Alternativa za Njemačku

Nema pregledanih verzija ove stranice, što znači da možda nije provjereno odgovara li standardima projekta.

Alternativa za Njemačku (njemački: Alternative für Deutschland, AfD) je njemačka konzervativna i euroskeptična politička stranka osnovana 6. februara 2013. godine. Stranka se zalaže za prekid suradnje s eurozonom, protivi se euru, imigraciji, širenju islamskog utjecaja i istospolnim brakovima.

Zastava njemačke desničarske stranke Alternativa za Njemačku
Alternativa za Njemačku
SkraćenicaAfD
Generalni sekretarTino Chrupalla Alice Weidel
SjedišteSchillstraße 9
10785 Berlin
Bojesvijetloplava, crvena, bijela

Alternativa za Njemačku je treća najbrojnija stranka po zastupljenosti i istovremeno najjača oporbena stranka u njemačkom parlamentu, a podrška joj raste iz godine u godinu zbog bavljenja izuzetno aktualnim političkim pitanjima Njemačke. AfD je posebno popularna na istoku Njemačke (savezne države Brandenburg, Tiringija, Saska, Saska-Anhalt), gdje je druga najpopularnija politička opcija. Osim u državama na istoku Njemačke, stranka uživa značajnu podršku i u saveznim državama Bavarskoj, Baden-Württembergu, Mecklenburg-Zapadnom Pomorju te u Saveznom glavnom gradu Berlinu.[1]

Historija

uredi

Alternativa za Njemačku (AfD) osnovana je 6. februara 2013. godine u Berlinu.[2] Početno je nastala kao reakcija na europsku dužničku krizu i pristup prema euru. Osnivači su bili grupa ljudi nezadovoljnih političkim smjerom etabliranih stranaka, posebno u vezi s politikom spašavanja eura.

Osnivački kongres AfD-a održan je u aprilu 2013. godine u Berlinu. Tamo su utvrđeni osnovni program i personalno sastav stranke. Među prominentnim osnivačima su bili Alexander Gauland, Bernd Lucke, Konrad Adam i Frauke Petry.

Tijekom sljedećih godina, AfD je uspjela uspostaviti se kao politička snaga. Na parlamentarnim izborima 2013. godine osvojila je 4,7% glasova, ali nije uspjela ući u njemački parlament. Na izborima za Europski parlament iste godine, AfD je osvojila sedam mjesta.

Tijekom vremena, AfD se razvila u desničarsku populističku stranku s kritičkim stavovima o pitanjima poput migracija, Europske unije, islama i političke elite. Stranka je dobila podršku na različitim regionalnim izborima i ušla u nekoliko regionalnih parlamenata, posebno na istoku Njemačke.

Međutim, interni sukobi i formiranje različitih krila unutar stranke doveli su do podjela i izlazaka nekih članova. Posebno je sukob između liberalno-ekonomskog krila predstavljenog Berndom Luckeom i nacionalno-konzervativnog krila predstavljenog Alexanderom Gaulandom i Frauke Petry obilježio stranku 2015. i 2016. godine.

Od tada je AfD dobila na popularnosti i postigla značajne uspjehe na raznim izborima u Njemačkoj. Trenutno je najveća oporbena stranka u njemačkom parlamentu. Međutim, stranka i dalje ostaje kontroverzna i polarizira političku scenu u Njemačkoj.

