Alografi (jd. Alograf) su najmanje grafičke jedinice sistema pisanja, tj. slova koja imaju istu funkciju i mogu se međusobno zamijeniti. Na primjer, "a" i "ɑ" su alografi u bosanskom jeziku. Varijanta "a" se koristi u mnogim publikacijama, dok "ɑ" češće dolazi kao rukopisni, kurzivni oblik.

Porijeklo riječi Alograf veže se za grčku riječ ἄλλος allos; „drugo“, „drugačije“ i γραφή grafé; „pismo“, "pisanje".

Alografija, ima nekoliko značenja koja se odnose na način na koji se zapisuju riječi i zvukovi.

  • Autogram koji je napisao neko drugi;
  • Niz slova koja imaju značenje samo ako se izgovaraju jedno za drugim;
  • Svaka varijanta glifa (kurziv slova „A“ je alograf štampanog slova „A“).

Autorstvo

uredi

Alograf može biti suprotno autografu, tj. riječima ili imenu osobe (potpis) koje je napisao neko drugi.[1]

Lingvistika

uredi

U lingvistici graf je najmanja grafička jedinica sistema pisanja ili znakovni sistem sličan pismu, često slovo.

Više grafova koji obavljaju istu funkciju unutar sistema pisanja i mogu zamijeniti jedan drugog nazivaju se alografi. Svaka klasa alografa tvori grafem. U lingvistici se stoga kaže da je alograf varijanta grafema.

Alografske vrste

uredi

Razlikuje se slobodna i funkcionalna varijanta u alografima.

Slobodna varijanta

uredi

Slobodna varijanta predstavlja istvjetnu upotrebu grafema. Alogrami <a> i <ɑ> su slobodna varijanta jer se njihov izgled određuje izborom fonta

Funkcionalne varijante

uredi

Funkcionalne varijante grafema distribuiraju se komplementarno i postoji pravilo koje određuje u kojem (orto) grafičkom okruženju se pojavljuje jedna a u kojem druga varijanta. Npr. upotreba velikih i malih slova u mnogim jezicima, uključujući i bosanski, čija distribucija slijedi određena ortografska pravila.

U pojednoj literaturi se funkcionalne varijante smatraju alografima, mada dosta autora i slobodne i funkcionalne varijante grafa smatraju alografima.

Rukopis

uredi
Historijski alografi latiničnih slova
a  

U + 0061
malo "A" izvedeno sa gornjom kukom u većini fontova
ɑ

U + 0251
malo latinično alfa/ pisano "a" nikad nema
gornje kuke
ɡ  

U + 0261
malo pisano "G" nikad nema petlju
g  

U + 0067
malo "G" izvedeno sa petljom u nekim fontovima
s

U + 0073
malo "S"
ſ

U + 017F
malo dugo "S"

U grafemici, termin alograf označava sve glifove koji se smatraju varijantima slova ili druge grafeme, poput broja ili interpunkcije. Očigledan primjer u bosanskom (kao i u mnogim drugim sistemima pisanja) je razlika između velikih i malih slova. Alografi se mogu znatno razlikovati, bez uticaja na osnovni identitet grafema. Čak i ako se riječ "pas" izvode kao "pAS", ona ostaje prepoznatljiva kao niz tri grafema ‹p›, ‹a›, ‹s›. Dakle, ako skupina pojedinačnih glifova (oblici koji mogu ili ne moraju predstavljati isto slovo) jesu alografi (predstavljaju isto slovo), svi oni predstavljaju jednu grafemu (jedan primjerak najmanje jedinice pisanja).

Slova i drugi grafemi također mogu imati ogromne varijacije koje mnogi čitaoci neće primijetiti. Na primjer, slovo g ima dva uobičajena oblika (glifa) u različitim vrstama fontova i ogromne varijacije u rukopisima različitih osoba. Pozicijski primjer alografije je takozvano dugi s, medijalni alograf malog slova s, simbola koji je nekad bio široko korišten na zapadu, a čija varijant je preživjela kao znak integrala u matematici. Varijanta grafema može dobiti posebno značenje u specijalizovanom sistemu pisanja . Nekoliko takvih varijanti imaju različite kodne tačke u Unicode-u te su tako prestale biti alografiji za neke aplikacije.[2]

Činjenica da se rukopisni alografi toliko razlikuju od osobe do osobe, pa čak i kod iste osobe u različitim periodima utiče na to da je softver za prepoznavanje rukopisa izuzetno komplikovan.

