikovati u zavisnosti od pojedinca.[4]

Anksiozni poremećaj
Vrisak (norveški: Skrik) slika norveškog umjetnika Edvarda Muncha[1]
SpecijalnostPsihijatrija, klinička psihologija
SimptomiZabrinutost, ubrzan rad srca, drhtavica
KomplikacijeDepresija, poteškoće sa spavanjem, loš kvalitet života, samoubistvo[2]
Uobičajeno pojavljivanjeŽivotna dob 15–35 godina[3]
Trajanje> 6 mjeseci[3][4]
UzrociGenetički, okolišni i psihološki faktori [5]
Faktori rizikaZlostavljanje djece, porodična historija, siromaštvo[3]
Dijagnostička metodaPsihološka procjena
TretmanPromjene životnog stila, savjetovanje, lijekovi[3]
LijekAntidepresivi, anksiolitici, beta blokatori[5]
PrognozaUz liječenje, normalan život
Frekvencija12% godišnje[6]

U ležernom diskursu, riječi "anksioznost" i "strah" često se koriste naizmjenično. U kliničkoj upotrebi, oni imaju različita značenja: anksioznost je definirana kao neugodno emocijsko stanje kojem se uzrok ili ne može lahko identificirati ili se smatra nekontroliranim ili neizbježnim, dok je strah emocijski i fiziološki odgovor na prepoznatu vanjsku prijetnju.[7] Krovni izraz anksiozni poremećaj odnosi se na brojne specifične poremećaje koji uključuju strahove (fobije) ili simptome anksioznosti.[4]

Postoji nekoliko tipova anksioznih poremećaja, uključujući generalizovani anksiozni poremećaj, specifičnu fobiju, socijalni anksiozni poremećaj, separacioni anksiozni poremećaj, agorafobiju, panični poremećaj i selektivni mutizam.[4] Pojedinačni poremećaj može se dijagnosticirati korištenjem specifičnih i jedinstvenih simptoma, pokretačkih događaja i vremena.[4] Ako osobi je dijagnosticiran anksiozni poremećaj, medicinski stručnjak mora procijeniti osobu kako bi osigurao da se anksioznost ne može pripisati drugoj medicinskoj bolesti ili mentalnom poremećaju.[4] Moguće je da pojedinac ima više od jednog anksioznog poremećaja tokom života ili istovremeno[4] i anksiozni poremećaji su obilježeni tipskim upornim tokom.[8] Za osobe s anksioznošću postoje brojni tretmani i strategije koje mogu poboljšati njihovo raspoloženje, ponašanje i sposobnost funkcioniranja u svakodnevnom životu.

Podtipovi uredi

 
Izraz lica osobe sa hroničnom anksioznošću
Glavni članak: Generalizirani anksiozni poremećaj

Generalizirani anksiozni poremećaj (GAD) je čest poremećaj, karakteriziran dugotrajnom anksioznošću koja nije usmjerena ni na jedan objekt ili situaciju. Osobe s generaliziranim anksioznim poremećajem doživljavaju nespecifičan uporan strah i brigu i postaju pretjerano zabrinuti za svakodnevne stvari. Generalizirani anksiozni poremećaj je "karakteriziran hroničnom pretjeranom zabrinutošću praćenom sa tri ili više od sljedećih simptoma: nemir, umor, problemi s koncentracijom, razdražljivost, napetost mišića i poremećaj spavanja".[9] Generalizirani anksiozni poremećaj je najčešći anksiozni poremećaj koji pogađa starije odrasle osobe.[10] Anksioznost može biti simptom medicinskog ili problema poremećaja upotrebe supstanci i medicinski stručnjaci moraju biti svjesni toga. Dijagnoza GAD-a se postavlja kada je osoba bila pretjerano zabrinuta zbog svakodnevnih problema šest mjeseci ili više.[11] Ovi stresovi mogu uključivati porodični život, posao, društveni život ili vlastito zdravlje. Osoba može otkriti da ima problema s donošenjem svakodnevnih odluka i pamćenjem obaveza, kao posljedeica nedostatka koncentracije i/ili preokupacije brigom.[12] Simptom može biti napregnut izgled, sa pojačanim znojenjem šaka, stopala i pazuha,[13] i mogu biti plačljivi, što može ukazivati na depresiju.[14] Prije nego što se postavi dijagnoza anksioznog poremećaja, ljekari moraju isključiti anksioznost uzrokovanu lijekovima i druge medicinske uzroke.[15]

Kod djece GAD može biti povezan s glavoboljama, nemirom, bolovima u trbuhu i lupanjem srca.[16] Typically it begins around 8 to 9 years of age.[16]

Epidemiologija uredi

Globalno, od 2010. godine, približno 273 miliona (4,5% stanovništva) imalo je anksiozni poremećaj.[17] Češći je kod žena (5,2%) nego kod muškaraca (2,8%).[17]

