Wikipedia

Al-Farghani

Abu 'l-Abbas Ahmad ibn Muhammad ibn Kathir al-Farghani (arapski: أبو العبّاس أحمد بن محمد بن كثير الفرغاني , na Zapadu također poznat i kao Alfraganus) bio je poznati perzijski astronom koji je radio za Abasidske halife u 9. vijeku. Poznat po tome što je bio jedan od naučnika koji su uspjeli izmjeriti prečnik Zemlje. Sačinio je nekoliko djela o astronomiji i astronomskoj opremi koja su bila široko rasprostranjena na arapskom i latinskom jeziku i imala su veliki uticaj na mnoge naučnike u oblasti astronomije sve do XV vijeka. Njegovo najpoznatije djelo, Kitāb fī Jawāmiʿ ʿIlm al-Nujūmi (koje se može prevesti kao Elementi astronomije o nebeskim kretanjima), bio je opširan sažetak Ptolemejevog Almagesta koji sadrži revidirane eksperimentalne podatke. Kristofor Kolumbo je koristio Al Farghanijeve proračune za svoja putovanja u Ameriku.

Al-Farghani
Rođenje9. vijek
Fargona, Sogdijana, Perzija
Smrt9. vijek
PoljeAstronomija
Utjecao/-la naAbu 'Ubayd al-Juzjani
El-Biruni
Al-Kabisi
Poznat(a) poOdređivanju prečnika Zemlje

Osim što je dao značajan doprinos astronomiji, al-Farghani je radio i kao inženjer, nadgledajući građevinske projekte na rijekama u Kairu, Egipat.

Mjesečev krater Alfraganus nazvan je njemu u čast.

Biografija

uredi

Rođen je negdje početkom IX vijeka, a njegovo prezime sugerira da je njegovo rodno mjesto najvjerovatnije bilo u gradu Quva, Farghana. Neki moderni izvori pripisuju mu arapsko[1][2] a neki perzijsko porijeklo.[3][4]

Sudjelovao je u proračunu prečnika Zemlje mjerenjem dužine meridijanskog luka, zajedno s timom naučnika koji su pod patronatom abasidskog halife Al-Mamuna u Bagdadu. Kasnije se preselio u Kairo, gdje je oko 856. sastavio traktat o astrolabu. Tamo je 861. nadgledao i izgradnju velikog Nilometra, instrumenta za mjerenje vodostaja Nila u slučaju poplave, izgrađenom na ostrvu al Rawda (u Starom Kairu) [5].

Također u Kairu, al-Farghani je dobio zadatak da izgradi kanal, nazvan al-Ja‘fari, od strane dvojice braće Muhameda i Ahmeda ibn Muse, kojima je al-Mutawakkil sam naredio da nadgledaju izgradnju kanala.[2] Izvještaji pokazuju da je al-Farghani napravio kritičnu grešku u dizajnu kanala, i da je ulaz u kanal iskopao previše duboko da bi voda ušla u ostatak kanala bez neuobičajeno visokog vodostaja [6]. Al-Mutawakkil je bio bijesan kada je čuo za grešku, pa je poslao Sanada ibn 'Alija da procijeni krivicu braće Muhameda i Ahmeda koji su ugovorili al-Fraghanija da ga sagradi. Sanad ibn 'Ali je na kraju (lažno) izvijestio al-Mutawakkila da nije bilo greške u dizajnu kanala koji je napravio al-Farghani, što je odložilo sve posljedice dovoljno dugo da se kontroverza naglo zaustavi nakon atentata na al-Mutawakkila u 861 zbog čega je kanal ostao nedovršen. Al-Farghani je umro u Egiptu negdje nakon 861. godine.

Postoji određena rasprava o tome da li se dva imena za al-Farghanija, Muhammed ibn Kath lr i Ahmed ibn Muhammed ibn Kat, spomenuta u historijskim izvorima, odnose na dvije različite osobe, ali većina historičara tvrdi da oba imena opisuju samo jednog al-Farghanija [7].

Djela

uredi
 
Portret Alfraganusa u Compilatio astronomica iz 1493.