Kineska slova

uredi

U kineskom pismu postoji nekoliko grafema koji imaju više pisanih prikaza. Kineski fontovi često sadrže mnogo varijanti nekih grafema. U različitim regionalnim standardima usvojene su neke varijante slova. Na primjer:

Standard Alograf
Tajvan
Kina
Japan

Ortografija

uredi

Alograf može biti i manji fragment pisanja, to je slovo ili grupa slova, koji predstavljaju određeni zvuk. Za ovo će najbolje poslužiti primjeri iz engleskog jezika; slova c i k u riječima cat i king, su alografi istog zvuka. Ta veza između slova i zvuka nije nužno fiksirana, na primer slovo c u riječi city, je u ovom slučaju alograf zvuka s.

Neke riječi upotrebljavaju grupe slova da bi predstavile zvuk. Ponovo ćemo se poslužiti primjerima iz engleskog jezika, jer za ovakve slučajeve nema primjera u bosanskom jeziku zbog fonološkog načela.

U riječi kick i k i ck su alografi zvuka koji c predstavlja u riječi cat . Ta udruživanja se nauče tokom procesa učenja čitanja i pisanja. Međutim, razvoj fonetskih udruživanja je teži kada gluha djeca uče pisane jezike, jer bez zvučnog poznavanja riječi djeca nisu u mogućnosti povezati grafeme s fonemima ili zvukovima slova ili grupa slova. Ovaj nedostatak je u direktnoj vezi sa problemima u ranom učenju.[3]

Engleski ortografski alogrami za /k/
cat, mecca, chemistry, back, lacquer, biscuit, sgraffito, key, khan, dekko, walk, Qatar, bouquet Komplicirani alografi mogu iznenaditi ili zbuniti prilikom učenja jezika, poput imena mjesta koja mogu zbunjivati ljude koji nisu upoznati s određenom lokacijom, čak i kad im je to maternji jezik. "Zloglasni" alograf na engleskom jeziku je ough, koji lako može predstavljati više od 10 različitih zvukova, ovisno o riječi u kojoj se koristi.

Tipografija

uredi
 
Zvanične dimenzije znaka eura
 
Dimenzije znaka eura u pojedinim fontovima

Izraz 'alograf' koristi se za opisivanje različitih prikaza istog grafema ili znaka u različitim tipovima fontova.[4] Tako se elementi fonta mogu prilično razlikovati po obliku i stilu u odnosu na referentni znak, ali svejedno njihovo značenje ostaje isto.[5] U Unicode-u je određenom znaku dodijeljena kodna tačka, tako da svi alografi tog znaka imaju isti kod čime se zadržava suštinsko značenje bez obzira na odabir fonta u vrijeme ispisa ili prikaza.

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Jeremy Hawthorn (2000), A Glossary of Contemporary Literary Theory, Oxford University Press, ISBN 0-340-76195-4
  2. ^ Kumar, Sanjeev (15. 10. 2012). "A Comparative Study of UTF-8, UTF-16, and UTF-32 of Unicode Code Point". The IUP Journal of Telecommunications. Rochester, NY. IV (2): 50–59. SSRN 2161812.
  3. ^ Bergeron, Jessica Page; Lederberg, Amy R.; Easterbrooks, Susan R.; Miller, Elizabeth Malone; McDonald Connor, Carol (2009). "Building the Alphabetic Principle in Young Children Who Are Deaf or Hard of Hearing". Volta Review. 109 (2/3): 87–119. doi:10.17955/tvr.109.2.3.622.
  4. ^ Thomas Milo (2012). "Arabic Script Tutorial". nuqta.com. Pristupljeno 24. 11. 2019. In Arabic the abstract, nominal graphemes are represented by context-dependent allographs. Simplified support for Arabic handles contextual allographs according to two patterns, discontinuous and continuous assimilation. (Allographs and Ligatures)
  5. ^ David Rothlein; Brenda Rapp (3. 4. 2017). "The role of allograph representations in font-invariant letter identification". Journal of Experimental Psychology: Human Perception and Performance. 43 (7): 1411–1429. doi:10.1037/xhp0000384. PMC 5481478. PMID 28368166.

Vanjski linkovi

uredi