Adem Buć (Bivolje Brdo, Čapljina, 1914 - Sarajevo, 1943), bio je jugoslavenski partizan i Narodni heroj Jugoslavije.

Adem Buć
Rođenje1914
Bivolje Brdo, Čapljina, Austro-Ugarska
Smrt1943.
Sarajevo, Kraljevina Jugoslavija
RatoviDrugi svjetski rat
VojskaNarodnooslobodilačka vojska Jugoslavije,
JediniceIlegalni partijski rad
OdlikovanjaOrden narodnog heroja

Biografija uredi

Pošto je njegovim roditeljima umrlo šestoro dece, oni su se 1916. godine sa Ademom i njegovom sestrom Azizom preselili u Mostar. Tu je završio osnovnu školu i gimnaziju.[1] Srednju tehničku školu, geometarski odsjek, završio je u Beogradu 1935. godine. Tokom školovanja pristupa radničkom pokretu i učestvuje u akcijama.

Godine 1938, jedno vrijeme je radio, kao geometar, u Daruvaru. Posle odsluženja vojnog roka, 1939. godine, se vratio u Mostar i zaposlio u Geodetskoj upravi. Član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) postao je 1940. god.[2]

Drugi svjetski rat uredi

Neposredno pred početak Aprilskog rata bio je mobilisan, a posle kapitulacije Jugoslovenske kraljevske vojske vratio se u Mostar. Aktivno je učestvovao u ilegalnim pripremama oružanog ustanka. Kao sekretar partijske ćelije „Carina“, organizovao je prikupljanje oružja, municije i drugog materijala. Pridružio se prvim borcima Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Do aprila 1942. godine radio je kao ilegalac u okupiranom Mostaru.

Aprila 1942. godine bio je prinuđen da napusti okupiranu grad i pređe u Mostarski partizanski bataljon.[3] Prilikom napada na Hadžiće bio je teže ranjen. Tada se ilegalnim kanalima, sa lažnim dokumentima, prebacio u okupirano Sarajevo, i liječio se u jednoj sarajevskoj bolnici. Posle ozdravljenja se povezao sa partijskom organizacijom. U ilegalnom radu u Sarajevu isticao se hrabrošću i organizacionim sposobnostima.

Krajem 1942. godine, trebalo je da pređe u Mostar, da preuzme dužnost sekretara Mjesnog komiteta KPJ, ali su ga početkom decembra na ulici u Sarajevu prepoznala dva ustaška agenta i uhapsila. Bio je uhapšen u sklopu nove velike policijske prolavle u partijsku organizaciju. Uzaludna su bila sva mučenja u ustaškom zatvoru "Ćemaluša", Adem nije rekao ni jedan podatak od važnosti, čak ni svoje ime. Ustaše su ga na zvjerski način ubile, a zatim bacili kroz prozor zatvora. Kasnije su lažno objavili da je izvršio samoubistvo.

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 26. jula 1949. godine, proglašen je za narodnog heroja Jugoslavije.

Literatura uredi

  • Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975.

Reference uredi