Njegov udžbenik Kitāb fī Jawāmiʿ ʿIlm al-Nujūm (arapski: كتاب في جوامع علم النجوم - Sažetak nauke o zvijezdama) ili Elementi astronomije o nebeskim kretanjima, napisan oko 833. godine, bio je opisni sažetak Ptolemejevog Almagesta koji se koristio do novijih i revidiranih djela ranijih islamskih astronoma.[8] Među revizijama uključenim u knjigu bile su ispravke proračuna obima Zemlje, Zemljinog aksijalnog nagiba i apside Sunca i Mjeseca. Iako je al-Farghanijev sažetak Almagesta sadržavao ove numeričke ispravke, sam sažetak nije naglašavao matematiku Ptolomejeve astronomske teorije već je umjesto toga bio više fokusiran na prenošenje konceptualnih dijelova teorije na lako razumljiv način [9]. Na latinski je preveden u XII vijeku od strane Johna od Seville 1135. godine, a kasnije od Gerarda od Cremone prije 1175. godine. Ovi prijevodi su ostali vrlo popularni u Evropi do vremena Regiomontanusa, njemačkog matematičara i astronoma iz druge polovine XV vijeka. Znanje Dantea Alighierija o ptolemejskoj astronomiji, što je vidljivo u njegovom poznatom djelu Božanstvenoj komediji kao i drugim djelima poput Gozbe, izgleda vjerovatno da je izvučeno iz njegovog čitanja Al-Farghanija.[10][11] Elemente je također preveo na hebrejski Jacob Anatoli negdje od 1231. do 1235. godine [12]. Ovaj prijevod Elementa sadrži dodatni dio koji govori o Ptolemejevih 48 sazviježđa, koji je vjerovatno također napisao al-Farghani, ali se ne nalazi u drugim prijevodima knjige. Polazeći prvenstveno od Anatolijevog prijevoda na hebrejski, ali i iz prethodnog latinskog prijevoda Ivana od Seville, Jacob Christmann je preveo još jedan latinski prijevod Elementa 1590. godine. U XVII vijeku holandski orijentalist Jacob Golius objavio je arapski tekst na temelju rukopisa koji je stekao na Bliskom Istoku, s novim latinskim prijevodom i opsežnim bilješkama.

Al-Farghani je također napisao nekoliko dokumenata o astronomskim instrumentima. Najpoznatija mu je rasprava o astrolabu, koji je najstariji sačuvani dokument koji detaljno opisuje teorijsku konstrukciju i upotrebu tog alata. Iako historijski izvori ukazuju na to da su vjerovatno postojali i drugi dokumenti u vezi sa teorijom astrolaba (uključujući i onaj koji je napisao al-Khwarizmi) negdje u vrijeme kada je al-Farghani napisao svoju raspravu, al-Farghani u svojoj raspravi napominje da nije bio svjestan nijednog takvog dokumenta, što sugerira da je njegova rasprava bila čisto originalno djelo [13][14]. Al-Farghanijeva rasprava o astrolabu pruža matematičku osnovu za konstrukciju astrolaba, zajedno sa tabelama koje sadrže hiljade tačaka podataka koje omogućavaju konstrukciju astrolaba koji funkcionišu na različitim linijama geografske dužine [9]. Iako je u ovom radu predstavljena teorijska osnova za konstrukciju astrolaba, u raspravi su nedostajale specifične metode fizičke konstrukcije jer svrha rasprave nije bila davanje uputstava za izgradnju astrolaba, već davanje matematičkog opravdanja funkcionalnosti astrolaba. astrolab. Djelo Kitāb al-Fihrist od Ibn al-Nadima sugerira da je al-Farghani također bio odgovoran za pisanje knjige o upotrebi i funkciji sunčanih satova, iako u današnje vrijeme ne postoje kopije [15].

U XV vijeku Kristofor Kolumbo koristio je procjenu al-Farghanija za obim Zemlje kao osnovu za putovanje u Ameriku. Međutim, Kolumbo je mislio da je arapska milja od 7.091 stopa Al-Farghanijeva rimska milja dužine 4.856 stopa, zbog čega je podcjenio obim Zemlje, vjerujući da može iskoristiti prečicu kako bi došao do tako željene Azije.[16][17]

