Adam Franjo Burić
Adam Franjo Burić (njemački: Adam Franz Freiherr Burich von Pournay; 1732–1803) bio je hrvatski plemić, vojno lice[1] i mirovni poslanik[2] u Habsburškoj monarhiji. Tokom vojničke karijere, koja je trajala 36 godina (1750–1786), stekao je čin potpukovnika.
| Adam Franjo Burić | |
|---|---|
 Burićev portret | |
| Rođenje | 1732. Banska krajina, Habsburško carstvo |
| Smrt | 27. februar 1803. Varaždin, Habsburško carstvo |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Titule | Baron |
| Služba | 1750–1786. |
| Čin | Potpukovnik |
| Ratovi | Sedmogodišnji rat Rat za bavarsko nasljeđe |
| Važnije bitke |
|
| Vojska | Vojska Habsburške monarhije |
| Rod vojske | Pješadija |
Biografija uredi
Burić je kao osamnaestogodišnjak postao vojnik u 2. banskoj krajiškoj pješadijskoj pukovniji. U njenom sastavu učestvovao je u nizu bitaka Sedmogodišnjeg rata, među kojima u bitkama kod Lobositza (1756), Praga (1757), Schweidnitza (1757), Torgaua (1760) i drugima. Sporo je napredovao u vojničkoj hijerarhiji pa je tek 1772. dobio čin poručnika.
Kada je 1778. počeo Rat za bavarsko nasljeđe, unaprijeđen je u čin kapetana. Sa svojom četom, koja je bila u sastavu 1. banske krajiške pješadijske pukovnije, pridružio se habsburškim vojnim jedinicama u Češkoj. U tamošnjim opsadama i bitkama sa snagama pruskog kralja Friedricha II, Burić se iskazao kao hrabar vojnik. Učestvovao je u okršajima kod Grossaupe (1778), Biebersdorfa (1778), Königgrätza (1778), Dittersbacha (1778), Zuckmantela (1779) i drugdje. Za vještu i hrabru odbranu svojih položaja od višednevnih napada pruske vojske kod klanca Grossaupe u augustu i početkom septembra 1778, Burić je odlikovan Viteškim krstom Vojnog ordena Marije Terezije, najvišim habsburškim ordenom za vojne zasluge. Od kralja Josipa II dobio je i titulu barona.
Istovremeno je unaprijeđen u čin majora i nešto kasnije preuzeo komandu nad novoformiranim dobrovoljačkim korpusom. Korpus je početkom 1779. branio položaje kod naselja Zuckmantel od napada Prusa. Ubrzo nakon završetka rata za bavarsko nasljeđe i zaključivanjem mira u Tešinu 13. maja 1779, korpus je vraćen u Hrvatsku, a kasnije i raspušten.
Godine 1780. Burić je prekomandiran u Slunjsku krajišku pješadijsku pukovniju, koja je povremeno imala sukobe s Osmanlijama. Kako bi se situacija smirila, Burić je 1782. izabran za mirovnog poslanika i upućen na pregovore osmanlijskom komandantu Čijuš-agi u Rakovicu. Pregovori su uspješno završeni i neko vrijeme je vladao mir na granici, a Burić je uskoro (1786), postavši u međuvremenu potpukovnik, penzionisan.
Adam Franjo Burić bio je oženjen Renatom von Schönthal i imao sina Ivana Vilima, rođenog 1794. u Zagrebu, kasnijeg habsburškog podmaršala. Umro je i pokopan 1803. u Varaždinu.
Također pogledajte uredi
Reference uredi
- ^ "Adam Franjo Burić – potpukovnik i baron". Enciklopedija LZMK.hr. Pristupljeno 4. 1. 2018.
- ^ "Burić – uspješan pregovarač 1782. s Turcima Osmanlijama". de.wikisource.org. Pristupljeno 4. 1. 2018.
Vanjski linkovi uredi
- Burićeva biografija u enciklopediji Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža", Zagreb
- Kratka biografija u austrijskom biografskom leksikonu
- Burićev portret u Hrvatskom državnom arhivu