U Evropi, Africi i Aziji, doživotne stope anksioznih poremećaja su između 9 i 16%, a godišnje stope su između 4 i 7%.[18] U Sjedinjenim Državama, doživotna prevalencija anksioznih poremećaja je oko 29 %[19] a između 11 i 18% odraslih ima to stanje u datoj godini.[18] Na ovu razliku utiče niz načina na koje različite kulture tumače simptome anksioznosti i ono što smatraju normativnim ponašanjem.[20][21] Općenito, anksiozni poremećaji predstavljaju najrasprostranjenije psihijatrijsko stanje u Sjedinjenim Državama, izvan poremećaja upotrebe supstanci.[22]

Kao i odrasli, djeca mogu doživjeti anksiozne poremećaje; između 10 i 20 posto sve djece će razviti potpuni anksiozni poremećaj prije 18. godine,[23] čineći anksioznost najčešćim problemom mentalnog zdravlja mladih ljudi. Anksiozne poremećaje kod djece je često teže identificirati nego njihove odrasle kolege, zbog poteškoća s kojima se suočavaju mnogi roditelji da ih razlikuju od normalnih dječjih strahova. Isto tako, anksioznost kod djece se ponekad pogrešno dijagnosticira kao poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje ili, zbog sklonosti djece da fizički tumače svoje emocije (kao što su bolovi u stomaku, glavobolja, itd.), anksiozni poremećaji se u početku mogu zamijeniti s fizičkim bolestima.[24]

Anksioznost kod djece ima različite uzroke; ponekad je anksioznost ukorijenjena u biologiji i može biti proizvod nekog drugog postojećeg stanja, kao što je poremećaj iz autističkog spektra.[25] Gifted children are also often more prone to excessive anxiety than non-gifted children.[26] Drugi slučajevi anksioznosti proizlaze iz toga što je dijete doživjelo traumatski događaj nekog tipa , a u nekim slučajevima uzrok djetetove anksioznosti nije moguće precizno odrediti.[27]

Anksioznost kod djece ima tendenciju da se manifestira uz teme prilagođene uzrastu, kao što su strah od polaska u školu (nije u vezi sa maltretiranjem) ili nedovoljno dobrog uspjeha u školi, strah od društvenog odbacivanja, strah da će se nešto dogoditi voljenim osobama, itd. Šta razdvaja poremećena anksioznost od normalne anksioznosti u djetinjstvu je trajanje i intenzitet uključenih strahova.