Politika

uredi

Politička orijentacija AfD-a može se opisati kao desno-konzervativna i nacionalistička. U svom osnovnom programu, stranka je iznijela različite političke stavove i zahtjeve. Evo nekih ključnih područja politike AfD-a:

  1. Kritika eura AfD zagovara kritički stav prema europskoj integraciji i euru. Podupire moguće raspuštanje eurozone i ponovno uvođenje nacionalnih valuta.
  2. Migracija i politika azila: AfD je poznata po svojem restriktivnom stavu prema migraciji i politici azila. Stranka zahtijeva ograničenje imigracije i jaču kontrolu njemačkih granica. Kritizira posebno politiku primanja izbjeglica od strane vlade i zagovara restriktivniji azilni zakon.
  3. Islam i integracija: AfD ima skeptičan stav prema islamu i ističe važnost njemačke kulturne osnove. Zahtijeva kritičko suočavanje s islamom i odbija percipiranu "islamizaciju" i utjecaj.
  4. Porodična politika: AfD se zalaže za tradicionalnu porodičnu politiku i ističe važnost braka i porodice kao temelja društva. Odbija izjednačavanje istospolnih partnerskih veza s brakom.
  5. Kritika EU-a: AfD kritizira trenutni smjer Europske unije i zagovara povratak na prvobitnu ideju gospodarskog udruživanja. Protivi se daljnjim koracima integracije i odricanju nacionalnog suvereniteta.

AfD na izborima u Njemačkoj i Europskom Parlamentu

uredi

AfD je ostvarila različite rezultate na raznim izborima u Njemačkoj i u Europskom parlamentu.

Njemačka:

  • Na parlamentarnim izborima 2013. godine, AfD je osvojila 4,7% glasova, ali nije uspjela ući u njemački Bundestag.
  • Na izborima za Europski parlament 2014. godine, AfD je osvojila sedam mjesta.
  • Na regionalnim izborima u različitim njemačkim saveznim državama, AfD je postizala promjenjive rezultate od svog osnivanja. Posebno u istočnim njemačkim saveznim državama, stranka je dobila značajnu podršku i ušla u nekoliko regionalnih parlamenata.

Europski parlament:

  • Na izborima za Europski parlament 2019. godine, AfD je uspjela zadržati svoju poziciju kao jedna od najvećih njemačkih stranaka u Europskom parlamentu i osvojila je 11,0% glasova, što joj je osiguralo 11 mjesta.

Rezultati AfD-a na izborima mogu varirati ovisno o regiji i vrsti izbora. Stranka je posebno dobila značajnu podršku u istočnim njemačkim saveznim državama, ali i u nekim drugim regijama Njemačke. Istovremeno, AfD je zbog kontroverznih stavova i izjava suočena s kritikama i otporom u javnosti.

Kritike

uredi

AfD je stranka koja je privukla mnogo kritika, kako u Njemačkoj tako i izvan nje. Kritika koje su upućene stranci:

  1. Desničarski populizam: AfD je optužena da koristi desničarski populizam kako bi privukla birače. Kritičari tvrde da stranka koristi kontroverzne stavove o migraciji, islamu i EU-u kako bi širila strah, netoleranciju i podjele u društvu.
  2. Ekstremizam: Kritičari tvrde da unutar AfD-a postoje ekstremistički elementi i da stranka tolerira ili čak podržava ekstremističke stavove. Ovo se posebno odnosi na nacionalistički i desničarski segment stranke.
  3. Migrantska politika: AfD-ova stroga politika prema migrantima i izbjeglicama naišla je na kritiku zbog nedostatka humanosti i solidarnosti. Neki tvrde da stranka širi netoleranciju prema strancima i stigmatizira određene grupe ljudi.
  4. Izjave i kontroverze: Mnogi članovi AfD-a, uključujući i visoke dužnosnike, izazvali su kontroverze zbog svojih izjava. Neki su optuženi za širenje rasizma, ksenofobije, homofobije i drugih oblika diskriminacije.
  5. Odnos prema EU-u: AfD-ova kritika prema EU-u i europskoj integraciji, te njeni zahtjevi za povratom nacionalne suverenosti, suočili su se s kritikama zbog potkopavanja europske stabilnosti i suradnje.

Reference

uredi
  1. ^ "Njemačka – 30 godina nakon pada Zida: Istok je napredovao, ali građani su nezadovoljni i glasaju za AfD".
  2. ^ "Gründer und Hauptzeichner".