Albanske kneževine

Albanske kneževine (1371–1479) bio je period u historiji srednjevjekovne Albanije u 14. i 15. vijeku, kada je došlo do naglog intenziviranja državotvorne djelatnosti među etničkim Albancima.[1] U tom periodu na teritoriji savremene Albanije, Epira i dijela Kosova niknulo je nekoliko malih i jedna od druge, nezavisnih država. Od 1191. do 1255, poslije pada Konstantinopolja, u Sjevernoj Albaniji nastala je kneževina Arberija, ali je ona ponovo bila uključena u sastav obnovljene Vizantije, a potom zauzeta Srpskim carstvom. Jačanje albanske državnosti po drugi put objašnjeno je propadanjem Srpskog carstva poslije 1371, iako je još 1350. ona kontrolirala sve albanske zemlje. Grci Paleologi su bili već odavno oslabljeni turskim invazijama, a moć Venecije i križara bila je ograničena samo na obalna područja. Godine 1444. albanske kneževine se prvi put pokušavaju ujediniti. Tada nastaje Leška liga i njen osnovni cilj bio je zaštita, tada hrišćanskih, albanskih zemalja od osmanlijskog osvajanja. Godine 1479. suprostavljanje lige bilo je slomljeno. Cijela Albanija je ušla u sastav Osmanlijskog Carstva.

Spisak albanskih kneževina uredi

# Kneževina Grb Period
1. Arberija 1190–1255.
2. Despotovina Angelokastron i Lepanto
 
1358–1374.
3. Valonska despotovina
 
1332–1417.
4. Artska despotovina
 
1358–1416.
5. Kneževina Hipokastra 1386–1434.
6. Lеška liga
 
1444–1479.
7. Kneževina Muzaki 1335–1444.
8. Kneževina Kastrioti
 
1389–1444.
9. Kneževina Dukadžini 1387–1444.
10. Kneževina Albanija
 
1368–1444.
11. Kneževina Arianiti 1432–1444.

Reference uredi

  1. ^ "History of Albanian People" Albanian Academy of Science. ISBN 99927-1-623-1

Vanjski linkovi uredi