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Peter Aspden (21. 4. 2012). "So, what does 'The Scream' mean?". Financial Times. Arhivirano s originala, 14. 10. 2013.
  2. ^ "Anxiety disorders – Symptoms and causes". Mayo Clinic (jezik: engleski). Pristupljeno 23. 5. 2019.
  3. ^ a b c d e Craske, MG; Stein, MB (24 June 2016). "Anxiety". Lancet. 388 (10063): 3048–3059. doi:10.1016/S0140-6736(16)30381-6. PMID 27349358. S2CID 208789585.
  4. ^ a b c d e f g h i Diagnostic and statistical manual of mental disorders 5th edition: DSM-5. Arlington, VA Washington, D.C: American Psychiatric Association,American Psychiatric Association. 2013. str. 189–195. ISBN 978-0-89042-555-8. OCLC 830807378.
  5. ^ a b "Anxiety Disorders". NIMH. mart 2016. Arhivirano s originala, 27. 7. 2016. Pristupljeno 14. 8. 2016.
  6. ^ Kessler; et al. (2007). "Lifetime prevalence and age-of-onset distributions of mental disorders in the World Health Organization's World Mental Health Survey Initiative". World Psychiatry. 6 (3): 168–76. PMC 2174588. PMID 18188442.
  7. ^ World Health Organization (2009). Pharmacological Treatment of Mental Disorders in Primary Health Care (PDF). Geneva. ISBN 978-92-4-154769-7. Arhivirano (PDF) s originala, 20. 11. 2016.
  8. ^ Hovenkamp-Hermelink; et al. (2021). "Predictors of persistence of anxiety disorders across the lifespan: a systematic review". The Lancet Psychiatry. 8 (5): 428–443. doi:10.1016/S2215-0366(20)30433-8. PMID 33581052. S2CID 231919782.
  9. ^ Schacter, D. L., Gilbert, D. T., & Wegner, D.M. (2011). Psychology: Second Edition. New York, NY: Worth.
  10. ^ Calleo J, Stanley M (2008). "Anxiety Disorders in Later Life: Differentiated Diagnosis and Treatment Strategies". Psychiatric Times. 26 (8). Arhivirano s originala, 4. 9. 2009.
  11. ^ Phil Barker (7. 10. 2003). Psychiatric and mental health nursing: the craft of caring. London: Arnold. ISBN 978-0-340-81026-2. Arhivirano s originala, 27. 5. 2013. Pristupljeno 17. 12. 2010.
  12. ^ Psychology, Michael Passer, Ronald Smith, Nigel Holt, Andy Bremner, Ed Sutherland, Michael Vliek (2009) McGrath Hill Education, UK: McGrath Hill Companies Inc. p 790
  13. ^ "All About Anxiety Disorders: From Causes to Treatment and Prevention". Arhivirano s originala, 17. 2. 2016. Pristupljeno 18. 2. 2016.
  14. ^ Psychiatry, Michael Gelder, Richard Mayou, John Geddes 3rd ed. Oxford; New York: Oxford University Press, c 2005 p. 75
  15. ^ Varcarolis. E (2010). Manual of Psychiatric Nursing Care Planning: Assessment Guides, Diagnoses and Psychopharmacology. 4th ed. New York: Saunders Elsevier. p 109.
  16. ^ a b Keeton, CP; Kolos, AC; Walkup, JT (2009). "Pediatric generalized anxiety disorder: epidemiology, diagnosis, and management". Paediatric Drugs. 11 (3): 171–83. doi:10.2165/00148581-200911030-00003. PMID 19445546. S2CID 39870253.
  17. ^ a b Vos, T; Flaxman, AD; Naghavi, M; Lozano, R; Michaud, C; Ezzati, M; Shibuya, K; Salomon, JA; Abdalla, S; et al. (15. 12. 2012). "Years lived with disability (YLDs) for 1160 sequelae of 289 diseases and injuries 1990–2010: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2010". Lancet. 380 (9859): 2163–96. doi:10.1016/S0140-6736(12)61729-2. PMC 6350784. PMID 23245607.
  18. ^ a b Simpson, Helen Blair, ured. (2010). Anxiety disorders : theory, research, and clinical perspectives (1. publ. izd.). Cambridge, UK: Cambridge University Press. str. 7. ISBN 978-0-521-51557-3. Arhivirano s originala, 6. 5. 2016.
  19. ^ Kessler RC, Berglund P, Demler O, Jin R, Merikangas KR, Walters EE (juni 2005). "Lifetime prevalence and age-of-onset distributions of DSM-IV disorders in the National Comorbidity Survey Replication". Arch. Gen. Psychiatry. 62 (6): 593–602. doi:10.1001/archpsyc.62.6.593. PMID 15939837.
  20. ^ Brockveld, Kelia C.; Perini, Sarah J.; Rapee, Ronald M. (2014). "6". u Hofmann, Stefan G.; DiBartolo, Patricia M. (ured.). Social Anxiety: Clinical, Developmental, and Social Perspectives (3 izd.). Elsevier. doi:10.1016/B978-0-12-394427-6.00006-6. ISBN 978-0-12-394427-6.
  21. ^ Hofmann, Stefan G.; Asnaani, Anu (decembar 2010). "Cultural Aspects in Social Anxiety and Social Anxiety Disorder". Depress Anxiety. 27 (12): 1117–1127. doi:10.1002/da.20759. PMC 3075954. PMID 21132847.
  22. ^ Fricchione, Gregory (12. 8. 2004). "Generalized Anxiety Disorder". New England Journal of Medicine. 351 (7): 675–682. doi:10.1056/NEJMcp022342. PMID 15306669.
  23. ^ Essau, Cecilia A. (2006). Child and Adolescent Psychopathology: Theoretical and Clinical Implications. Hove, East Sussex: Routledge. str. 79.
  24. ^ AnxietyBC (14. 11. 2014). "GENERALIZED ANXIETY". AnxietyBC. AnxietyBC. Arhivirano s originala, 12. 6. 2015. Pristupljeno 11. 6. 2015.
  25. ^ Merrill, Anna. "Anxiety and Autism Spectrum Disorders". Indiana Resource Center for Autism. Indiana Resource Center for Autism. Arhivirano s originala, 11. 6. 2015. Pristupljeno 10. 6. 2015.
  26. ^ Guignard, Jacques-Henri; Jacquet, Anne-Yvonne; Lubart, Todd I. (2012). "Perfectionism and Anxiety: A Paradox in Intellectual Giftedness?". PLOS ONE. 7 (7): e41043. Bibcode:2012PLoSO...741043G. doi:10.1371/journal.pone.0041043. PMC 3408483. PMID 22859964.
  27. ^ Rapee, Ronald M.; Schniering, Carolyn A.; Hudson, Jennifer L. "Anxiety Disorders During Childhood and Adolescence: Origins and Treatment" (PDF). Annual Review of Clinical Psychology. Arhivirano s originala (PDF), 11. 6. 2015.

Vanjski linkovi uredi

Šablon:Mentalni i bihavioralni poremećaji

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Anksiozni_poremećaj&oldid=3496770"