Literatura

uredi
  • Richard Lorch (ed.), Al-Farghānī on the Astrolabe. Arapski tekst uređen sa prijevodom i komentaromy, Stuttgart, 2005, ISBN 3-515-08713-3.
  • Sir Patrick Moore, The Data Book of Astronomy,CRC Press,2000,BG 48ref Henry Corbin, The Voyage and the Messenger: Iran and Philosophy, North Atlantic Books, 1998, pg 44
  • Texts, Documents and Artefacts: Islamic Studies in Honour of D.S. Richards. Edited by Chase F. Robinson, Brill Academic Publishers, BG 25.
  • Dallal, Ahmad (2010). Islam, Science, and the Challenge of History. Yale University Press. p. 32. ISBN 978-0-300-15911-0.
  • Mary A. Orr, Dante and the Early Astronomers (London: Gall and Inglis, 1913), 233-34.
  • Scott, John A. (2004). Understanding Dante. Notre Dame: U of Notre Dame P. p. 22. ISBN 978-0-268-04451-0.
  • Sabra, Abdelhamid I. (1971). "Farghānī, Abu'l-ʿAbbās Aḥmad Ibn Muḥammad Ibn Kathīr al-". Dictionary of Scientific Biography. 4. New York: Charles Scribner's Sons. str. 541–545. ISBN 0-684-10114-9. http://www.encyclopedia.com/doc/1G2-2830901384.html.
  • Jacobus Golius (ed.), كتاب محمد بن كثير الفرغاني في الحركات السماوية وجوامع علم النجوم، بتفسير الشيخ الفاضل يعقوب غوليوس / Muhammedis Fil. Ketiri Ferganensis, qui vulgo Alfraganus dicitur, Elementa astronomica, Arabicè & Latinè. Cum notis ad res exoticas sive Orientales, quae in iis occurrunt, Amsterdam 1669; Reprint Frankfurt 1986 and 1997.
  • El-Fergânî, The Elements of Astronomy, analiza teksta, prijevod na turski, itičko izdanje i faksimil, autor Yavuz Unat, urednici Şinasi Tekin & Gönül Alpay Tekin, Harvard University 1998.

Reference

uredi
  1. ^ Science, The Cambridge History of Islam, Vol. 2, ed. P. M. Holt, Ann K. S. Lambton, Bernard Lewis, (Cambridge University Press, 1978), 760.
  2. ^ "Al-Farghani." The Columbia Encyclopedia, 6th ed.. . Encyclopedia.com. 6 Dec. 2018 <https://www.encyclopedia.com>.
  3. ^ Sir Patrick Moore, The Data Book of Astronomy,CRC Press,2000,BG 48ref Henry Corbin, The Voyage and the Messenger: Iran and Philosophy, North Atlantic Books, 1998, pg 44
  4. ^ Texts, Documents and Artefacts: Islamic Studies in Honour of D.S. Richards. Edited by Chase F. Robinson, Brill Academic Publishers, BG 25.
  5. ^ Complete Dictionary of Scientific Biography. Detroit, MI: Charles Scribner's Sons. 2007. ISBN 978-0-684-31559-1.
  6. ^ Complete Dictionary of Scientific Biography. Detroit, MI: Charles Scribner's Sons. 2007. ISBN 978-0-684-31559-1
  7. ^ Abdukhalimov, Bahrom (1999). "Ahmad al-Farghani and His "Compendium of Astronomy"". Journal of Islamic Studies. 10 (2): 142–158. doi:10.1093/jis/10.2.142. ISSN 0955-2340. JSTOR 26198032.
  8. ^ Dallal, Ahmad (2010). Islam, Science, and the Challenge of History. Yale University Press. str. 32. ISBN 9780300159110.
  9. ^ a b Selin, Helaine (2008). Encyclopaedia of the History of Science, Technology, and Medicine in Non-Western Cultures. Dordrecht: Springer. ISBN 978-1-4020-4425-0.
  10. ^ Mary A. Orr, Dante and the Early Astronomers (London: Gall and Inglis, 1913), 233-34.
  11. ^ Scott, John A. (2004). Understanding Dante. Notre Dame: U of Notre Dame P. str. 22. ISBN 978-0-268-04451-0. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  12. ^ Sela, Shlomo (2016). "Al-Farghānī on the 48 Ptolemaic Constellations: A Newly Discovered Text in Hebrew Translation". Aleph. 16 (2): 249–365. doi:10.2979/aleph.16.2.249. ISSN 1565-1525. JSTOR 10.2979/aleph.16.2.249.
  13. ^ "Al-Farghānī On the Astrolabe, Richard Lorch (Ed.), in: Boethius, Band 52, Franz Steiner Verlag, Stuttgart (2005), viii + 447 pp. 80.00€, ISBN 3-515-08713-3". Historia Mathematica. 34 (4): 433–434. 2007-11-01. doi:10.1016/j.hm.2006.11.003. ISSN 0315-0860.
  14. ^ Al-Farghani (2005). On the Astrolabe. Steiner. ISBN 978-3515087131.
  15. ^ Palmeri, JoAnn; Bolt, Marvin (2014). Biographical Encyclopedia of Astronomers. New York: Springer. ISBN 978-1-4419-9917-7.
  16. ^ Douglas McCormick (2012), Columbus’s Geographical Miscalculations, IEEE
  17. ^ S. Frederick Starr (2013), So, Who Did Discover America?, History Today, Volume 63, Issue 12

Vanjski linkovi

uredi
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Al-Farghani&oldid=3552422"