Admiral Mahić, rođen 19. januara 1948. u Banjoj Luci, bio je bosanskohercegovački književnik. Završio je tehničku školu. Bio je vanredni student na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, ali je napustio studije. Radio je kao mornar, ribar, konobar, poštar, radiospiker, novinar. Tokom opsade grada Sarajeva bio je urednik prvog ratnog biltena Hrvatske seljačke stranke i voditelj – koordinator književnih programa u HKD "Napredak", u Sarajevu. Nakon rata imao je nekoliko inostranih književnih stipendija kao što su: Kulturkontakt-Austria, Alte-Schmiede, Wien, Kultur-Steimark, Graz i Maribor. Poezija mu je prevođena na francuski, slovenski, njemački i engleski jezik.

Admiral Mahić
Rođenje (1948-01-19) 19. januar 1948.
Banja Luka, FNRJ
Smrt19. septembar 2015(2015-09-19) (67 godina)

Pored poezije objavljivao je i prozu, zabilješke sa putovanja i drame. Objavio je niz dramskih tekstova za djecu emitiranih na Radio Sarajevu. Živio je kao slobodni umjetnik u Sarajevu. Radio je dobrovoljno kao urednik časopisa za poeziju i umjetničku fotografiju Republika poezije. Bio je jedan od osnivača PEN Centra BiH.[1][2]

Preminuo je 19. septembra 2015.[3]

Citati

uredi

Pjesnik naših sahara, oaza i Bosne, živio je kao boem i bio voljen i poštovan od sugrađana. Admiral je znao da prepozna i epilepsiju cvjetova i kao putnik kroz imperiju atlasa, pjesmama gradi svoju Babilonsku kulu.

Glasno i zvonko, kao da sluti svjetlosnu stazu tajnovitog puta, govorio je kako ga čeka muzika sfera za njegove sonete. Admiral je bio izuzetan čovjek, prijatelj koji je darivao našoj zajednici svoje stvaralaštvo i neizmjernu ljubav i zanos pjesnika.

Govorio je sa strašću i stihove drugih pjesnika i radovao se svakom stihu, svakom gradinaru.[4]

Ibrahim Spahić

Volim i poštujem sve mlade pisce, jer su i mene nekad, kao mladog pjesnika,voljeli i poštovali Veljo, Marko, Sidran, Ivan, Stevo, Ilija, Milan, Husein, Risto, Čedo, Dara, Bisera, itd, itd, itd... Vjerujem u mlade pisce koji vjeruju riječima Leonarda da Vincija: Duša stvara umjetnost![5]

Admiral Mahić

Bibliografija

uredi

Knjige pjesama

uredi
  • Ljubavna inspiracija, Sarajevo, 1977.
  • Epilepsija cvjetova, Sarajevo, 1981.
  • Atlasna imperija, Sarajevo, 1985.
  • Glasno zrim, Tuzla, 1988.
  • Kameni stol, Sarajevo, 1990.
  • Zvono, Sarajevo, 1990.
  • Sahara, Sarajevo, 1993.
  • Vijavica iz pisaćeg stroja 2000.
  • Džajina loza 2002.
  • Treba biti priseban 2004.
  • Majčine ruže
  • Planinski vodoskok 2oo8.
  • Ljubavni red vožnje 2o11.
  • Vozni red ljubezni (zbirka pjesama na slovenskom – 2o11)
  • Bacač pjesama 2o13.[2]

Drame

uredi
  • Brod na Miljacki, 1982.
  • Je li ovo cesta, 1982.
  • I gurat ću vinograd kroz mariborske ulice 2o15.[2]

Reference

uredi
  1. ^ "Preminuo BH pjesnik Admiral Mahić". bhrt.ba. Arhivirano s originala, 30. 10. 2015. Pristupljeno 20. 9. 2015.
  2. ^ a b c "Admiral Mahić-biografija". dhk.hr. Pristupljeno 20. 9. 2015.
  3. ^ Preminuo pjesnik Admiral Mahić, klix.ba, pristupljeno 19. septembra 2015.
  4. ^ "In Memoriam: Admiral Mahić, pjesnik". radiosarajevo.ba. Arhivirano s originala, 8. 11. 2015. Pristupljeno 20. 9. 2015.
  5. ^ Mersida Sadiković - Osmanbasić. "Volim i poštujem sve mlade pisce, Razgovor sa pjesnikom Admiralom Mahićem". kns.ba. Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 25. 3. 2009.